Privreda i trgovina u srednjem vijeku

Nova tema  Odgovori 
Podelite temu sa drugarima: ZARADITE PRODAJOM SVOJIH RADOVA
 
Ocena teme:
  • 0 Glasova - 0 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
Autor Poruka
Vesnica Nije na vezi
Posting Freak
*****

Poruka: 2,567
Pridružen: May 2010
Poruka: #1
Privreda i trgovina u srednjem vijeku
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz istorije.

Jedna od najupadljivijih odlika srednjovjekovne Evrope je kontrast između spoljnjeg jedinstva i unutrašnje podjeljenosti. Ova pojava veoma je vidljiva na privrednom planu. S jedne strane, cvjetala je međunarodna trgovina sljedeći dobro poznate saobraćajnice i povezujući velike gradove srednjovjekovne Evrope a, sa druge, seoska privreda bila je gotovo sasvim zatorena u sebe,sa slabim vezama i neznatnim opticajem novca. Grad i selo,grubo uzevši, bili su odraz ova dva vida srednjovjekovne privrede. Može se reći da odnos između grada i sela pružaju neka rješenja, zato što je razvitak srednjovjekovne privrede u velikoj mjeri zavisio od udruživanja seoskog zemljišnog bogatstva i trgovine gradova. U XII i XIII vijeku došlo je do vidnog napretka i privredne ekspanzije. Potreba za luksuzom uvjetovala je življu međunarodnu trgovinu, ali i razvoj obrtničke proizvodnje. U gradovima su se obrtnici udruživali u cehove. Cehovi su se brinuli o nabavi sirovina i kakvoći robe, određivali radno vrijeme, jamčili cijene i skrb onemoćalim majstorima, udovicama i siročadi. Osim članova ceha, nitko se u gradu nije mogao baviti proizvodnjom neke robe niti njezinom prodajom. I trgovci su imali svoje udruge zvane gilde ili hanze. One su stvarale uvjete za sigurnija putovanja i osiguravale robu na putovanjima, a kako su robu prevozili brodovima, uspjeli su izboriti monopol za plovidbu pojedinim rijekama. Naime, osimVenecije, Genove i Dubrovnika, koji su brodili Sredozemljem, Europljani su još uvijek uglavnom plovili rijekama. Hanzeatska su društva širila trgovinu i razvijala brodogradnju. Plovidba se s rijeka s vremenom proširila na Baltičko more. Najveća su hanzeatska skladišta bila u Londonu i Novgorodu, a njihovi su brodovi plovili sve do portugalskih obala.Hanzeatski trgovci držali su monopol trgovine na Baltiku, dok su Italijani dominirali Sredozemljem. U Rusiji i na Levantu stvorena su stalna tržišta, što je doprinjelo industrijskom razvoju Flandrije i Italije. Zapadna Evropa je osvojila Sjever, kao i Istok. Od kraja XI st.flandrijska su se sukna prodavala u Novgorodu. Put preko ruskih ravnica malo po malo prekida se. Skandinavija i Baltičke zemlje od sad se kreću prema zapadu. Promjena, koja se tako priprema, dovršava se u toku XII stoljeća, kad je njemačka trgovina sebi prisvojila Baltik. Od sad će Nizozemske luke, a osobito Bruges, biti ona mjesta, na kojima se proizvodi sa sjevera razmjenju ne samo za proizvode sa zapada, nego i za robu,što je on doprema sa istoka. Snažna struja svjetskih odnosa povezuje preko Njemačke, dva područja feudalne Evrope. Tako dobro uravnotežena vanjska trgovina neizostavo je morala privući priliv novca i dragocjenih kovina u Evropu i ondje zatim u znatnim razmjerima povećati obim plaćevnih sredstava. Tom se u najmanju ruku relativnom novčanom blagostanju pridružio ubrzani ritam opticaja, umnoživši njegove posljedice. Sve veći značaj Talijana u međunarodnoj trgovini dostigao je vrhunac 1252., kada su Đenova a zatim i Firenca počele da kuju zlatni novac. Nagli napredak privrede u Evropi ogledao se u porastu gradova. Ne samo što su osnivani novi gradovi u skoro svim dijelovima Evrope, već su se i mnogi stari gradovi, veliki i mali, proširili izvan svojih zidina. I selo je vidno napredovalo, jer je uvećano gradsko tržište obezbjeđivalo porast cjena poljoprivrednih proizvoda.

