Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Sloboda misli i sloboda izražavanja spadaju u tzv. prvu generaciju ljudskih prava, sa pravom na život i fizički integritet, ravnopravnost pred zakonom i jednaku zaštitu pred sudovima. Ona sačinjavaju osnovna građanska i politička prava. Ljudska prava čini jedan broj prava visoko postavljenih i zaštičenih koja po svom karakteru imaju kvalitete prirodnih prava, viša su i nepovrediva od svih pozitivih normi. Sloboda misli i izražavanja jeste i sloboda od države, dakle, zaštita od intervencije države, ali i dobar način da se na samu državu utiče.
Oba su ova prava zastičena svim do sada poznatim konvencijama i instrumentima. Treba razlikovati ove dvije slobode, mada one uvijek idu čvrsto vezane jedna uz drugu i nezamislive su jedna bez druge. Sloboda misli je garant jednog unutarnjeg procesa formiranja mišljenja koji podrazumijeva mogućnost da se dopre do više podataka, ideja, informacija. To je naravno teško realizovati u totalitarnom sistemu, jer zahvaljujući brojnim ograničenjima u sferi obrazovanja i informisanja, koja značajno utječu na javno mnijenje, teško da se može govoriti o bilo čemu sem o prividnoj slobodi mišljenja. S druge strane, sloboda izražavanja je usko povezana sa slobodom misli, tačnije, ona je njeno ostvarenje i može imati razne oblike - od tekstova u medijima do slikarsta, muzike itd.
Pored propisanih, željenih i društveno, poželjnih formi manifestovanja velika je paleta i nesankcionisanih ponašanja od kojih se neka bliže opasno i području koje je nedozvoljeno. Cilj je svake države da bude uređena u tolikoj mjeri da iznenađenja, pogotovo neugodna, budu svedena na najmanju moguću mjeru. Problem sa kojim se država u sferi informisanja suočava je to što su informacije podložne promjenama, transformaciji do svoje potpune suprotnosti, što se ponašaju kao vrlo vitalna kategorija i što je veoma teško unaprijed predvidjeti kakve će efekte proizvesti kada budu plasirane. Tu ponovo uskršava ona veza između prava i slobode mišljena i izražavanja. Svako narušavanje apsolutne discipline izaziva strah, zato ta narušavanja treba preduprijediti i osujetiti preventivno rigoroznom normom, sto je mišljenje koje je u dugom vremenskom periodu bilo dominantno....
PRAVO NA SLOBODU IZRAŽAVANJA I SLOBODU ŠTAMPE
Misao i mišljenje su unutrašnji(psihički) akti čovjeka koji se ispoljavaju u vidu različitih oblika ljudske djelaotnosti, te na taj način imaju svoju spoljnu manifestaciju. Sloboda misli više podrazumijeva duhovnu, filozofsku i vjersku sferu za razliku od slobode mišljenja koja se, uglavnom, odnosi na saferu društva i politike. Misao i mišljenje apsolutno su pravno zaštićeni. Paktom o građanskim i političkim pravima propisuje se da “niko ne može biti uznemiravan zbog vlastitog mišljenja.
Kada se kaže sloboda izražavanja, onda se pod tim pojmom podrazumijeva sloboda izražavanja mišljenja, ili se pak, nerijetko sloboda mišljenja i sloboda izražavanja tog mišljenja nazivaju skupno kao sloboda izražavanja. Sloboda izražavanja zauzima značajno mjesto u katalogu ljudskih prava i čini jednu značajnu vezu između ličnih i političkih prava. Sloboda izražavanja iskazuje se i kao “sloboda od države”, te kao pravo da se utječe na državu. “Pravo na slobodu izražavanja nije samo jedan od kamena temeljca demokratije, već je i preduvjeta za uživanje mnogih drugih prava i sloboda zajamčenih Evropskom konvencijom”.
Bez mogućnosti slobode da se iskaže mišljenje, ali i da se objave i saznaju potrebne informacije, nema demokratije. Pravo da se bude informiran, osigurava se i donošenjem zakona o informiranju, kojim se državni organi obavezuju da se građanima stave na raspolaganje informacije i podatke koje ih interesiraju. Ograničenja u tom pogledu mogu biti, takođe, određena zakonom, pa i državna tajna “tako gubi od svoje iskonske svetosti”. Ukratko, suština slobode izražavanja je u javnosti, a javnost će postojati ako se ima pravo(i sloboda) da ono što se zna i misli može iskazati, reći drugima. Sloboda izražavanja nije “uokvirena” državnim granicama. Ovo je važno istaći zbog činjenice da u nekim državama postoje propisi kojima se regulira odnosno ograničava uvoz stranih knjiga odnosno štampe. Slobodu izražavanja moraju da poštuju svi a ne samo državni organi. Tako se u čl. 10., st. 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava propisuje da se ta sloboda vrši “bez miješanja” javne vlasti i bez obzira na granice”. Zbog svoje vezanosti za demokratiju, sloboda izražavanja je ograničavana, pravno ili faktički od onih snaga u društvu koje su u osnovi uvijek bile nedemokratske, mada su se predstavljale kao zaštitinici državnih, nacionalnih, društvenih ili nekih drugih interesa. Normativni iskazi ograničenja slobode izražavanja u krivičnopravnom smislu najčešće su se podređivali kao “delikt mišljenja”, “neprijateljska propaganda”, “uznemiravanje javnosti” i sl...
Pretraga
Spisak članova
Kalendar
Pomoć
