Veličina organizacije

Maturski, seminarski i diplomski radovi iz menadzmenta proizvodnje.

Različiti autori su na različite načine tumačili pojam odlučivanja, a sve definicije se suštinski svode na jednu:
„ Odlučivanje je u najužoj vezi sa upravljanjem i smješteno je unutar integralnog procesa upravljanja“.
Implicira se na relacijama:
a) upravljanje i odlućivanje
b) rukovođenje i odlučivanje
c) menadžment i odlučivanje

Odlučivanje je baza upravljanja, krucijalni element upravljačke djelatnosti.
Upravljanje i odlučivanje su dva poglavlja iste knjige tj. Istog upravljačkog procesa. Odlučivanje preovladava upravljačkim procesom, te upravljanje se može ostvariti samo i jedno kroz proces donošenja odluka tj. kroz odlučivanje.

Pod pojmom poslovne odluke podrazumjevamo adekvatnu analitičku ili informativnu podlogu izborom nekog od više mogučih rješenja i alternativa. Pod pojmom organizacije podrazumjevamo konceptualno i ciljno izgrađen oblik sintrovizovanog djelovanja ljudi u preduzeće da bi se efikasno ostvarili njegovi ciljevi i zadaci. Može se odnositi na aktivnost i instituciju.

Organizacija može biti skup povezanih ili međusobno ovisnih aktivnosti. Svaka ima posebnu moć i odgovornost. Povezivanje se radi putem pravila ponašanja i odnosa hijerarhije. Cilj organizacije je zajednički posao za postizanje ciljeva.
Veoma aktivan segment jedne organizacije su svi zaposlenici jednog preduzeća ili svi službenici jedne organizacije koje jednim imenom nazivamo osoblje. Naravno ono pripada vidljivom dijelu organizacije tj. front office-u.

Rukovođenje i odlučivanje su na istom nivou kao i odnos rukovođenje-upravljanje. Funkcija upravljanja je funkcija vlasništva nad kapitalom. Rukovođenje je funkcija koja proizilazi iz tehničke podjele rada, a odlučivanje je širi pojam od rukovođenja kroz koje se ostvaruje menadžersko odlučivanje.

Koje odluke će biti u nadležnosti rukovođenja u preduzeću zavisi od sljedećih faktora:
a) Velićine preduzeća što je osnovna tema i ideja ovog seminarskog rada.
b) Važnosti značaja pojedinih odluka
c) Nivo odlućivanja
d) Stupanj rizika pri odlučivanju

FAKTORI KOJI IMPLICIRAJU VELIĆINU ORGANIZACIJE I NAČIN NJIHOVOG DJELOVANJA

Kao faktor mjerenja veličine firme vrlo ćesto se uzima br. zaposlenih i OSTVARENI obim prometa, imovina firme, dionički kapital i slično. Kriterij veličine se razlikuje od zemlje do zemlje i zavisi od stupnja razvijenosti pojedinih zemalja. Kod razvijenih zemalja, veličina tih faktora je iznad onih koji se utvrđuju u malim i nerazvijenim ekonomijama.

Malo preduzeće u razvijenoj zemlji se može smatrati srednjim preduzećem u nerazvijenoj zemlji. Srednje preduzeće u razvijenoj zemlji, može se smatrati relativno velikim preduzećem u nerazvijenoj zemlji. Malo preduzeće ne smije imati monopolni položaj na tržištu. Ne smije uticati na kretanje cijena niti smije dovoditi druge u nepovoljan položaj na tržištu.

1.1. Koja su to mjerila koja su kompetentna za mjerenje organizacije?

U zavisnosti od toga da li je organizacija velika, srednja ili mala, koriste se u praksi sljedeća mjerila.
1. godišnji ukupni prihod od prodaje: to je suma novca koja se stekne za godinu dana od prodaje robe.
2. broj zaposlenih: u zavisnosti od djelatnosti su i razlićiti nivoi intezivnosti radne snage i različiti nivoi intezivnosti radne snage i razlićiti novoi efekata koje osoblje/zaposleni u pojedinim branšama ostvaruju.
3. dionička suma: uloženi novac dioničara prilikom osnivanja zajedničke firme.
4. ukupna vrijednost firme: zemljište, zgrade, oprema, zalihe i novac.

No bilo kako bilo, svaka organizacija obzirom na svoju veličinu, svoje aktivnosti mora zasnivati na naučnoj podlozi u vezi sa utvrđivanjem ciljeva i zadataka. Baš zato da bi se ostvarila osnovna misija preduzeća i poslovna politika firme u nekom narednom jasno utvrđenom vremenskom periodu.

VELIČINA ORGANIZACIJE I UTICAJ NA DONOŠENJE POSLOVNIH ODLUKA

U manjim preduzećima vlasnik donosi najveći broj odluka za razliku od velikih preduzeća u kojima vlasnicidelegiraju najveći broj odluka na rukovodioce svih menadžerskih nivoa u preduzeću. Strateške odluke će biti u nadležnosti upravljanja ali u velikim preduzećima odluke donose rukovodioci na najvišem nivou menadžmenta. S aspekta nivoa odlućivanja, rukovodioci višeg nivoa važnije odluke od onih koje donose rukovodioci na nižim nivoima.
Prema stepenu rizika u donošenju odluka u uslovima visokog rizika, odluke se donose na nivouupravljačke strukture, a odlukeu uslovima manjeg rizika na nižim menadžerskim razinama. Kada je u pitanju sposobnost rukovodioca za odlučivanje, oni sposobni sa širim ovlaštenjima veći broj odluka će donjeti sami, manji broj će prepustiti organima upravljanja u preduzeću, aoni nesamostalni će obrnuto postupiti.
Odlućivanje je posebno važno i za menadžment, koji upravo svoje naloge ostvaruje kroz donošenje odluka i kroz proces odlučivanja.

2.1. Okruženje u kojem firma posluje kao veoma bitan faktor.

Faktor okruženja koji utiće na preduzeće-veće/manje to znatno utiće na odlučivanje. Okolina preduzeća može biti stabilna i nestabilna. Kod manjih firmi u nestabilnom okruženju, odlučivanje je znatno teže. Menadžment mora spoznati znaćaj okoline u kojoj djeluje firma kako bi kompletnu organizaciju, a posebno naćin odlučivanja prilagodili faktorima okoline. To važi kako za manje tako i za veće organizacije. Na promjene u okolini su najosjetljivija preduzeća visoke tehnologije. Posebno ona osjetljiva na tehnološke promjene i opasnosti kako ne bi zapala u tehnološki diskonuitet.
Odlučivanje u uslovima velike neizvjesnosti i okruženju bržih promjena više je podložno mogućim greškama. U uslovima velike neizvjesnosti donositelj odluka mjeru mogučnosti procjeniti ispravmost odluke. U malim firmama vlasnici vrlo ćesto prešućuju svoje greške među uposlenicima kako ne bi izgubili ugled među uposlenicima, autoritet, neputaciju. U velikim firmama je veći broj nivoa u organizacionoj strukturi, pa se s toga odgovornosti prenose s nivoa na nivo. Baš zbog toga je teško uočiti koji je osnovni krivac i na kojem nivou je pogrešio.

2.2. Stil odlučivanja u zavisnosti od veličine organizacije

Stilovi odlučivanja su veoma bliski stilovima vođenja preduzeća. Kreću se u rasponu od autokratskim do potpuno demoktatskim. Kakav će stil biti ovisno od velićine organizacije, prirode djelatnosti, čimbenikamenadžera kao donositelja odluka, čimbenika surodnika te situacije na kojem se odluke donose.

2.2.1. autokraski stil vođenja

To znaći da jedna osoba ima neograničenu vlast i moć u odlučivanju. Ostali zaposlenici su izvršitelji odluka glavnog menadžera tj. direktora. Ovaj stil naručito je zastupljen u slučajevima kada preduzeće ima sliženu organizacionu strukturu tj. strukturu menadžmenta. Sve ključne odluke donosi samo jedna osoba. Ovaj stil je djelotvoran u manjim preduzećima sa manjim brojem zaposlenih. No, ako je preduzeće veliko, marginaliziranje u procesu odlučivanja može dovesti u pitanje uspješnost poslovanja cijelog preduzeća. U velikim preduzećima glavni direktor kao donositeljodluka, suviše se opterećuje sa operativnim i rutinskim odlukama ( onim odlukama koje bi trebalo da donosi srednji i niži nivo menadžmenta ).

2.2.2. demokraski stil odlučivanja

Za ovaj stil je karakterištično odlučivanje na nižim nivoima menadžmenta, te zaposlenika i suradnika na nivou preduzeća u cjelini. Donositelj odluka konsultira suradnike tj. podređene prije no što donese odluku. Ovaj stil se naziva još i participajijsko-demokraski stil odlućivanja.
Ovaj stil podrazumjeva:postojanje više razina odlučivanja: stvarnu moć nižih nivoa, poštovanje hijerarhije odlučivanja. Ovaj stil je karakterističan u modernoj kompanijama koje karakteriziraju: upotrebu visoke tehnologije, diverzifikacija proizvodnje, decentralizacija organizacione strukure. Ovaj stil rezultira većim zadovoljstvom zaposlenih što dovodi do većeg učinka preduzeća. Taktika odlučivanja u donošenju odluka kao stil odlučivanja može se koristit kako za male tako i za velike proizvodne i neproizvodne organizacije.

S A D R Ž A J
UVOD
1. FAKTORI KOJI IMPLICIRAJU VELIĆINU ORGANIZACIJE I NAČIN NJIHOVOG..................3 DJELOVANJA
2. VELIČINA ORGANIZACIJE I UTICAJ NA DONOŠENJE POSLOVNIH ODLUKA...................3
2.1. okruženje u kojem firma posluje kao veoma bitan faktor...................................................4
2.2. Stil odlučivanja u zavisnosti od veličine organizacije
2.2.1. autokraski stil vođenja
2.2.2. demokraski stil odlučivanja
3. OVISNOSTI VELIKIH PREDUZEĆA O MALOM PREDUZEĆU.................................................5
3.1. veliko preduzeće
3.2. malo preduzeće
3.3. komporacija velikih i malih preduzeča te njihov uticaj na firmu/ organizaciju.
3.4. kriterij razlikovanja organizacionih struktura
4. KVALITATIVNI KRITERIJ PREPOZNAVANJA MALIM, SREDNJIM I VELIKIM..................7
PREDUZEĆIMA
Mala i srednja preduzeča:
Velika preduzeča.
5. ZEMLJE U TRANZICIJI...................................................................................................................8
Razvoj malog biznisa u Japanu
Zemlje EU u razvoju biznisa
US-SBA i njena uloga u razvoju malog biznisa
6. MALA PREDUZEĆA SU U PROSJEKU USPJEŠNIJA OD VELIKIH?........................................8
5.1. prednost i nedostaci pojedinih organizacionih oblika
7. GLOBALNE PERSPEKTIVE RAZVOJA MALIG BIZNISA........................................................10
6.1. dugoročni trendovi
6.2. neposredne šanse za mali biznis u budučnosti
8. RAZUMJEVANJE PREDUZETNIŠTNA........................................................................................11
9. TRAŽENJE SPECIFIČNIH ŠANSI ZA MALI BIZNIS..................................................................11
ZAKLJUČAK
LITERATURA