Pojma maloljetnicke delikvencije

Naše je stoljeće vrijeme izrazitog povećanja životnog standarda u većini evropskih i zapadnih zemalja a kao posljedica toga povećan je kriminalitet, a posebno maloljetnička delikvencija. Želja za višim materijalnim stupnjem potisnula je emocionalno obrazovanje s počasnog mjesta. Roditelji teže da materijalnim dobrima nadoknade svoju nemogućnost da daju same sebe. Oni ukrašavaju svoj stan obilježima materijalnog blagostanja koji su u službi protuteze neugodne činjenice da su i otac i majka zaposleni. Materijalističko ozračje zamjenjuje ljubav koja je pravi izvor sreće svakog djeteta. Siromaštvo, stoga nije značajni uzrok delikvencije; štaviše teške materijalne prilike učvršćuju veze među članovima porodice.
O pojmu maloljetničke delikvencije postoje različita i brojna shvatanja. U upotrebi je i mnogo termina kojima se ova pojava ili pojedini njeni oblici označavaju. Takvo shvatanje je višestruko uslovljeno. Pored složenosti same pojave, tome su u najvećoj mjeri doprinijeli različiti konceptualni pristupi, koji vode različitim rješenjima. U početku se maloljetnička delikvencija nije razlikovala od kriminaliteta. Danas se ističe razlika između delikvencije i kriminilateta.

Pojam DELIKVENCIJA (tal. delinque – pogriješiti, činiti kaznena djela ) obuhvaća teže oblike asocijalnog, antisocijalnog, socio-patološkog i kriminalnog ponašanja s izuzetkom ubistva, kao što su krađa, pljačka, namjerno izazivanje šteta, požara, prijestupništva, devijatno ponašanje, huliganstvo, razbojstvo, vršenje kaznenih djela, krađa i vožnja automobila i motora itd. ( Pedagoška enciklopedija 1, Beograd, 1989. )
Č. Hajduković ( ''Prestupničko ponašanje mladih'', Beograd, 1975. ) ističe da: ''Delikvencija nije medicinska dijagnoza, to je socijalna bolest, jer se delikventima smatraju osobe koje ne žive u skladu sa moralnim i fizičkim normama društva i koje su zbog toga povrmeno ili trajno u konfliktima sa zakonima ''.

Milan Milutinović ( ''Osnovni fenomenološki i etiološki problemi omladinske delikvencije'', Osvrti, Beograd 1971.) ističe uže i šire shvaćanje maloljetničke delikvencije. Po njegovom mišljenju, ekstenzivnije shvatanje maloljetničke delikvencije ''podrazumjeva sve oblike devijacije koje se javljaju u ponašanju mladih, jednu takoreći neusklađenost u najširem smislu riječi. Ovaj pojam uključuje antisocijalno do asocijalnog ponašanja ili od raznih preddelikventnih devijatnih oblika do onih ponašanja inkrimisanih pozitivnim normama. Uže shvatanje je drugačije i oslanja se na postojeće normativne sisteme odnosno na ona ponašanja koja su inkrimisana u važećim krivičnim kodeksima, koja prdestavljaju krivično djelo. Kao i u slučaju kada ih izvrše odrasla lica''.


Uzroci maloljetničke delikvencije

FIZIČKE OSOBINE MALOLJETNIH DELIKVENATA

Fizički se ova djeca ne razlikuju mnogo od ostale djece. Prema nekim studijama ( npr. istraživanja bračnog para Glik ) maloljetni prestupnici, u poređenju sa ostalom djecom, ne razlikuju se značajno u visini i težini. Glikovi su utvrdili da su maloljetni prestupnici u većem stepenu mezamorfni, nego ostali.[1]
Maloljetni delikventi nisu fizički inferiorniji u poređenju sa ostalom djecom. Skoro sva ova djeca preležala su mnoga dječija oboljenja ( boginje, šarlah, oboljenje disajnih puteva i stomačna oboljenja ) što se vjerovatno odrazilo na njihov razvoj i školovanje. Ipak fizičke razlike između maloljetnih delikvenata i ostale djece nisu velike i sigurno nisu odlučujuće u pojavi maloljetničkog prestupništva, već i niz drugih faktora.


INTELIGENCIJA MALOLJETNIH DELIKVENATA

Niža inteligencija može da utiče posredno na pojavu maloljetničke delikvencije, jer se ove osobe teže socijalno prilagođavaju, teže uče i prije napuštaju školu, slabije uspjevaju u poslu. Pored toga, djeca sa manjenom inteligencijom su sugestibilnija, nego djeca prosječne inteligencije, manje kritična, tako da lahko mogu da potpadnu pod uticaj drugih, posebno ako su im jedini prijatelji vaspitno zapuštena djeca.
Ranija istraživanja pokazivala su da su 50% do 75% maloljetnih delikvenata upravo djeca sa smanjenom inteligencijom.[2]
Novija istraživanja pokazuju da je većina maloljetnih delikvenata i vaspitno zapuštene djece, upravo, prosječne inteligencije (procenti se kreću od 70% do 90% ).
Neka istraživanja pokazuju da ima čak od 10% do 20% maloljetnih delikvenata i među djecom iznad prosječne inteligencije.[3]
Većina maloljetnih delikvenata ima prosječnu inteligenciju i sama inteligencija nije presudan faktor u nastajanju maloljetničke delikvencije.