Postanak i prestanak fizičke osobe – stepeni pravne sposobnosti

Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.


Postanak i prestanak fizičke osobe – Stepeni pravne sposobnosti

1.– Za postanak fizičke osobe potrebno je :a) da se novo biće potpuno odvoji od materine utrobe; b) da se rodi živo : u dokaz toga tražili su Prokulovci da dijete daje znakove života glasom , dok su se Sabinovci zadovoljavali bilo kakvim znacima života (micanjem, disanjem), a ovo je stanovište prihvatio i Justinijan; c) porod je morao biti perfektan jer se inače smatrao pobačajem ; uzimalo se da je dovoljno iznošeno dijete koje se rodi poslije šest mjeseci trudnoće i tražilo se da novorođenče ima ljudski oblik.

2. – Zametak još nije čovjek , nego se smatrao dijelom majke.No u pogledu zametka kao budućeg čovjeka razvilo se pravilo da se zametak smatra već rođenim u koliko se radi o njegovim probicima.To se pravilo nemože tumačiti tako da se zametak već smatra pravnim subjektom , nego su se zametku pridržavala i zaštićivala prava koja bi mu mogla pripasti ukoliko se živ rodi.To je bilo naročito važno u nasljednom pravu.Nasljednik naime mora živjeti u času pripada nasljedstva.Prema tome bi postumus bio lišen nasljedstva svoga oca.No u gornjem pravilu dovoljno je da je dijete u času očeve smrti bilo začeto.Ukoliko se ono doista živo rodi , naslijediti će svoga oca koji je umro prije djetetovog rođenja.Za zaštitu budućih prava nusciturusa može se postaviti skrbnik.Osim toga se status rođenog djeteta u određenim slučajevima određivao po statusu oca ili majke u času začeća, a ne po času rođenja.Tako će se dijete roditi kao slobodan čovjek i građanin ,mada je majka poslije začeća , a prije poroda,izgubila slobodu ili građanstvo.

3. – U Rimu nije postojala ustanova javne registracije poroda ili smrti.Te činjenice imale su se dokazivati redovnim dokaznim sredstvima. Rimsko pravo nije poznavalo ni današnju ustanovu da se nestali može proglasiti mrtvim.Ako bi u nekoj nesreći poginulo više osoba npr, otac i sin , bilo je radi nasljeđivanja eventualno važno utvrditi koja je osoba umrla ranije.Po klasičnom pravu morala je interesirana stranka dokazati raniju smrt jer se inače uzimalo da su sve osobe umrle istodobno.Justinijanova kodifikacija sadržava presumpciju da su u takvom slučaju dorasla djeca preživjela roditelje , odnosno, da su roditelji preživjeli nedoraslu djecu...