Pierre Cabanes - Iliri od Bardileja do Gencija

Obično mislimo da možemo shvatiti (to, naravno, ne znači i prihvatiti, a pogotovo ne odobriti) kako i zašto prikazi i istraživanja povijesti najnovijega doba, 20. ili 19.stoljeća podliježu ahistoričnosti i anakronističnosti. Korijeni naše stvarnosti u to se vrijeme jasno razabiru, pa je jasna i uporabljivost te povijesti za "politiku" u najširem značenju "javnih poslova", od onih koji su stvarno opći i potrebni zajednicama, do onih koji su nametnuti osobnim ambicijama pojedinih javnih djelatnika. Prosječni visokoobrazovani konzument stručnoga ili popularnoga povijesnoga štiva, bez obzira na svoju specijalnost, obično ne očekuje da će ista zastranjenja pronaći i u prikazima stare povijesti. Samo oni koji se bave drevnim razdobljem doista znaju koliko se daleko u prošlost proteže potreba da povijesni prikaz pokaže ili dokaže nešto čime će se moći podupirati kojekakve pretenzije u sadašnjosti. Stvarnu učinkovitost takvih argumenata valjalo bi ozbiljno ispitati.
Druga Jugoslavija je svoju istoimenu prethodnicu trajanjem znatno nadmašila, no u povijesti naroda između Alpa, Drave, Dunava, Morave, gornjega toka Vardara i Jadrana ona je bila tek kratkotrajna tvorevina. Razdoblje njezine razgradnje pobudilo je pozornost i prema najstarijoj povijesti toga prostora. Prastanovnike većega njegovog dijela konvencionalno se naziva Ilirima. Oni su nedvojbeno sudjelovali u etnogenezama ovdašnjih suvremenih naroda. Neki, poput Albanaca, zbog raznovrsnih i jakih kontinuiteta s pravom u njima gledaju pretke. Drugi, poput Srba, upravo zbog veze između starovjekovnih Ilira i suvremenih Albanaca poduzimaju sve da se antički opseg ilirskoga imena reducira - iako su u međuvremenu, tijekom povijesti, i sami posizali za tim imenom. Treći su, poput Hrvata, zbog različitih okolnosti ilirskim imenom i ilirskim predajama tijekom više stoljeća izražavali svoju kulturnu i nacionalnu posebnost, te pravo na vlastiti politički okvir - a da pri tome Albance nisu ni posvajali, niti im nijekali pravo na ilirsko nasljedstvo. Poseban odnos prema ilirskome prastanovništvu imaju i Crnogorci, i netom afirmirani Bošnjaci, pa čak i oni najudaljeniji. Slovenci.