Polifonija u romanu Dostojevskog Idiot prema Mihailu Bahtinu

Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.


Istraživanjem prisustva polifonije u dijelu Dostojevskog bavili su se mnogi znanstvenici. Mahom su posrijedi bile uporedno-tipološke studije, koje danas nemaju osobitu vrijednost. Vasilije Rozanov i Dmitrije Mereškovski su pojedinačnim zapažanjima ukazali na drukčije mogućnosti korištenja polifonije u opusu Dostojevskog, što su nesumnjivo imali u vidu Tinjanov i Viktor Vinogradov u svojim tekstovima o odnosu Dostojevskog prema Gogolju i Hugou .

Oni, međutim, nisu nastavili proučavati djela autora Zločina i kazne, čega se tridesetih godina prihvatio Alfred Bem - pisac nekoliko odličnih rasprava o odjecima Puškina, Gogolja, Gribojedova, Hugoa i Goethea u motivskoj strukturi romana Dostojevskog . Bem je, u stvari, započeo moderna ispitivanja ovog problema, koja su prekinuli okupacija Čehoslovačke, drugi svjetski rat i istraživača tragična smrt. NJegov doprinos je stekao priznanje, iako su neki rani odzivi na ove studije Bemovo otkrića izlagali kritici (Jevgenije Ljacki) , pa ih čak i negirali (Viktor Žirmunski) .Ozbiljni doprinosi ove vrste mogu se naći u komentarima uz Cjelokupna djela Dostojevskog, koji bilježe sijaset citata i reminiscencija na djela raznih autora, mada se oni ne promatraju u granicama motivske strukture. Drugačije postupa ponajviše Hugor Smirnov u studiji o odjecima Gribojedovljeve komedije "Nevolja zbog pameti u Zlodusima" , ali ni on ne razmatra polifoniju Dostojevskog kao elemenat strukture i ne vidi piščevo nastojanje da vlastito djelo predstavi u Puškinovom znaku, to jest kao univerzalno- mitsko, zasnovano na poltenetizmu likova i situacija...

Sadržaj :

UVOD 3
1.1 Polifonija u romanu "Idiot" 5
ZAKLJUČAK 13
LITERATURA 14