Ideja o ujedinjenju europskih država u poseban savez ili Sjedinjene države Europe potiče još iz Srednjeg vijeka. Realizacija ovih ideja počela je osnivanjem Europske zajednice za ugalj i čelik 1951.god (Pariškim sporazumom) i osnivanjem Europske ekonomske zajednice i europske zajednice za atomsku energiju 1957.god (Rimski sporazum). Sve tri zajednice su priznate kao samostalni subjekti međunarodnog prava sa različitim ciljevima, ali sa zajedničkim organima:
- Vijećem ministara EU,
- Europskom Komisijom,
- Europskim parlamentom,
- Sudom pravde.
Sporazumom iz Mastrihta 1992.godine osniva se Europska unija kao nova organizacija, a postojeći ugovori o osnivanju triju europskih zajednica izmjenjeni su i dopunjeni. Europska ekonomska zajednica promjenila je naziv u Europsku zajednicu.
Europska zajedinca za ugalj i čelik prestaje sa radom 2002.godine jer je bila osnovana na vrijeme od 50.godina.
Pravna priroda EU
Pitanje suvereniteta EU je pitanje njenog subjektiviteta, tj. centralni dio unijske tvorevine čine Europska zajednica koja je osnivač Europske unije, ali se ne smatra njenim članom. Ugovorom o osnivanju Europske zajednice u članu 281. njoj je nedvosmisleno priznat pravni subjektivitet, dok to nije slučaj sa Europskom unijom. Ugovor o Europskoj uniji ustanovljava Europsku federaciju država, koja se zasniva na državama članicama i koja poštuje njihove identitete. Bilo je pokušaja npr. od strane Holandije, da se Unija tretira kao pravni sljedbenik Europske zajednice, ali je taj prijedlog odbijen na Međunarodnoj konferenciji u Amsterdamu.
O pravnom subjektivitetu Europske unije postoji više teorija, a mi navodimo samo neke od njih:
a) Teorija volje- EU se ne može priznati pravni subjektivitet, jer takvu volju nisu imale države članice kao osnivači, budući da su Ugovorom o osnivanju na izričit i nedvosmislen način jedino Europskoj zajednici priznato svojstvo pravnog lica, kao i zbog činjenice da EU ne posjeduje sopstvene organe. Zbog toga u spoljnim odnosima EU može nastupati samo preko EZ i država članica. To praktično znači da u međunarodnim odnosima ugovore može da zaključuje samo Vijeće.
b) Objektivna teorija-ako organizacija ima najmanje jedan organ koji je različit od država članica, onda posjeduje međunarodno pravni subjektivitet. Unija svoj subjektivitet izvlači iz postojanja Vijeća europe kao sopstvenog organa i ovlaštenja koja su mu povjerena Ugovorom o osnivanju EU. Vijeće nije organ Unije, ali predstavlja Uniju u pitanjima zajedničke spoljne i bezbjedonosne politike. Zbog toga se pregovori koje vodi Vijeće, vodi u ime Unije kao odvojenog entiteta, a ne u ime kolektiviteta država članica. Ovakav stav su prihvatile i države članice u slučaju Sporazuma između EU i SR Jugoslavije i EU i Makedonije o aktivnostima EU u misijama nadgledanja. Kritičari ove teorije ističu da EU nema svojih organa, već da ih pozajmljuje od Europske zajednice.
c) teorija predpostavljenog subjektiviteta-ako osnivačkim aktom izričito nije priznat subjektivitet, onda su od značaja zadaci koji su pred takvu organizaciju postavljeni. Ako su zadaci takvog karaktera da njihovo ostvarivanje pretpostavlja postojanje sopstvenog pravnog subjektiviteta, onda se on može priznati kao pretpostavljeni. U suprotnom bi se izgubio razlog osnivanja takve organizacije. Međutim, ovakva namjera se ne može sa sigurnošću dokazati u slučaju Europske unije. Zbog toga je rješenje izvedeno iz pravnog jedinstva Europske unije sa Europskom zajednicom tj. namjere država članica da pravni subjektivitet priznaju i EU-i.
