Oni su naš vječni plamen

Vrijeme nezaustavljivo prolazi. Ostaju sjećanja. Zauvijek ću pamtiti dan kada sam prvi puta pokucao na vrata Udruge roditelja poginulih branitelja. Kako smo počeli realizirati ideju pisanja feljtona u Prigorskom kraju, tako smo se sve više zbližavali. U četiri godine pisanja feljtona posjetio sam 43 obitelji. Nije mi bilo lako. Svaka sudbina otvarala je bolne rane obitelji.

Osjećao sam te ljude, osjećao sam njihovu žrtvu i patnje. Nakon izvjesnog vremena stekli smo bezgranično povjerenje i poštovanje. Pratio sam sve aktivnosti Udruge, posebno u danima podizanja spomenika, bio je to dan koji su roditelji dugo iščekivali. Ova knjiga samo je nastavak naše suradnje, posvećene njihovim hrabrim sinovima. Njima mnogo dugujemo, Oni su naš vječni plamen.