>> OSNOVI PROCVATA <<

Bogatstvo srednjovjekovne Evrope zasnivalo se na poljoprivredi, čiji je razvoj neposredno zavisio od količine obradive zemlje. Odprilike od 1100.godine napravljen je veliki napredak u krčenju zemljišta. Ovaj proces dostigao je u Zapadnoj Evropi, vrhunac u XII stoljeću sa obje strane Sjevernog mora obalske močvare su isušene i obrađene, u Lombardiji su močvarni tereni u dolini rijeke Po osposobljeni za obrađivanje, za sve strane osvajane su šume i pustare, a razne oblasti nepogodne za život počele su da se naseljavaju. Istovremeno, odpočela je kolinizacija u Slovenskim zemljama istočno od Elbe, da bi uzela maha tokom XIII stoljeća.
Početni, svakako mnogobrojni uzroci ovih velikih promjena nisu sasvim jasni. Među najvažnijima bili su prenaseljenost nekih oblasti i završetak epohe najezdi raznih ratničkih naroda. Kada je ovaj proces jednom počeo, on se neumoljivo razvijao pod pritiskom naglog porasta broja stanovnika. Ne može se utvrditi kojom brzinom se uvećalo stanovništo.
Privredni uspon Evrope u srednjem vijeku bio je nesumnjivo prvenstveno povezan za povećanje obradive površine i porast broja stanovnika, ali i za savršeniju poljoprivrednu tehniku. Pred kraj XIII stoljeća, ponegdje i vjerovatno mnogo ranije, tropoljni sistem sa neizmjeničnim mjenanjem usjeva usavršen je u onim krajevima Sjeverne Evrope koji su bili najpogodniji za obrađivanje zemlje. Još ranije, već tokom XII stoljeća izgleda da je naglo porastao broj zaprega za oranje, a savršeniji teži plug sa raonikom ušao je u širu upotrebu. Alatke su počele da se izrađuju uglavnom od gvožđa. Tamo gdje su primjenjivane ove novine, zemlja je mnogo bolje obrađivana, a prinosi su rasli.
Zemlja se smatrala za najvrednije prirodno bogatstvo, a osim toga posebno su cjenjene drvne i vodne rezerve. Izgradnjom vodenica, dragocjena vodena snaga našla je naizad odgovarajuću primjenu. Vodenice su se vjerovatno pojavile početkom hrišćanske ere, i to u Siriji. Vjetrenjače su bile još jedan izvor energije.Izgleda da su se i one prvo pojavile u Siriji,a prve evropske vjetrenjače postoje od kraja XI stoljeća.
Srednjovjekovna Evropa bila je relativno dobro snadbjevena mineralima. Oko 1170. u Saksoniji su otkrivena bogata nalazišta srebra. Ona su bila odlična dopuna rudnicima u Harcu koji su radili jos od X stoljeća. Alpi su također bili oblast velike rudarske djelatnosti. Tu su se vadili zlato i srebro, a također i obični metali. Rudari su iz Njemačke odlazili na rad u rudnike Češke i Mađarske, a zatim i dalje na jug, sve do srpskih zemalja. Engleska je bila veoma bogata mineralnim sirovinama: na jugizapadu se dobijalo srebro, kalaj i olovo, a na drugim mjestima vadilo se gvožđe, ugalj i olovo. U Evropi je na više mjesta bilo lokalnih radionica za obradu gvožđa, od kojih su one u Španiji , Istočnim Alpima i Švedskoj postale naširoko poznate.
Gradovi su bili centri lokalne trgovine. Preko njihovih tržišta bogatstvo sela pretvaralo se u robu. Sve veća potrošnja u gradovima značila je porast lokalne trgovine, naročito kad su u pitanju bile sirovine. Tako su se trgovci i zemljoposjedinici bogatili sve više, što je omogućilo nagli porast trgovine sa dalekim krajevima. Međunarodna trgovina nikada se nije potpuno ugasila, čak ni u najmračnije vrijeme najezdi raznih naroda u toku IX i X stoljeća. Plemstvo i crkva uvijek su imali potrebu za skupocjenom odjećom, začinima, dragim kamenjem, lijekovima i drugim skupim proizvodima koji su stizali preko Levanta kao i za voskom i krznima iz Istočne Evrope. Sve do XII stoljeća zapad je izuzev sirovina, malo sta je mogao ponuditi u zamjenu, tako da je trebalo iznalaziti velike količine zlata i srebra za plaćanje uvoza. Već sama ova činjenica ograničavala je obim trgovine sa udaljenim zemljama, koja je bila sputana i nedostatkom međusobne povezanosti raznih djelova Evrope. Posljedica je bila da se bogatstvo Sjeverne Evrope veoma sporo pretakalo u međunardnu trgovinu.
Prevazilaženje ovih prepreka postalo je vidljivo u XII stoljeću. Između Italije i Flandrije ostvarene su mnogo bliže veze nastankom sajmova u Španiji, koji su predstavljali stalno mjesto robne razmjene između Italije i Sjeverne Evrope. Sve veće bogatsvo Sjeverne Evrope moglo se sada uključiti neposrednije u trgovinu sa Levantom. Trgovci Zapadne Evrope postali su vrlo prisutni na tržištima Levanta i Istočne Evrope. Ovim je mogućen izlazak flamantskih tkanina na široko tržište, iz čega je usljedio brzi razvoj flamantske proizvodnje tekstila. Trgovina sa dalekim zemljama nije vise zavisila od zlata koje je Zapadna Evropa morala ranije da obezbjedjuje. Uspjeh flamantske proizvodnje tkanina bio je izuzetno značajan, ali i druge vrste trgovinskih roba počele su da se gomilaju po gradovima. Ova pojava naročito je izražena u Flandriji i Sjevernoj Italiji, gdje je trgovina metalom, kožom i krznima urbanizovana. Sve veći značaj zanatske proizvodnje u gradovima dobija jos veći podstrek pojavom i širenjem zanatskih esnafa tamo gdje se trgovina već ranije uvrežila. Oragnizacija zanatsle proizvodnje u gradovima ostala je rudimentarna. Još uvijek je to uglavnom domaća radinost. Ali tamo gdje se učvrstila na nekom sasvim malo prostoru, razne etape proizvodnje mogao je da drži pod svojim nadzorom jedan čovjek, obično trgovac. On je kupovao sirovine, davao ih zanatlijama, a finalni proizvod iznosio na tržište. Zanatlije su obično radile za bijednu dnevenicu u radionicama koje su iznajmljivali od istog novca. Sistem eksploatacije bioje brutalan,ali proizvodnja brza i jeftina.
Neposredan doprinos zanatstva gradskom procvatu bio je relativno mali, jer je sirovinski materijal tokom jeftine prerade dobijao veoma malo u vrijednosti, tako da finalni proizvodi često nisu bili izrazito skuplji od upotrebljenog materijala. Prisustvo zanatstva podsticalo je razvoj gradskog tržišta: postojala je velika potražnja za sirovinama koje je trebalo prepraditi, kao i za hranom potrebnom radnicima. Na tržište je iznošeno sve više proizvoda, a to je povoljno uticalo na razvoj trgovine, kako lokalne, tako i sa udaljenim krajevima svijeta.
Veći obim trgovine iziskivao je promjene u organizaciji poslovanja. Relativan nedostatk novca i njegov po opticaj spadali su među osnovne prepreke brzom razvoju trgovine. Ali i one su već u XIII stoljeću savlađivane zahvaljujući sve povoljnijim uslovima kreditiranja. Bankarski metodi su uzanpredovali i pojavio se sistem mjenica. Također je otpočelo preciznije vođenje računa. Napredak u poslovnim metodama bio je podstaknut povećanom pismenošću trgovačkog staleža. Nije bilo više potrebno da trgovac prati svoju robu. Poslove je sada mogao da vodi iz svoje centralne kancelarije posredstvom korespondenata po gradovima sa kojima je bio u poslovnim odnosima. Do ovog stepena razvoja stigla je trgovina Hanze na izmaku XIII stoljeća, ali italijanski trgovci, naročito u gradovima u unutrašnjosti Toskane i Lombardije, još više su uznapredovali.



