Maturski, seminarski i diplomski radovi iz likovne kulture.
Kompleksnost likovne kulture ogleda se u rzličitim pojavama njene teorije i prakse.Ona je sastavni deo rada i proizvodnje, vizuelnih komunikacija, svakodnevnog života, stanovanja i odevanja, slobodnog vremena i razonode, kao i komponenta filma, priredbi i sl.
Ako uz to znamo da je dečji likovni izraz gotovo uvek pretežno stvaralačkog karaktera, onda je razumljivo da se na časovima likovne kulture može uticati na likovno stvaralaštvo, a predpostavlja sa da se time utiče i na opšti razvoj stvaralaštva. Iz tog razloga u savremenom sistemu obrazovanja likovna kultura treba sve više da postaje faktor razvoja sposobnosti učenika jer bi se i obrazovni proces trebao pre svega oslanjati na sposobnosti, naročito one kreativne.
Praćenjem stvaralačkih aktivnosti deteta možemo otkriti njegove sklonosti, interesovanja, želje i potrebe, pa čak strah i nemir. To nam omogućava jedan korak bliže unutrašnjem svetu deteta, te smo bliži putu i načinu vaspitno-obrazovnog delovanja.
Kako bi se omogućili optimalni uslovi za razvijanje kreativnosti učenika, potrebno je prikupiti što raznovrsniji materijal za rad.Većini dece koja se teže snalaze na crtežu, vajarski materijal pruža mogućnost da se iskažu prostornim oblikovanjem, što pozitivno deluje na dalji razvoj njihove kreativnosti i razvoj ličnosti.
OTKRIVANJE I IDENTIFIKACIJA DAROVITIH UČENIKA
Za postupak izdvajanja nadarenih učenika iz populacije upotrebljavano izraze otkrivanje i identifikacija ( prema I. Korenu iz 1989.g. )
Otkrivanje je kontinuiran dijagnostičko-prognostički postupak gde učestvuju mahom učitelji, nastavnici i roditelji darovitog pojedinca. U procesu otkrivanja uključeni su postupci sistematskog opažanja, praćenja i evidentiranja. Otkriti nadarenog učenika znači uočiti trajne i opšte vredne oblike ponašanja koji ga izdvajaju od ponašanja vršnjaka.
U školama darovitost se utvrđuje sa ciljem da se otkriju učenici kojima je potrbno pružiti dodatne sadržaje i aktivnosti u okviru posebnog vaspitno-obrazovnog rada. Najviše mogućnosti i razloga za uočavanje darovitosti dece imaju roditelji, nastavnici i vaspitači, te je procena nastavnika i mišljenje roditelja presudno kod donošenja odluke da li je dete potencijalno darovito i kao takvo se podvrgava testiranju. Kao procenjivači mogu se uzeti i školski drugovi, a i same darovite ličnosti ( samoprocena ). Otkrivanje je samo etapa procesa identifikacije darovitih pojedinaca.
Identifikacija znači utvrditi identitet darovite ličnosti, utvrditi skup osobina koje ga čine nadarenim, kao i vrstu i stepen njegove darovitosti. Identifikacija je širi pojam i sa etapom otkrivanja darovitih čini jedinstven dijagnostičko-prognostički postupak.
U proces identifikacije darovitih učenika uključuju se stručnjaci: psiholog, pedagog, lekar, sociolog, sa specifičnom metodikom i mernim instrumentima. Identifikacija zahteva timski rad. Usamom identifikaciono- kontinuiranom procesu donose se konkretne dijagnoze, utvrđuju individualne razlike i donose optimalna rešenja za dalji trtman darovitog pojedinca.
Darovitost se nemože definisati kao konstantno nepromenljiva veličina u slučaju dece jer će neka zadržati ova svojstva i kasnije, a neki daroviti će doživeti neuspeh. Pojedini nadareni pojedinci mogu kasnije ispoljiti darovitost iako se na mlađim uzrastima darovitost javlja u većem procentu.
Ponavljanjem postupka identifikacije darovitih proveravaju se nalazi prethodnih ispitivanja, a time povećava tačnost same identifikacije. Procesna dijagnostika podrazumeva višestruko ispitivanjene različitim uzrastima i višegodišnje praćenje populacije dece pri utvrđivanju darovitosti.
Identifikacija darovitih učenika vrši se za potrebe samih učenika, potrebe pojedinih istraživanja i potrbe škole. Cilj otkrivanja i identifikacije darovitih učenika je pružanje dodatnih sadržaja i aktivnosti u okviru vaspitno-obrazovnog rada. Ispitivanje učenika vrši se na zahtev nastavnika, roditelja i samog učenika. Rezultati se koriste za rešavanje konkretnih problema kroz savetovanje i terapiju. Identifikacija darovitih je kontinuiran proces u koji je uključena cela populacija tokom svog razvoja jer pri ispoljanju određene darovitosti postoje bitne individualne razlike.
Utvrđivanje darovitosti kod učenika podrazumeva višegodišnje praćenje populacije. Nakon prve identifikacije sledi tretman – poseban rad sa darovitima, pa druga identifikacija i tako naizmenično dok se na kraju segmentalne identifikacije pouzdano ne utvrde daroviti pojedinci. Broj identifikovanih pojedinaca u toku ponavljanja identifikacionog postupka se smanjuje, jer se sa uzrastom povećava pouzdanost ispitivanjai pooštrava kriterijum za darovitost. Svako ponavljanje identifikacionog postupka u procesnoj dijagnostici proverava nalaze prethodnih ispitivanja i uvećava tačnost same identifikacije.
