Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
POJMOVNO ODREDJENJE ETIKE
ETIKA
Etika kao i pojmovi vezani za nju su kroz vekove zaokupljali pažnju umnih ljudi. Iz te aktivnosti formirala se etika kao nauka, sa jasno određenim pojmovima, predmetom aktivnosti, kao i detaljno objašnjenim i usvojenim metodama izučavanja. Da je etičko polje, univerzalno i izuzetno važno ubedljivo dokazuju i savremena, ali i očekivana buduća promišljanja na ovu temu. Etika je dakle pobedila test vremena i uspela sebe da inkorporira u tkivo ljudske teore i prakse.
Pitanje koje bi smo ovde želeli da postavimo je: Da li je etika našla svoju primenu u ljudskom ponašanju, tj. da li se ona potpuno ostvarila u ljudskom ponašanju?
Smatramo da je odgovor, nažalost, samo delimično potvrdan, opredmećena više u normativnom nego ličnom ponašanju nada se boljem budućem vremenu.
Čovek je gotovo sigurno uspeo da savlada prirodu ali nikako nije uspeo da savlada sebe, da sebe učini etičnim, da usvoji u sebi etičke vrednosti, da prihvati sebe i druge ljude kao etička bića. Dakle, za takvo stanje nije kriva etika, koja svoje dobro dragovoljno pruža, već čovek koji je još uvek poražen, jer nema svesti da je potrebno da prema etici sam pruži ruku.
ODREDBA ETIKE
Ako hoćemo da damo uvodni pojam i odredbu etike, možemo poći od samog ovog termina i tako dati takozvanu terminološku odredbu ili definiciju.
Reč etika je grčkog porekla i potiče od dva prvobitno vrlo srodna termina. Po Velhelmu Vuntu, ta dva termina su ipak već u vreme Aristotela (384-322p.n.e.) imali razliku u značenju. Po jednom terminu označava prvenstveno naviku spoljašnje uobičajene radnje, po drugom terminu odnosila se prvenstveno na unutrašnja voljna, društvena svojstva i odlike (mada je ta reč prvo označavala i obitavalište). Za oznaku tih društvenih svojstava ili naravi kod Srba je u literaturi XIX veka dugo bila reč naravstvenost, reč ruskog porekla (naravi, običaji). Međutim ova reč se danas skoro i ne upotrebljava, već je zamenjena latinskim izrazom moral, koji opet potiče od reči mos-moris sto znači i običaj i narav. Etika je dakle nauka o moralu ili etosu.Sam termin etika i osamostaljenje etike kao posebne filozofske discipline vezani su za Aristotela. On je deleći psihičku ljudsku delatnost na dve oblasti,razumski (logički) i nerazumski (alogički) deo (htenje, požude) podelio i ljudske vrline i umesnosti koje tim oblastima odgovaraju. One koje odgovaraju razumskom delu (znanje, moć, shvatanje, pamet) nazvao je dianoetičkim ( intelektualni) a one druge koje se odnose na alogički deo,etički ( moralni ). U ovi drugu grupu svojstava odnosno vrlina spadaju npr.hrabrost, umerenost itd. Ovakva obrada etike je terminološka i formalna i jedini njen sadržajni momenat je ukazivanje na predmet etike kao naučne discipline. Da bi smo dobili sadžajnu odredbu etike potrebno je da govorimo o njenim zadacima u ispitivanju morala, o njenim metodama kao i o njenom mestu među drugim naukama. Da bi jasno shvatili odrebe ili definicije morala moramo ukazati na neke osnovne načine upotrebe samog termina moral u svakodnevnom životu kao i na sastavne elemente ili oblike pojave morala...
S A D R Ž A J
1 POJMOVNO ODREDJENJE ETIKE 3
1.1 Moralitet licnosti 4
1.2 Sloboda kao odgovornost licnosti 5
2 LICNOST I DRUSTVO 6
2.1 Subjektivnost i sporazumevanje sa drugim 10
2.2 Okrenutost ka drugom 12
2.3 Zajednistvo sa drugim: prijateljstvo, solidarnost i ljubav 14
2.4 Pojam solidarnost u učenju ivana pavla ii. 16
2.5 Solidarnost - unutarnje načelo društvenog uređenja 17
3 ZAKLJUČAK 19
4 LITERATURA 20