Politički marketing

Maturski, seminarski i diplomski radovi iz marketinga.

Politički marketing se definira kao skup tehnika koji će političara na izborima približiti glasačima, pomoći pri razlikovanju različitih političkih opcija i pomoći pri optimiranju broja glasova. Kada je riječ o marketingu u politici on je usmjeren, kako Kotler kaže, na tržište birača i bavi se promocijom stranaka i kandidata.
Marketing u politici orijentiran je na političko tržište, dok se političko tržište odnosi na političku javnost ili građane.
Sintagma politički marketing, etimološki gledano, predstavlja konstrukciju engleske imenice, što označava akciju ili biznis, promoviranje i prodaju proizvoda, uključujući marketinško istraživanje i reklamiranje. Pridjev politički ima više značenja i odnosi se na ono što je u vezi sa vladom ili se odnosi na javne poslove uopće.
Politički marketing određuje mnogo kompleksnije, ukazujući i na nužnost stvaranja materijalne osnove za promoviranje političkih ideja, kao i saradnju sa različitim institucijama. Politički marketing je «skup analitičkih, kreativnih i planskih akcija kojima politički subjekt nastoji da obezbjedi što veću podršku sljedbenika i najšire javnosti u što efikasnijoj realizaciji političkih ciljeva, konkretnog političkog programa, ili pak u osvajanju političke vlasti na parlamentarnim izborima, uz istovremeno obezbjeđivanje materijalne baze svog djelovanja.
Politički marketing treba promovirati kao višeslojnu komunikacijsku djelatnost:
a) u fazi istraživanja političkog problema i potreba populacije;
b) u masmedijalnoj i javnoj afirmaciji svog programa (cilja), a obraćajući se najširoj recipjentskoj strukturi;
c) u kontaktima s ekonomskim subjektima - izvorima finansijske potrebe;
d) u široj lepezi uspostavljanja odnosa s pojedincima i drugim javnim institucijama s kojima politički subjekti imaju zajedničke interese.

Na političkom tržištu prodaju se imidži kandidata i njihovi politički programi. Marketing u politici nije ništa drugo do upravljački proces čiji je cilj da putem oblikovanja ponude i razmjene političkog proizvoda, koji ima neku vrijednost izraženu u političkim programima, proda na političkom tržištu uz zadovoljenje interesa birača.
U političkom marketingu potrebe se mogu supsidirati s interesima, želje sa preferencijama birača ili političkog tržišta i potrošnja kao zainteresovanost političkog tržišta za neki politički program.
Šest elemenata koji bi bili komparabilni marketingu u ekonomiji i politici su:
tržište ---------------------------- politička javnost
proizvod ------------------------- ideje, program, kandidat
potrošač -------------------------- birač
razlikovanja --------------------- pozicioniranje
prodaja --------------------------- upoznavanje javnosti
profit ------------------------------ rezultati izbora, podrška
Tržište u komercijalnom marketingu određuje na koji će način proizvod biti zamišljen. U oblasti politike nema tržišta u pravom smislu ali se može govoriti o izbornoj – političkoj javnosti.
Proizvod u komercijalnom marketingu dospijeva neposredno s tržišta da bi zadovoljio ili stvorio neku potrebu. U političkom marketingu to je ideja kandidata, njegova pripadnost i sam kandidat.
Potrošač u komercijalnom marketingu je konzument usluga ili robe, za politički marketing potrošač kao građanin – birač.
Istaći razliku u komercijalnom marketingu znači dodati jedan «plus» u odnosu na konkurenciju, dok je to konkurencija među ljudima i idejama u političkom marketingu.
Prodaja u komercijalnom marketingu podrazumjeva ustupanje nekog predmeta po ugovorenoj cijeni. U političkom marketingu toga pojma nema. Funkcija političkog marketinga bila bi da organizira kandidatovo znanje i ideje, da ga javnost upozna i da mu osigura glasače.
Profit u komercijalnom marketingu je lako podložan kvantifikaciji. Izbor na javnu funkciju te «počasti i prinadležnosti» u političkom marketingu. Glas je donekle sličan novcu, prema Iainu McLeanu, u oba primjera možemo pretpostaviti da ih građani upotrebljavaju kako bi maksimalno povećali svoje zadovoljstvo.