Oligopol i monopolistička konkurencija

Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.

Svako poduzeće koje može značajno uticati na tržišnu cijenu svoje proizvodnje, klasifikuje se kao nesavršeni konkurent. Nesavršena konkurencija preovladava u industriji kada pojedinačni ponuđači imaju određeni nadzor nad cijenom svog proizvoda. „Za razliku od učesnika savršene konkurencije koji donose odluku samo o visini proizvodnje, tzv. price-taker učesnici ili price-makeri donose odluku i o visini cijena.“
Nesavršena konkurencija ne podrazumjeva da poduzeće ima apsolutni nadzor nad cijenom svog proizvoda, već ono može odrediti cijenu samo u razumnim okvirima. Osim toga, to podrazumjeva postojanje većeg ili manjeg broja proizvođača od kojih svaki mora posjedovati određenu tržišnu moć, tj. sposobnost da variranjem outputa utiče na cijenu proizvoda.
Savremena tehnologija omogućava proizvodnju velikih količina proizvoda pa poduzeća moraju smanjiti svoje prosječne troškove. U praksi to znači da će jedno ili nekoliko poduzeća povećati proizvodnju do tačke u kojoj će proizvoditi značajan dio ukupne industrijske proizvodnje. Ulazak novih konkurenata u takvu industriju prate ekstremno visoki troškovi i upravo iz tog razloga veća preduzeća imaju prednost, često i nedostižnu, pred manjim konkurentima.
Faktori koji se javljaju kao prepreka slobodnom ulasku na tržište mogu biti:
•zakonski (vlasništvo nad patentima, ulazna ograničenja davanjem koncesija za snabdjevanje nekog područja, uvozna ograničenja)
•reklamiranje (izgradnja svijesti o proizvodu i lojalnosti prema njemu, npr. Coca-Cola)
•diferencijacija proizvoda (proizvodnja širokog izbora proizvoda za široki raspon potrošača)
Postoji više oblika nesavršene konkurencije ali ih klasifikujemo i uglavnom svrstavamo kao:
•monopol (krajnji oblik nepotpune konkurencije kada jedno preduzeće ima potpunu kontrolu nad cijelim privrednim sektorom uz nedostatak konkurencije za robu ili usluge koje nudi, dakle, potpuna dominacija tržištem. Za čisti monopol, kao vrstu tržišne strukture, karakteristično je da postoji samo jedan prodavac/ponuđač, koji se suočava sa funkcijom tržišne tražnje. Bitna karakteristika monopola je da može potpuno odrediti cijenu robe koju prodaje, bez obzira na količinu koju nudi. Monopol se smatra najprofitabilnijom tržišnom strukturom.)
•duopol (predstavlja oblik nesavršene konkurencije, tj. tržišnu strukturu u kojoj samo dva ekonomska subjekta kontrolišu cjelokupnu ponudu. Javlja se u onim privrednim granama gdje je ulazak konkurentima veoma otežan. Proizvodi duopolista mogu biti homogeni ali i diferencirani.)
•oligopol
•monopolistička konkurencija

OLIGOPOL

Pojam i karakteristike oligopola

„U savremenim tržišnim privredama oligopol se javlja kao vrlo čest oblik tržišne strukture. Njime se danas označava privredna situacija ili grana sa oligopolskom tržišnom situacijom koju karakteriše nekoliko prodavaca proizvoda koji se mogu supstituirati i koji imaju veliku unakrsnu elastičnost potražnje. S obzirom da se radi o malom broju prodavaca, svaki pojedinačno ima značajan udio na tržištu i mogućnost primjetnog utjecaja na tržište. Ukoliko je međusobna supstitucija proizvoda različitih prodavaca savršena kažemo da se radi o čistom oligopolu, a ukoliko je međusobna supstitucija njihovih proizvoda nesavršena, radi se o diferenciranom oligopolu. Oligopolista može primjetno da utječe na tržište, ali je pri tome primoran da vodi računa o reakciji mase kupaca i o reakciji njegovih konkurenata.
Oligopoli se najčešće javljaju u teškoj industriji, u proizvodnji čelika, mineralnih sirovina, nafte, automobila, aviona,kompjutera i drugih proizvoda. Poduzeća koja proizvode značajan dio output-a često postaju glavna zato što mogu proizvoditi efikasnije od malih poduzeća i koristiti efekte ekonomije obima. Na oligopolskom tržištu proizvođači ne nude samo heterogene (diferencirane) proizvode, kao što su automobili, već i homogene kao što je nafta. Zajednička karakteristika svih oligopola je mali broj poduzeća na tržištu sa relativno velikim učešćem u ukupnoj proizvodnji i prodaji. Pošto svako poduzeće na oligopolskom tržištu ima relativno veliki udio i/ili prodaje diferencirane proizvode, ono je u mogućnosti da vrši određeni utjecaj na cijene svojih proizvoda. Oligopolista može da redukuje količinu ponuđenog output-a i na takav način da utječe na povećanje tržišnih cijena. Zbog mogućnosti kontrole tržišnih cijena svojih proizvoda oligopolista ima opadajuću krivu potražnje za svoje proizvode. Jačina utjecaja oligopolskog poduzeća na tržišnu cijenu svog outputa ograničena je raspoloživim supstitutima na tržištu. Zato svaki oligopolista mora da prodaje svoje proizvode po cijenama koje će biti na nivou cijena njegovih konkurenata. To se posebno odnosi na oligopoliste koji prodaju homogene proizvode kod kojih postoji vrlo mala mogućnost cijenovne diferencijacije, dok je kod heterogenih proizvoda moguća izvjesna (veća) diferencijacija. Na oligopolskom tržištu najčešće sva poduzeća mjenjaju cijene u isto vrijeme. Takva situacija pokazuje da potrošači ocjenjuju proizvode oligopolskih poduzeća kao neposredne supstitute. Ako cijene jednog oligopoliste porastu iznad nivoa cijena drugih poduzeća, njegovi kupci će otkriti supstitute čijom se kupovinom dobija više za istu sumu potrošenog novca. Ako su proizvodi nekoliko krupnih poduzeća neposredni supstituti, kao npr. derivati nafte, ne bi trebalo da bude razlike u cijenama njihovih proizvoda. Kod luksuznih proizvoda, kao npr. skupi automobili, diferencijacija može biti izraženija. Ako kupci prihvataju da plate nešto veće cijene od aktuelnih tržišnih cijena za automobile određenog proizvođača to znači da su drugi automobili, po njihovom mišljenju, nesavršeni supstituti."

Maksimiranje profita oligopolskog poduzeća

„Optimum cijene i količine pri kome se maksimizira profit oligopoliste može se utvrditi korištenjem dijagrama (Slika 1.). Na oligopolskom tržištu može se očekivati manje elastična kriva tržišne potražnje zbog toga što oligopolista ima relativno veliki udio na tržištu. Ovo pravilo se ne može uvijek generalizirati zato što postoje različiti nivoi diferencijacije proizvoda između dva tipa poduzeća i zato što je moguća različita elastičnost tržišne potražnje. Također, moguće je očekivati da potražnja nekog oligopoliste koji prodaje homogeni proizvod bude u nekim slučajevima elastičnija od potražnje diferenciranih proizvoda njegovih konkurenata.