Za otkrivanje i praćenje darovitih učenika koriste se tri metode: metoda procenjivanja, metoda posmatranja i eksplorativni intervju.
1. METODA PROCENJIVANJA - ovom metodom procenjuju se osobine potencijalno darovitog pojedinca i njegovi proizvodi, a to čine roditelji, vaspitači, nastavnici, stručnjaci i sami daroviti pojedinci. Radi povećanja objektivnosti u postupku procenjivanja treba uključiti više procenjivača. Procenjuju se i vrednosti duhovnih i materijalnih proizvoda darovitih učenika.
2. METODA POSMATRANJA - posmatra se ponašanje darovitih, testiraju se opšte sposobnosti, osobine ličnosti, znanja i postignuća darovitih učenika.
3. EKSPLORATIVNI INTERVJU - primenom ovog intervjua se procenjuje motivacija za ispoljavanjem darovitosti od strane darovitih osoba. Uzimaju se podaci o socijalno-ekonomskoj situaciji, školskoj uspešnosti, socijalnom poreklu, profesionalnim namerama, obrazovnim ciljevima, sklonostima ka takmičenju itd.
Drugu i treću pomenutu metodu koristi psiholog i po potrebi ostali stučnjaci pri radu sa darovitima.
Darovite učenike u radu treba posticati, nagrađivati i potkrepljivati. Potrebno je pratiti promene u ličnosti ( sposobnosti, osobine, interesovanja ) pomoću testova znanja, veština, postignuća, ali i drugih efekata u školskim i vanškolskim aktivnostima. Potrebno je, radi uspešnog razvoja darovitih, pratiti socijalnu, materijalnu i ekonomsku situaciju u porodici, kao i opštu psihološku klimu u porodici putem stalne saradnje sa roditeljima.
Načini utvrđivanja ali i praćenja darovitih učenika su sledeći:
- školski uspeh ( ocene ),
- rezultati na testovima sposobnosti (opšti i posebni ),
- detaljne i precizne beleške o razvoju dece,
- zapažanja vaspitača, nastavnika, učitelja, roditelja i drugova o kvalitetu darovitog,
- produkti dečjeg stvaralaštva ( pisani sastavi, crteži, izumi )
- takmičenja i uspešnost u pojedinim školskim i vanškolskim aktivnostima,
- utvrđivanje voljno karakternih osobina ( samostalnost, upornost, ambicije . . . )
- samoprocena od strane nadarenog,
- mišljenje stručnjaka iz pojedinih oblastiu kojima se darovitost ispoljava.
Darovitost pojedinca se sagledava u kontekstu sadržaja i aktivnosti u okvirima vaspitno-obrazovnih oblasti i / ili nastavnih predmeta u školi. To može da dovede do zanemarivanja onih vrsta nadarenosti koje su izvan pomenutih okvira, a nisu manje značajne.
Razni su načini kojima su testirana darovita deca. Ranenove progresivne matrice omogučile su neverbalno rasuđivanje nadogradnjom odabira crteža kao nastanka matrice. Prostorne sposobnosti ispituju se mentalnim rotacijama slike. Pamćenje se testira koliko brojeva osoba može zapamtiti. Deca sa matematičkim talentom najspremnije zadržavaju numeričke, prostorne i vizuelne informacije. Deca s verbalnim sposobnostima najbolje zadržavaju reči. Prostorno pamćenje se ispituje lokacijskim zadatkom koji se sastoji od mreže i zvezdica koja se pomiče od ćelije do ćelije u mreži –zadatak je obeležiti svaku ćeliju u kojoj je bila zvezdica redosledom kojim se kretala.
Testiranje likovnih sposobnosti često se radi Goodenoughovim testom „Nacrtaj čoveka“. Test pdrazumeva crtanje osobe. Što je osoba nacrtana sa više detalja rezultat je bolji. Test je zavisan o razvojnoj fazi. Deca koja su likovno darovita vrlo rano ( pojedinci već od druge godine ) detaljno opisuju parametre boje ( vrstu, ton i čistoću ), na primer: tamnocrvena, svetloljubičasta . . . Pri crtanju, likovno darovita deca umesto konceptualne strategije koje im pomažu videti ( simboli, krug za telo ) koriste figurativnu ili perceptivnu strategiju – vide iskrivljenja predmeta i negativne prostore između njih.
CRTEŽI DAROVITE DECE
Srž sposobnosti likovno-umetnički darovitog deteta je vizuelno-prostorna prije vremena razvijenost koja omogućava uhvatiti konture trodimenzijalnih predmeta na dvodimenzijalnoj površini. Ova sposobnost omogućuje deci da rade crteže koji na mnoge načine sliče radovima odraslog čoveka.
Prepoznatljivi oblici
Iako deca do treće godine samo škrabaju, darovita deca sa dve godine crtaju jasno prepoznatljive oblike. Mogu da nacrtaju npr. naduvane balone kako lete u vazduhu sa trouglastom petljom i dugim konopcem.