Stav sudske prakse-u pogledu subjektiviteta Europske unije Sud pravde Europske zajednice nema svoj stav. Za razliku od njega njemački Savezni ustavni sud po ustavnoj žalbi u slučaju Bruner zauzeo je jasan stav da odredbe člana F(3) Ugovora o osnivanju, ne dodjeljuje Uniji ovlaštenja koja su joj potrebna za ostvarivanje Ugovorom postavljenih ciljeva, a takođe ne postoji ni dokazi da su strane ugovornice imale takvu namjeru, ni namjeru da stvore nezavisni pravni subjekt koji bi raspolagao sopstvenim ovlaštenjima. Zbog toga Unija ne posjeduje odvojeni pravni subjektivitet ni u odnosu prema Europskoj zajednici, a ni prema državama članicama.
Priznavanje pravnog subjektiviteta faktičkim putem-postoji više slučajeva kada je Europska unija faktički koristila sopstveni pravni subjektivitet. Tako npr. Unija je prilikom potpisivanja ugovora sa BiH i Hrvatskom o upravljanju Mostarom nastupila kao subjekt međunarodnog javnog prava. Ovaj ugovor je potpisao predsjednik Vijeća Europske unije u ime država članica EU. Unija je takođe potpisala i međunarosni sporazum sa Makedonijom i SR Jugoslavijom o misijama nadgledanja kojima je preuzela konkretne međunarodne obaveze. U svim ovim slučajevima ovlaštenja EU da nastupi kao subjekt međunarodnog javnog prava izvučeni su iz njene međunarodne pravne aktivnosti (fakticiteta).
Nakon stupanja na snagu ugovora o EU mnoge države preimenovale su svoje misije kao „Misije pri EU“ sa značenjem samo faktičkog priznanja subjektiviteta Unije, ali ne i dodjeljivanje takvog subjektiviteta za uspostavljanje diplomatskih misija. U stvarnosti misije pri EZ potrebno je odobrenje Komisije i Vijeća.
Članstvo u Europskoj uniji
1957.god EZ-u osnovalo 6 država: Belgija, Francuska, Holandija, Španija, Luksemburg i Njemačka.
1973.god pristupili: V.Britanija, Irska i Danska.
1981.god pristupila: Grčka kao 10. član.
1986.god pristupio: Portugal.
1995.god pristupile: Austrija, Švedska i Finska.
2003.god pristupile: Kipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija
2005.god pristupile: Bugarska i Rumunija.
Proces stabilizacije u BiH praktično je otpočeo sa realizacijom 1998.godine kada je formirana Konsultantska radna grupa za dijalog između BiH i EU, koja će se kasnije odvijati u okviru tzv. „Mape puta BiH prema EU“. Krajem 2005.god Konsultantska radna grupa je na sastanku u Sarajevu konstatovala da je za otpočinjanje pregovora za potpisivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju potrebna:
- reforma policijskog sistema i
- javnog sistema medija
- saradnja sa Haškim tužilaštvom.
Uslovi za zaključivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju
-Vijeće Europe je u Kopenhagenu 1993.god utvrdilo uslove koje treba da ispuni država koja želi da zaključi sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU.
Osnovna pretpostavka
-osnoven pretpostavke za pridruživanje je da država ima europski indentitet države tj. da samo europska država može da zaključi ovaj sporazum sa EU. Država kandidat treba takođe da ispuni sljedeće uslove:
a) sposobnost da ispuni obaveze koje proističu iz članstva pri čemu se prije svega misli na acquis communautaire,
b) demokratska stabilnost, poštivanje zakona, poštivanje ljudskih prava i prava manjima,
c) postojanje i funkcionisanje tržišne privrede,
d) prihvatanje ciljeva Europske unije,
e) sposobnost privrede da se odupre pritisku konkurencije unutar EU
Izvori prava EU
Pravni osnov Europske unije čine:
Primarni pravni akti:
- Ugovor o osnivanju Europske unije iz 1992.godine,
- Konvencije između država članica,
- Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.
Sekundarni pravni akti:
- uredbe,
- uputstva,
- odluke,
- preporuke i mišljenja organa Zajednice.
