Prepreke uspješnoj komunikaciji

Osuđivanje

Osuđivanje znači nametanje vlastitih vrijednosti drugoj osobi i predlaganje rješenja za njihove probleme. Kada osuđujete vi ne slušate šta vam druga osoba govori, jer ste previše zauzeti procjenjivanjem izgleda druge osobe, tonom njenog glasa i riječima koje koriste.
Neki primjeri:
Kritikovanje –''Ti ništa ne razumiješ.”
Vrijeđanje - “Ti si glup.”
Dijagnosticiranje – “Ti zaista nisi zainteresovana za ovu temu.''
Pohvala radi manipulacije – “Uz malo više napora ti bi mogla postići mnogo bolji rezultat.”


5.2. Davanje rješenja

Prekidanje prije nego što osoba koja govori završi ili davanje rješenja prije nego što vas neko pita može biti iritirajuće i može spriječiti osobu koja govori da vam kaže ono što je imala namjeru reći. Takvo ponašanje može podsticati osobu da bude ovisna o vama kako biste vi rješavali njene probleme.
Neki primjeri:
Naređivanje – “Učit ćeš dva sata dnevno!”
Prijetnje – “Ako to ne uradiš...”
Moralisanje – “Trebala si uraditi to...”
Pretjerano/neprekidno ispitivanje – ''Gđe si bila? Šta si radila? S kim si bila?”


5.3. Izbjegavanje tuđih problema

Slušalac nikad ne obraća pažnju na probleme o kojima se govori. Slušalac se ne obazire na osjećanja i probleme osobe koja govori. Slušalac ne želi razgovarati o strahovima, nesigurnostima i brigama govornika.
Neki primjeri:
Savjetovanje – “Za tebe bi bilo najbolje...”
Logički argument – “Jedini način da popraviš uspjeh je da više učiš.”
Naglasak je na činjenicama dok se osjećanja ne uzimaju u obzir.
Razuvjeravanje – “Sve će biti uredu.”
Učiniti da se osoba osjeća bolje, ali ne rješavati problem.
Kontriranje – “Da, ali...”


Neverbalna komunikacija stalni je podtekst svega što činimo; ne možemo prestati pokazivati izraze lica ili držanje, ili prikrivati ton kojim nešto govorimo. Ako griješimo u odabiru emocionalnih poruka koje upućujemo bit ćemo odbacivani.Ta spoznaja naglašava koliko je za društvene sposobnosti ključno opažati, tumačiti i odgovarati na emocionalne i međuljudske signale. Od iznimne je važnosti usvojiti neizgovorena pravila društvenog sklada, čija je funkcija omogućiti svima koji sudjeluju u društvenoj interakciji da se osjećaju ugodno; nelagoda potiče tjeskobu.Osobe kojima nedostaju ove vještine nesposobne su, ne samo kada je riječ o uljudnom razgovoru i gestama, nego i u suočavanju s emocijama onih s kojima se susreću.Promatrane zajedno, vještine neverbalne komunikacije, stvar su međuljudske uglađenosti, nužni sastojci šarma i društvenog uspjeha. Osobe koje ostavljaju sjajan dojam u društvu vješte su u praćenju vlastitih izraza emocija i sposobne su empatizirati s drugima, dakle, socijalno su vješte.





Literatura
1. Gahagan, Judy,"Interpersonalno i grupno ponašanje", Nolit, Beograd, 1975.
2. Morris, Desmond "Otkrivanje čovjeka" Jugoslavija
3. Pennington, Donald C., Osnove socijalne psihologije, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1997.
4. Young,Lailan "Govor lica" Zagreb, 1994.
5. Wheldall, Kevin, "Društveno ponašanje", Nolit, Beograd, 1975.