Primjena i postovanje etickih kodeksa u menadzerskom poslu

Maturski, seminarski i diplomski radovi iz menadžmenta.

Vlast je ili čestita ili nije. Nije moguće biti "pomalo pošten”. Državna uprava opstaje ili pada zavisno od čestitosti vlade. Ako vlada izgubi integritet, ona gubi povjerenje naroda. Bez povjerenja javnosti demokratija ne može da funkcioniše. U tom slučaju nema demokratije. Ovo je zastrašujuća slika.
Catherine I. Dales,
ministar unutrašnjih poslova Holandije, jun 1992.

Čovjek se oduvijek pita što je dobro a što zlo te nastoji učiniti ono što je bolje, ono dobro.
Čovjek može postupati čisto ljudski tj. čitniti što ga je volja, bilo to dobro bilo zlo, ali može postupati i humano, tj. nastojeći učiniti ono dobro, bolje iz razloga što je motiviran učiniti dobro. Naravno da će čovjek s više motiva da bude dobar utjecati na to da više pazi i da bude osjetljiviji na svoje postupke. Ovakav način razmišljanja o pitanju dobra (i zla) zove se ETIKA.
Etika je razumska disciplina tj. misaoni napor kojim čovjek nastoji sebi odgovoriti kako valja djelovati, razmišljati tj. živjeti a da to bude, ispravnije prema sebi i drugima. Etika je prerasla i u znanstevnu disciplinu tj. predmet zbog opsežnosti problematike i razrađenosti mehanizama za ispravno etično zaključivanje, pa se kao takva može pronaći u među školskim predmetima.

Moral je skup određenih etičkih postavki koje određena zajednica živi kako bi se ostvarilo neko zajedničko dobro, živjela neka vjerovanja, postigli neki ciljevi. Moralna pravila mogu biti: pisani zakoni, pisani ili nepisani običaji, volja autoritea, "istine vjere", ideološko shvaćanje sistema - režima itd… Postavlja se pitanje zašto bi čovjek dopustio da na njegovo etično razmišljanje utječu moralne postavke društva u kojem živi? Razlozi mogu biti:
- pojedinac time stječe svoje "korisno" mjesto u društvu kojeg prihvaća prihvaćanjem "pravila igre u društvu", osjećaj pripadnosti nekoj grupi, osjećaj sigurnosti u grupi u kojoj pojedinac živi skladno s ostalima
- zbog prihvaćanja zajedničkih etičkih postavki, religioznih uvjerenja, ideoloških shvaćanja, čovjek zapravo voli živjeti s istomišljenicima jer mu je tako lakše živjeti vlastite etičke postavke i prihvaćati etičko ponašanje drugih oko njega

I moral kao skup pravila može biti predmetom znanosti koja nastoji sistematizirati i etički opravdati moralne postavke koje zajednica živi.

Poslovni moral

Poslovni moral predstavlja skup ili niz utvrđenih kriterijuma i načina ponašanja
u okviru poslovnog komuniciranja. Standardi u ponašanju i poslovanju uspostavljaju se radi stvaranja povjerenja koje je garancija sigurnosti i bezbjednosti u poslovanju.
Povjerenje se lako gubi, tako da zbog izvjesne neprovjerene činjenice, nehotične laži, može da se naruši ugled ličnosti, preduzeća ili institucije. Ime i pouzdanost firme ili institucije upravo se stiču solidnim poslovanjem, poštovanjem dogovora i rokova, održavanjem riječi, uspostavljanjem odnosa koji podrazumijevaju toleranciju i fleksibilnost.
Bez obzira na to da li se djeluje pojedinačno ili grupno, u okviru internog ili eksternog toka informacija, da li je u pitanju zaposlen radnik ili rukovodilac, poslovna načela i poslovni moral, slobodno se može reći, moraju da upravljaju i regulišu poslovanje i opštenje u jednoj zajednici.
Poslovna etika je jedno od najosjetljivijih i najznačajnijih pitanja u poslovanju uopšte.
Poslovna etika je regulisana zakonskim i drugim propisima, ali mnogi lični interesi, ekonomski, statusni i drugi, često narušavaju određena pravila, zbog čega se trenutno profitira, ali se u stvari gubi trajan ugled i reputacija. Reklamiranje skandalima, koji se rješavaju po sudovima i završavaju u crnim hronikama u medijima, nikako nije vrsta poslovanja koja uliva trajno povjerenje, pa se ne preporučuje kao izbor za budućnost.

Moralna svijest

Moralna svijest predstavlja veoma važnu opštu pokretačku snagu čoveka i dolazi do izražaja u veoma velikom broju aktivnosti i djelatnosti ljudi. Ona je u isto vreme i najizrazitiji rezultat procesa socijalizacije.
Društvene moralne norme značajno utiču na ponašanje ljudi. Pod njihovim uticajem oni izgrađuju vlastiti moralni sistem i razvijaju kao određene moralne principe koji postaju regulator njihovih ocena, reagovanja i akcija.
Čovjek je tokom svog života podložan različitim uticajima. Pokušava se uticati na njegov način mišljenja, osjećanja i djelovanja. Takođe, svaki pojedinac tokom socijalne interakcije pokušava djelovati na druge kako bi njihovo mišljenje, osjećanje i ponašanje prilagodio svom.
Zajednički život te međusobna zavisnost ljudi dovodi do niza socijalnih procesa koji određuju sadržaj, oblik i način djelovanja pojedinaca i grupe u društvenim procesima. Konformnost s grupama, normama, saradnja među pripadnicima grupe i odgovornost za zajedničke ciljeve osnovni su rezultat socijalne interakcije. Ti oblici interakcije su esencijalni za društvenu egzistenciju, svako društvo teži da ih institucionalizuje kao kulturne vrijednosti i da kroz proces socijalizacije formira pojedinca koji je u osnovi konformist, kooperativan i socijalno odgovoran. Svaki pojedinac živi u društvu u okviru zajedničke kulture, konformira se s osnovnim ulogama kulture i društva.
Postojanje društva podrazumijeva minimalni stupanj društvene integracije i određen stupanj konformizma prema društvenim normama. Pojedinac se često nalazi u konfliktnoj situaciji zadržavanja vlastitog osjećaja identiteta dok istovremeno se od njega očekuje da popusti željama drugih, povlađujući normama i standardima. Neslaganje s društvenom zajednicom izlaže pojedinca sankcijama (u rasponu od izopćenja do zatvora), dok neuspjeh postizanja i održavanja osjećaja identiteta može dovesti do niskog samopoštovanja i samopouzdanja ili u krajnjim slučajevima do apatije i depresije.

Rukovođenje

Rukovođenje reč kojom se označava složen proces koji uključuje kontrolisanje radnih grupa, sektora i na kraju cijele radne organizacije. A motivi za rukovođenje su različiti: dominantnost, autoritarnost, koji su često prisutni u našoj sredini. Spoljašnji stimulansi su visoke plate i materijalne privilegije. To je ujedno i izazov. Ali po njujorškom nedeljniku Business Week da bi jedan menadžer bio uspešan rukovodilac mora biti izuzetno komunikativan, otvoren za saradnju, pohvale i kritike i spreman za uspeh i neuspjeh svojih saradnika.
Pristupi rukovođenju daju odgovor na pitanje zašto su neki rukovodioci uspešni a zašto neki nisu. Razlikuju se tri pristupa rukovođenju: pristup sa stanovišta ličnosti, bihevioralni pristup i situacioni pristup. Pristup sa stanovišta ličnosti se odnosi na izučavanje specifičnih osobina ličnosti vođe.
Bihevioralni pristup polazi od toga da vođu ne čine njegove lične osobine, već određeni oblici ponašanja. Treći pristup nastoji da iznađe određene kombinacije ponašanja vođe i tipova situacija koji bi mogli rezultovati u uspješnom vođenju.
Pristup sa stanovišta ličnih osobina je stanovište koje se odnosi na osobine koje posjeduje uspešan rukovodilac a koje ne pojseduje neuspešan rukovodilac. Spiskove osobina uspešnih rukovodioca su sastavljali različiti autori. To su: visoka inteligencija ali ne i previsoka, adaptivnost, agresivnost,