2.a. Ustav Europske unije
Tijelo koje je sastavljeno od 25 članica počelo je da radi nacrt Ustava EU 2001.godine bivšeg predsjednika Francuske Žisker q'Estena. Već je 2003.god na Solunskom samitu podnijet nacrt teksta budućeg ustava. Ustav EU usvojilo je Vijeće Europe u Briselu 17-18.juna 2004.godine, a svečano je potpisan 29.oktobra 2004.godine u Rimu.
Ustav je ratifikovalo 11 zemalja članica EU. Francuska i Holandija su referendumom odbile ratificirati, a 12 zemalja se još nije izjasnilo o ratifikaciji.
U pravnom smislu Ustav će kao jedinstven akt zamjeniti postojeće ugovore o osnivanju Europske zajednice i Europske unije.
Karakteristike Ustava:
- Europska unija ustanovljena je kao Unija građana i država Europe,
- EU se zasniva na vrijednostima poštivanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokratije, jedinstva, pravne države kao i poštivanju prava čovjeka, uključujući i pravo nacionalnih manjina,
- Cilj EU je unapređivanje mira i blagostanja njenih naroda, garantovanje slobode, bezbjednosti i pravde, slobodno tržište, eliminisanje siromaštva i razvoj međunarodnog prava,
- EU ima svojstvo pravnog lica,
- Simboli EU su zastava, himna, moto i valuta:
- Zastava EU - 12 zlatnih zvijezdica na plavoj podlozi,
- Himna je - „Oda radosti“ iz 10. Betovenove simfonije,
- Moto-geslo EU - „ujedinjeni u različitosti“,
- Valuta EU – EURO.
Dan Europske unije je 09.maj, dan kad je 1950.godine objavljena Europska deklaracija Roberta Šumana.
1. Nadležnosti Europske unije
a) Ekskluzivna nadležnost:
- U trgovini robama i većem broju usluga,
- U monetarnoj politici, carinama i poljoprivredi.
b) Podjeljena nadležnost između EU i država članica:
- zaštita životne sredine,
- zaštita potrošača,
- saobraćajna politika,
- politika viza, azila i imigracija,
c) Nadležnost država članica:
- obrazovanje, kultura, zdravstvo,
- spoljna i bezbjedonosna politika
3.a. Metode donošenja odluka u EU
U Europskoj uniji primjenjuju se sljedeći metodi donošenja odluka:
- Komunitarni metod – karakterističan za rane faze rada europske zajednice. Ovlaštenja se prenose sa nacionalnog nivoa na nivo Europske unije, kao što su npr.: parlament, vijeće, europski sud itd.
- Metod koordinacije- odluke se donose u koordinaciji između nacionalnih politika i politike Europske unije. Ovaj metod se primjenjuje u domenu vanjske i unutrašnje politike, a posebno u pravosuđu i unutrašnjim poslovima.
- Metod meke konvergencije – (lat.-uzajamno približavanje) ideja ovog modela je da se mogućnosti približavanja nacionalnih politika učinu vjerovatnim i mogućim. Ovo zbog toga što nacionalne politike zemalja članica Europske unije vremenom postaju slične i mogu se međusobno dopunjavati. Time doprinosi, između ostalog, i razmjena informacija između država.
- Međuvladin metod – kod ovog modela u donošenju odluka aktivno učestvuje Vijeće europe, koje čine predsjednici država ili vlada, kao i ministri unutrašnji poslova odnosno ministri odgovarajućih resursa. Parlament i komisije ne učestvuju u donošenju odluka.
2. Institucije EU (vijeće, komisije i parlamenta EU)
Europska unija ima vrlo složen sustav institucija. U početku su tri Zajednice imale svaka vlastita izvršna tijela, a zajednički su im bili Skupština predstavnika (kasnije Europski parlament) i Sud pravde. Tek su 1967. godine na osnovi Ugovor o spajanju spojena istovrsna tijela Zajednica.
Najvažnije institucije Europske unije su:
- Vijeće Europske unije ili poznatije kao Vijeće ministara EU - najvažnije tijelo Europske unije koje donosi odluke. Vijeće ima 27 članova (ministri država članica). Sjedište Vijeća EU je u Bruxellesu. Vijeću ministara pomaže u radu Odbor stalnih predstavnika (COREPER).
