Pregled rimskog građanskog postupka -ij

Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.


PREGLED RIMSKOG GRAĐANSKOG POSTUPKA
(civilnog procesa )

Općenita obilježja

Radi ostvarenja osnovnih vrijednosti i načela u pravu zakonitosti pravne sigurnosti i svrsishodnost mora postojati mogućnost prinudnog ostvarivanja prava. Najprimitivni oblik ostvarivanja privatnih prava bila je samo pomoć ostvarivanja prava vlastitim snagama.
Država kao organ klasne vlasti nad građanima već rano preuzima u svoje ruke pravosudnu funkciju.1 Ona propisuje poseban postupak kojim se građanima pruža pravna zaštita i kojeg se mora pridržavati onaj koji u svom pravu povrijeđen te traži sankcije. Postoji više organa koji se bave pravosudnom funkcijom u najširem smislu riječi i više vrsta postupaka ali najvažnija su dva :
• Građanski sudski postupak
• Krivični sudski postupak

Građanski sudski postupak rješava sporove koji po pravilu imaju imovinske posljedice,ko je vlasnik sporne stvari da li neko nešto duguje itd.

Krivični postupak treba da utvrdi da li je povrijeđena pravna norma i to tako da ta povreda predstavlja opasno djelo po državu, ako je povrijeđena kakvu treba primjenit.

Ova dva postupka se i danas razlikuju, a u Rimu je ta razlika bila još i veća.
Međutim u starom pravu i pored toga što su drugi organi nadležni za krivični a drugi za građanski postupak, i što se drugačija pravila primjenjuju, u nekim posljedicama su bliski .
Tako je i u građanskoj parnici osuđenoga mogla pogoditi sankcija koja se ne razlikuje od sankcija za krivično djelo: prodaja u ropstvo ili čak smrtna kazna ....

Građanski sudski postupak

Neke odlike rimskog parničnog postupka

Iako od davnih vremena, iz perioda borbi plebejaca i patricija, sudski proces izaziva veliku pažnju, suđenje je još dugo vremena zadržalo neke odlike, porijeklom iz prvobitne zajednice, koje čitavom postupku daje privatni karakter.

Država je pasivna u odlučujućim fazama postupka, u dovođenju stranke pred sud izricanje presude i njenom izvršenju. Pitanje koje treba da riješi pretor je: da li se u određenom slučaju može voditi spor, i osim toga kontrolirati poštovanje propisane forme.4 Izabrani građanin, sudija treba donijeti presudu, a njeno izvršenje je u rukama stranke koja je dobila spor.

U vrijeme republike Rimljani su ulogu države svodili na najmanju moguću mjeru .
Prikupljanje poreza, javni radovi, neposredna prinuda nad robovima, pa donekle i nad slobodnim građanima prepušteno je privatnim udruženjima ili porodičnom starješini .
Brak je također sa jedne strane privatni ugovor, u čijem zaključenju država ne učestvuje. U slučaju da dođe do nepotrebne intervencije tu su naoružani robovi klijenti, ako je sukob mali ne privazilazi porodične okvire a ako nije tu je u krajnoj liniji rimska vojska .

Ovakva vrsta suđenja je moguća samo ondje gdje postoji stroga kontrola od strane javnog mnijenja i gdje građani imaju visoku svijest o pravu i pravdi...