Politicki marketing - istrazivanje javnog mnijenja i politicki marketing

Maturski, seminarski i diplomski radovi iz marketinga.

1 Javno Mnijenje

Pojam javno mnijenje u sebi sadrži upozorenje da se tiče javnih, a ne privatnih stvari. Javno mnijenje se u najširem smislu bavi s »res publica«. Dakle, tom pojmu "javnosti" pripadaju svi građani i udruženja građana koji razmišljaju i razgovaraju o zajednici u kojoj žive te ta razmišljanja formuliraju u kritiku i odbijanje, prijedloge i prihvaćanje, koje javno izražavaju i zastupaju, te i na taj način pokušavaju utjecati na javno mnijenje. Na taj način oni zapravo i formiraju javno mnijenje. Ali, s obzirom na to da u pravilu u pluralističkom društvu uvijek postoje različita mišljenja o istoj stvari, ne možemo govoriti o jednom javnom mnijenju, već o javnim mnijenjima.
Javno se mnijenje sastoji od:
• poimanja
• prosuđivanja
• zaključivanja
Engleski pojam javnog mnijenja (public opinion) datira iz osamnaestog stoljeća i potječe iz francuskog l’opinion publique, koji je prvi put uporabio Montaigne dva stoljeća ranije, 1588.
Kako bi se utvrdilo stvarno stanje javnog mnijenja, poduzima se njegovo stručno istraživanje

1.1 Istraživanje javnog mnijenja

Javno mnijenje je kategorija demokratskog društva, čime dolazimo do stava da je javnost nezaobilazni faktor politučkog procesa. Uz ovo možemo konstatovati da su istraživanja javnog mnijenja dugo vremena bila nipodaštavna, iz istih razloga iz kojih je javnost davana marginalizirana uloga u političkoj praksi.
Ali na istraživanje stavova i mišljenja uticao je nesumnjivo povećani interes za konkretnu društvenu stvarnost i za njeno odražavanje u ljudskoj svijesti. „Ali se i ovaj interes kao takav morao podvrgnuti jednoj unutarnjoj dijalektici razvitka naučnih metoda istraživanja; naročito u njihovoj empirijskoj i induktivnoj primjeni: bilo je razvojno nužno da najprije eksperimentalna psihologija razradi određene metode ispitivanja individualne svijesti, da bi ih socijalna psihologija, uz neke modifikacije, prenijela u podružje sociologije za ispitivanja kolektivnih stavova i javnog mnijenja, a preko njih i za ispitivanje same društvene strukture.“
Velika sloenost mišljenja i stavoava po svojoj strukturi i protivriječnosti date pojavnosti, empirijskim istraživanjima zadaje poteškoće kako teorijske tako i metodologijske prirode. Jedno od najvažnijih teoretskih pitanja koje sebi postavlaju mnogi istraživači jeste: kakvo značenje treba dati dobivenim odgovorima prolikom anketiranja javnog mnijenja? „Pretpostavimo, dakle, da ankete daju pouzdane podatke o kristaliziranom javnom mijenju o izvijesnim pitanjima; sociolog uprkos tome može ostati kritičan prema značenju tih nalaza za njegovu nauku. Da li se postavljaju najznačajnija pitanja da bi se opisalo mišljenje javnosti? Da li je jedno pitanje bilo potpuno istraženo sa svim njegovim psihološkim implikacijama pomoću segmenata odgovarajućih pitanja? Kad se izučavalo tendencije u javnom mnijenju, jesu li poduzete potrebne mjere opreza kako bi se održao stalni proces anketiranja, postavljanja pitanja i izvedeni uzorak? Jesu li uzete u obzir i druge mjere, kao što je index propagande, s kojim možemo povezati promjene u javnom mišljenju?“
Razni faktori individualne i kolektivne prirode utiču na promjene u formiranju i nastanku javnog mnijenja. Te promjene dugo ostaju ispod nivoa individualne svijesti, „ali i onda kad ih pojedinac uočava, one još ne moraju biti i dio kristaliziranog mnijenja“ . Naravno te promjene teku jako sporo, uzrokovane promjenama društvene strukture i načinom života, što uzrokuje mijenjanje stavova individua koje oni ponekad i ne primjete. Javno mnijenje po pravilu najbolje reaguje i uočava reakcije masa na neki događaj (socijalno narušenu situaciju i sl.) ili skokovite (nagle) promjene u socijalnom okruženju (ekonomske krize).
Ali reakcija na ove „vidljive dogadjaje“ ne moraju biti odlučujuće u nastajanju i formiranju javnog mnijenja, jer određene tendencije koje nisu tako vidljive kroz dešavanja u socijalnom miljeu objektivne stvarnosti, mogu da trajnije utiču na oblikovanje ljudskih mišljenja i stavova. Jasno je da javno mnijenje reaguje na svakodnevna zbivanja koja imaju svoju spoljašnju dramatičnu stranu, ali i zato i onu latentnu i dublju stranu. Kod istrživanja javnog mnijenja moraju se uzimati u obzir ovi historijski okviri „kao nešto gotovo i nepokretno, i ne postavljamo pitanje mijenjaju li se ti okviri i na koji način.“

1 JAVNO MNIJENJE 1-3
1.1 ISTRAŽIVANJE JAVNOG MNIJENJA 1-3
1.2 REZULTATI ISTRAŽIVANJA JAVNOG MNIJENJA 1-7
1.3 ZAKLJUČAK 1-10
2 POLITIČKI MARKETING 2-10
2.1 OSNOVE POLITIČKOG MARKETINGA 2-10
2.2 LOBIRANJE 2-15
2.3 POLITIČKA KULTURA / PONAŠANJE / SOCIJALIZACIJA 2-16
2.4 POLITIČKO PONAŠANJE 2-17
2.5 POLITIČKA SOCIJALIZACIJA 2-17
2.6 JAVNO MNJENJE 2-17
2.7 PROPAGANDNO DJELOVANJE 2-19
3 POLITIČKI MARKETING I NJEGOVA PRIMJENA U POLITIČKIM KAMPANJAMA 3-19
3.1 OSNOVE POLITIČKE KAMPANJE 3-20
3.2 STRUKTURA POLITIČKOG MARKETINGA KAO TEHNIKE KOMUNICIRANJA S BIRAČIMA 3-20
3.3 TEMA KAMPANJE 3-22
3.4 DIZAJNIRANJE POLITIČKE PORUKE / BOJE KAO PORUKA 3-22
3.5 NAČELA I ZAHTIJEVI PORUKE 3-23
3.6 MOTIVACIJSKI ELEMENTI PORUKE 3-23
3.7 DRUGI ELEMENT POLITIČKE KAMPANJE JE PUBLIKA ILI PRIMATELJI PORUKE 3-24
3.8 TREĆI ELEMENT KAMPANJE ILI POLITIČKOG MARKETINGA KAMPANJE JE STIL 3-25
3.9 ČETVRTI ELEMENT KAMAPANJE JE VRIJEME 3-26
4 TEHNIKE POSREDNOG POLITIČKOG MARKETINGA 4-27
4.1 KAMAPANJA PREKO TELEFONA 4-27
4.2 LECI 4-27
4.3 SAOPĆENJA ZA MEDIJE 4-28
4.4 PLAKATI 4-28
4.5 KONFERENCIJA ZA NOVINARE 4-29
4.6 REKLAMA (ADVERTISING) 4-30
5 ZAKLJUČAK 5-30
6 LITERATURA: 6-31