- Europska komisija - jedna od temeljnih institucija EU, koja predstavlja i štiti interese Zajednice. Ima 27 članova-povjerenika koji se biraju u svojim zemljama (5 potpredsjednika i predsjednik EK).
- Europski parlament - predstavničko tijelo građana EU. Ima 785 članova. Sjedište je u Strasbourgu, neka zasjedanja i sastanci odbora se održavaju u Bruxellesu, a Tajništvo je u Luksemburgu.
- Europski sud pravde, koji uključuje i Sud prvog stupnja - jedini ovlašteni tumač odredaba osnivačkih ugovora i rješava sporove po tužbama država članica i građana čija su prava povrijeđena nekom od odluka tijela Unije. Sjedište suda je u Luksemburgu.
Europsko vijeće koje i nije tijelo (kvazi-institucija), već sastanak na vrhu (summit) šefova država ili vlada država članica i predsjednika Europske komisije.
Postoje i druga tijela i ustanove:
- Revizorski sud - čine ga 27 sudaca revizora, osnovan 1977.godine radi kontrole prihoda i rashoda Unije te dodjele proračunskih sredstava. Ima sjedište u Bruxellesu.
- Gospodarski i socijalni odbor - savjetodavno tijelo EU, od 317 članova. Sjedište u Bruxellesu.
- Odbor regija - također savjetodavno tijelo EU, sastavljeno od 317 članova koje delegiraju tijela lokalnih i regionalnh vlasti država čnica EU kako bi zastupali interese regija jedinica lokalne samouprave na razin Unije. Ima sjedište u Bruxellesu.
- Europska središnja banka - osnovana sredinom 1998.godine, a 1999.godine preuzela je odgovornost za provedbu europske monetarne politike. Glavna joj je zadaća održavanje stabilnosti jedinstvene europske valute - eura. Sjedište je u Frankfurtu na Majni.
- Europska investicijska banka - ustrojena je Rimskim ugovorom o osnivanju EZ-a, s ciljem pridonošenja uravoteženosti razvoja Europske zajednice gospodarskom integracijom i socijalnom kohezijom. Banka osigurava dugoročno financiranje određenih kapitalnih projekata u Uniji te u drugim državama svijeta. Ima sjedište u Luksemburgu.
Europska banka za obnovu i razvoj - osnovana je 1991. godne kako bi pomogla bivšim komunističkim državama u njihovoj transformaciji u tržišna gospodarstva. Banka se bavi investiranjem u privatna poduzeća, samostalno ili s drugim partnerima. Sjedište banke je u Londonu.
Također postoji i velik broj specijaliziranih agencija.
Vijeće Europske unije
Vijeće Europske unije je tijelo u kojem se neposredno izražavaju interesi država članica Europske unije. To
je mjesto gdje se najučinkovitije uspostavlja međusobna suradnja i dogovori između vlada država članica. Ono donosi zakonodavne odluke u EU i zaključuje ugovore sa trećim državama. Od 1993. naziva se i Vijećem ministara.
Posebnost Vijeća EU ogleda se i u njegovom sastavu. Pravno gledajući, Vijeće je jedinstveno tijelo, a u
stvarnosti se sastoji od više vijeća. Naime, ministarski sastav mijenja se ovisno o temi o kojoj se raspravlja. U pravilu u radu Vijeća sudjeluju ministri vanjskih poslova, međutim kada se raspravlja o poljoprivredi, sudjeluju ministri poljoprivrede, kada se radi o prometu, sudjeluju ministri zaduženi za transport i sl. Zato je i skovan naziv Vijeće s bezbroj lica
Dužnost predsjedavajućeg Vijeća naizmjenično obnašaju države članice u trajanju od po šest mjeseci (od
1.januara do 30. juna, te 1. jula do 31. decembra).
Ustroj Vijeća
Kada bi se da Vijeća EU-u odvijalo isključivo na sastancima ministara, Vijeće bi bilo potpuno neoperativno.
Stoga u sklopu Vijeća EU dijeluju i razna podtijela koja pomažu Vijeću u uspješnom obavljnju njegovih zadataka. To su:
- rotirajuće Predsjedništvo
- Odbor stalnih predstavnika (COREPER)
- radne grupe stručnjaka
- Glavno tajništvo Vijeća
Europska komisija
Europska komisija je političko te glavno izvršno tijelo Europske unije. Naziva se često i Vladom EU. Europska
komisija zamišljena je kao tijelo koje djeluje tako da je odlučivanje u njemu neovisno od volje države članica (nadnacionalni karakter). Zajedno s Europskim parlamentom i Vijećem Europske Unije, čini tri glavne institucije koje vode Europsku uniju.
Europska komisija sastoji se od povjerenika koji dolaze iz država članica te oni svi zajedno djeluju kao
jedinstveno tijelo. Broj povjerenika se tijekom vremena povećavao do 1973.godine bilo je 9 do današnjeg broja od 27 članova.
Vlade država članica izabiru povjerenike prema vlastitim kriterijima. Mandat povjerenika traje pet godina, i
poklapa se s mandatom Europskog parlamenta. Nakon izbora i konstituiranja novog Europskog parlamenta, imenuju se i novi članovi Europske komisije kako bi Parlament imao utjecaj na izbor i rad Komisije.
Predsjednika Komisije bira Europsko vijeće nakon što se vlade država članica usuglase o kandidatu, a izbor
mora biti potvrđen u Europskom parlamentu. Vijeće EU kvalificirano većinom, a u dogovoru s predsjednikom Komisije, usvaja listu povjerenika. Cijelu Komisiju potvrđuje Europski parlament, a na kraju Vijeće EU imenuje novu Komisiju.
Europski parlament može u svakom trenutnu raspustiti Komisiju, na način da joj izglasaju nepovjerenje, ali
ne može smijenjivati pojedine povjerenike.
Temeljna zadaća Europske komisije je pripremanje i predlaganje propisa. Budući da je Komisija zamišljena
kao tijelo koje predstavlja interese građana Europske unije, nezavisno od država članica, povjerenici ne mogu primati upute vlade države članice koja ih je izabrala.
Sjedište Europske komisije je u Bruxellesu.
Struktura
Europska komisija sastoji se od:
- političke strukture - čini ju predsjednik i povjerenici te njihovi kabineti
- upravne strukture koju čine:
- opće uprave/generalne direkcije (Directorates-General, često zvane skraćeno DG)
- glavno tajništvo na čelu s glavni tajnikom Europske komisije
- privremeni i stalni odbori stručnjaka savjetnika
- ostale zajedničke službe i uredi
Svaki povjerenik zadužen je u Komisiji za određeno područje i na čelu je one opće uprave (ili više njih) koja
pokriva to područje. Svaki povjerenik ima svoj kabinet.
Komisija se dijeli na opće uprave/generale direkcije koje se mogu usporediti s ministarstvima. Na čelu opće
uprave nalazi se generalni direktor koji odgovara za svoj rad povjereniku zaduženom za to područje.
Glavno tajništvo koordinira rad između pojedinih uprava/geeralnih direkcija i ostalih tijela Komisije, daje
stručne savjete, osigurava prevođenje, daje statističke podatke (putem statističkog ureda EUROSTAT). Na čelu Glavnog tajništva je Glavni tajnik (trenutno Carlo Trojan).
Odlučivanje
Odluke se donose većinom glasova članova komisije, a svaki povjerenik ima jedan glas.
Zadaci
Najznačajanije zadaće Europske komisije su:
- pripremanje i predlaganje propisa - Komisija ima gotovo isključivo pravo pripremati prijedoge propisa koje šalje drugim nadležnim tijelima (Vijeću EU i Europskom parlamentu) na odlučivanje (pravo zakonodavne inicijative). Vijeće EU i Parlament, ukoliko žele donijeti kakva propis, nemaju pravo sami pripremiti akt, već moraju zatražiti od Komisije da izradi prijedlog akta koje će zatim nadležno tijelo donijeti.