PORUČITE RAD NA OVOM LINKU >>> SEMINARSKI
maturski radovi seminarski radovi maturski seminarski maturski rad diplomski seminarski rad diplomski rad lektire maturalna radnja maturalni radovi skripte maturski radovi diplomski radovi izrada radova vesti studenti magistarski maturanti tutorijali referati lektire download citaonica master masteri master rad master radovi radovi seminarske seminarski seminarski rad seminarski radovi kvalitet kvalitetni fakultet fakulteti skola skole skolovanje titula univerzitet magistarski radovi

LAJKUJTE, POZOVITE 5 PRIJATELJA I OSTVARITE POPUST
18-05-2010 12:43 AM
Poseti veb stranicu korisnika Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
Nova tema  Odgovori 


Verovatno povezane teme...
Tema: Autor Odgovora: Pregleda: zadnja poruka
  Međunarodna trgovina u periodu 19-20 vijeka derrick 0 1,087 09-02-2014 12:50 AM
zadnja poruka: derrick
  Bosanska država u srednjem vjeku Dzemala 0 2,166 18-02-2011 12:20 AM
zadnja poruka: Dzemala
  Organizacija drzave u srednjem veku Vesnica 0 3,175 19-05-2010 11:04 PM
zadnja poruka: Vesnica

Skoči na forum: