Optički uređaji – vrste, način zapisa, mogućnosti

Posljednjih godina primjena optičkih telekomunikacija doživljava naglu ekspanziju. Za to postoji nekoliko bitnih razloga. Prvi od njih je zahtjev za povećanjem širine propusnog opsega, prouzrokovan naglim razvojem komunikacionih sistema i usluga. Drugi razlog je tehnološko ekonomski. Brzi razvoj optičke tehnologije omogućio je pad cijena komponenti i uređaja optpelektronskog telekomunikacionog sistema. Propusni opseg postao je dostupniji jer je njegova cijena na tržištu pala. To otvara tržište usluga, ukida monopol i javlja se konkurencija između provajdera. Treći razlog je da trenutno korišćeni protokoli, kao što su SONET i SDH ne mogu da zadovolje novo postavljene zahtjeve koji se postavljaju pred savremenim telekomunikacionim mrežama. Komercijalno realizovani u kasnim osamdesetim godinama, ovi protokoli multipleksiranja fizičkog sloja omogućuju određeni standard prenosa pri pružanju usluga. Novi IP pomera kontrolu kanala, detekciju i korekciju grešaka niže na optički sloj, smanjujući time potrebu za delovima SONET/SDH-a. Četvrti razlog, je složen menadžment klasičnih mreža. Mreže zasnovane na SONET-u ili SDH-u bile su veoma napredna tehnologija onda kada su kreirane. Sa stanovišta zahtjeva koji se danas nameću savremenim mrežama, one su teško prilagodljive, a time i skupe.

Dalji razvoj optičkih komponenata (poluprovodničkih lasera, širokopojasnih optičkih pojačivača i fibera, fotodetektora, komutatorskih elemenata, multipleksera po talasnim dužinama, optičkih add-drop multipleksera, optičkih kros-konektora,…) omogućio je novu evoluciju u optičkim telekomunikacijama. Novopostavljeni zahtjevi mogu se riješiti samo ako se koristan signal pored dosadašnjeg prenosa optičkim putem i obrađuje na optičkom nivou. Realizovane su optičke mreže sa daleko većim kapacitetaima i brzinama, fleksibilnosti i skalabilnosti. Jasno je da se kod ovih mreža WDM umrežavanje može shvatiti kao optičko rutiranje po talasnim dužinama. Veoma brzi tokovi podataka, koji se sastoje od mnogo kanala multipleksiranih u vremenu i pridruženih određenim optičkim talasnim dužinama, trebaju da budu rutirani kroz optičku mrežu, ali bez do sada neophodne opto-elektronske konverzije, demultipleksiranja i elektrosnkog rutiranja. Ove mreže zovu se sve optičke mreže (All Optical Networks) . Njihova glavna karakteristika leži u mogućnostima obavljanja ovih operacija direktno u optičkom domenu bez zahtijevanja skupe veoma brze elektronske opreme, i u njihovoj transparentnosti. Transparentnost omogućava istovremeno rukovanje različitim tipovima tokova podataka, tako da različite talasne dužine mogu da nose SONET/SDH nizove podataka, ATM nizove podataka ili druge moguće formate transporta.

1 UVOD 1
1.1 TEHNOLOŠKI IZAZOV U OPTIČKOM PRENOSU SIGNALA 2
1.1.1 Optičko vlakno 3
1.1.2 Optički predajnici i prijemnici 3
1.1.3 Optički pojačivači 3
1.1.4 Optičko multipleksiranje i demultipleksiranje 4
1.2 VRSTE OPTIČKIH UREĐAJA 5
1.3 CD-ROM 6
1.4 CD/RW 6
1.5 Onomastika 8
1.6 Tehnologija 8
1.7 Interaktivni aplikacijski sloj 9
1.8 Varijante 9
1.9 Alternative 9
2 ZAKLJUČAK 10