- izvršne i nadzorne ovlasti - Komisija donosi brojne provedbene propise koji omogućuju provedbu propsa Vijeća EU (smjernice, uredbe, odluke). Komisija ima važnu nadzornu ovlast u odnosu na države članice time što ih može tužiti Europskom sudu pravde za povredu odredbi osnivačkih ugovora. Zbog toga se naziva i čuvaricom ugovor (ii integracije)
- uloga u vanjskog politici EU - prije svega očituje se u koordinaciji financijske i tehničke pomoći državama Srednje i Istočne Europe, zatim u vođenju pregovor za primanje u članstvo novih država, te kao trgovinski pregovaračk Unije. Ipak vanjskopolitička uoga Komisije bitno je ogrničen u ovlastima koje na tom području imaju Vijeće Eu i Europsko vijeće.
Sastav Europske komisije
Komisija u današnjem sastavu i pod predsjedanjem José Manuela Durão Barrosa započela je s radom
22.novembra 2004. godine, a mandat joj traje do 31. oktobra 2009. godine.
Europski parlament
Europski parlament je tijelo Europske unije, čije članove izabiru izravno građani EU svakih pet godina,
koliko traje mandat zastupnicima. Zajedno s Vijećem ministara čini zakonodavnu vlast Europske unije.
Sastav
Europski parlament predstavlja oko 450 milijuna građana Europske unije. Od 1. januara 2005.god ukupno je
785 članova Parlamenta (zastupnika). Izbori se provode svake pete godine, na temelju općeg prava glasa. Ne postoji jedinstveni izborni sustav za izbor članova Europskog parlamenta, već je svaka država članica slobodna izabrati vlastiti sustav, uz poštovanje tri uvjeta propisanih Odlukom Vijeća (2002/772/EC):
- izborni sustav mora primjenjivati sustav razmjernog predstavništva, bilo putem izbornih lista ili putem sustava prijenosa glasa.
- izborno područje mora biti podjeljeno na izborne jedinice, na način koje neće utjecati na sustav razmjernog predstavništva.
- izborni prag na nacionalnoj razini mora iznositi 5 %.
Raspodjela zastupničkih mjesta u Parlamentu po državama članica, ovisi o broj stanovnika svake države
članice, tako da zemlje s više stanovnika biraju više zastupnika, no što ih biraju male zemlje.
Države članice Broj mjesta Države članice Broj mjesta
Njemačka 99
Austrija 18
Francuska 78
Bugarska 18
Italija 78
Finska14
Ujedinjeno Kraljevstvo 78
Danska 14
Španija 54
Slovačka 14
Poljska 54
Irska 13
Rumunija 35
Litva 13
Holandija 27
Latvija 9
Belgija 24
Slovenija 7
Češka 24
Kipar 6
Grčka 24
Estonija 6
Mađarska 24
Luksemburg 6
Portugal 24
Malta 5
Švedska 19
Klubovi zastupnika
Klubovi u Europskom parlamentu 1979.-2004.
Zastupnici u Europskom parlamentu udružuju se u klubove zastupnika, odnosno frakcije. U aktualnom, 6.
sazivu (2004. - 2009.) ustrojena su sedam klubova, a 29 zastupnika ne pripada ni jednom klubu.
Najveće frakcije su:
- Europska pučka stranka - Europski demokrati (EPP-ED) - 289 zastupnika
- Frakcija Socijaldemokratske stranke Europe u Europskom parlamentu (PSE) - 218 zastupnika
- Savez liberala i demokrata za Europu (ELDR i EDP) - 89 zastupnika
Sjedište Europskog parlamenta
Sjedište Europskog parlamenta je u Strasbourgu, gdje se i održavaju redovne mjesečne (četvorodnevne)
plenarne sjednice, kako je propisano protokolom u Amsterdamskom ugovoru. Međutim, tokom većeg dijela mjeseca, pripremne zakonodavne radnje, sjednice odbora, i dodatne plenarne sjednice održavaju se u Bruxellesu, gdje su smještene i ostale institucije Unije. Tajništvo Europskog parlamenta nalazi se u Luksemburgu.
U posljednje vrijeme javlja se zahtjev da se sjedište Europskog parlamenta premjestu u Bruxelles, budući da
je tamo smještena većina institucija Europske unije. Kao jedan od razlog navodi se bespotrebno trošenje novca na dnevnice te troškove prijevoza prilikom jednomjesečnog seljenja iz Bruxellesa u Strasborug.
Pretraga
Spisak članova
Kalendar
Pomoć
