Maturski, seminarski i diplomski radovi iz menadžmenta.
Intezivno osavremenjavanje prometa jedan je od osnovnih ciljeva ekonomičnijeg i rentabilnijeg razvoja ukupne privrede. Iz toga proističe potreba da se razvoj transportne tehnike, tehnologije i organizovanja kontinuirano istražuje radi usklađivanja potražnje ukupne privrede s veličinom, nivoom, strukturom i kvalitetom potražnje za prometnim uslugama u domaćim i inostranim relacijama. To tim više što promet nove tehnologije transporta znatno utiče na cenu robe, na lociranje pojedinih proizvodnih objekata s odrazom na normalno funkcionisanje ukupne društvene reprodukcije, na rentabilnost investicionih ulaganja te na nivo i strukturu međunarodne razmene.
Zbog toga promet robe treba posmatrati u sklopu svih međusobno zavisnih društveno-ekonomskih kategorija i činilaca politike zemlje, privrednog sistema, društvenih planova razvoja, plansko-tržišnih proporcija i instrumentarija regulative ponude i potražnje proizvodno-potrošnih dobara, sredstava za proizvodnju itd., što sve zajedno predodređuje, usmerava i kontinuirano obnavlja ukupnu društvenu reprodukciju. Sva ta kretanja potrebno je posmatrati, istraživati i optimalno usklađivati i povezivati sa savremenim kretanjima na svetskom tržištu materijalnih dobara gde se u poslednjih dvadesetak godina događaju velike i temeljite promene, tj. transformacije iz konvencionalnih u nove savremene transportne tehnologije.
Savremena industrijalizacija, ubrzani privredni rast, inteziviranje podele rada na unutrašnjem i međunarodnom tržištu, strukturne promene privrede u eri integracija, ne zahtevaju od prometnih sistema samo velike učinke nego i kvalitativno prilagođavanje tih učinaka savremenim promenama i sve intezivnijim i izoštrenijim zahtevima razvijenih svetskih tržišta. Te neminovne i savremene globalne tendencije tržišno-robne razmene koja je u poslednje vreme znatno povećana, jedino su našle svoje postupno razrešenje primenom savremenih transportnih (integralnih, multimodalnih i kombinovanih) integralnih sistema.
Prisutnost, zadnjih decenija, povećanog protoka roba u prekookeanskom prometu uslovilo je snažan razvoj morskih luka, a samim tim i njihova važnost, kao privrednog subjekta postaje sve veća u kretanju prekomorske trgovine. Odnos izmedju luke tj. lučkog menadžmenta i drugih grana saobraćaja treba posmatrati, sa jedne strane u kontekstu jedinstva saobraćajnog sistema i s druge strane, njihove odvojenosti djelovanja samostalno, kao podsistema tog sistema. Lučki menadžment u luckom poslovanju predstavlja jedinstveno operativno tijelo korisnika lučkih usluga i lučko-transportnih preduzeća. Djelovanje lučkog menadžmenta u lučkom transportu se ogleda kroz pravni, ekonomski i operativno tehnički vid. S pravnog aspekta, svrha lučkog menadžmenta je da stvori uslove za radnje koje su ugovorna obaveza vozara (pomorskog, željezničkog, drumskog) prema krcatelju i pošiljaocu robe, a proizilaze iz ugovora o prevozu tereta. S ekonomskog aspekta, lučki menadžment ima za cilj organizovanje lučkog transporta na najekonomičniji način, a sa operativnog je osnovna svrha lučkog rnenadžmenta da osigura lučko-transportni tehnološki proces rada. Učesnici u lučkom poslovanju dijele se na: privredne subjekte, koji obavljaju privredne djelatnosti i organe uprave koji obavljaju upravno-pravne poslove.
Privredni subjekti u lučkom poslovanju su:
•lučko-transportne organizacije,
•brodari,
•brodski agenti,
•spediteri,
•kontrolne organizacjje,
•željeznički prevoznici,
•drumski prevoznici,
•pilotske organizacije,
•brodari lučkih tegljača i uslužnih plovnih objekata,
•servisne organizacije (za održavanje lučke mehanizacije, lučke infrastrukture),
•ostale privredne organizacije koje obavljaju djelatnost u luci (uslužne organizacije za privez-odvez, prekomorsko pakovanje i konzerviranje tereta, učvršćenje tereta u prevoznim sredstvima, prihvat otpadaka s brodova, fumigaciju, dezinsekciju, deratizaciju, snabdijevanje brodova, popravak kontejinera i ambalaže itd.).
Lučki transport (teret, transportna i ostala sredstva, osobe), predmet je djelatnosti i osiguravajućih organizacija, kao i drugih privrednih subjekata koji učestvuju u robnom prometu. Organi uprave čiji je djelokrug poslovanja neposredno vezan za poslove lučkog transporta su:
•lučka kapetanija,
•carinarnica,
•stanica policije za granične poslove i poslove mora,
•savezni sanitarni inspektori,
•pogranična stanica za zaštitu bilja,
•pogranična veterinarska stanica,
•inspekcija rada.
U prvoj fazi, tj. šezdesetih i sedamdesetih godina ovog veka, najviše se razvijao najniži oblik okrupnjenih transportnih jedinica-paletizacija, nakon toga se relativno brže razvijala kontejnerizacija, a zatim huckepack i Ro-Ro tehnologija.
Kontejnerizacija se najpre intezivnije razvijala na kopnu, ali već nakon nekoliko godina došlo je do promene, tj. do intezivnijeg razvoja kontejnerizacije na moru. Takvim kretanjima bila su uzrok dva razloga:
•transport robe bilo kojom vrstom savremenog prevoza na kopnenom i pomorskom delu puta zahteva jedinstveni, tehnološki neprekidni transportni lanac u prevozu robe„od vrata do vrata“,
•vrlo razvijena pomorska trgovina koja se osim transporta kombinovanog s kopnenim transportima dobrim delom odvija isključivo između pojedinih pomorskih trgovačkih središta.
Poznato je, naime da se svetskim morima transportuje gotovo 80% ukupne međunarodne trgovine, odnosno oko 70% po vrednosti robe. Stoga su morsko brodarstvo i luke jedan od osnovnih uslova za veličinu, strukturu i vrednost međunarodne i nacionalne robne razmene, oni su vrlo značajni generatori nacionalnog dohotka s adekvatnim odrazom na platni bilans zemlje. Međutim, s obzirom na tehnološko-ekonomske zakonitosti o potrebi što skladnijeg razvoja svih činilaca u procesu proizvodnje i prometa, te s obzirom na ubrzaniji razvoj kapaciteta savremenog pomorskog transporta u poređenju sa sporijim razvojem kopnenog transporta, te bi disproporcije mogle imati negativne posledice. One su prisutne u pojedini regionalnim područijima sveta, ali mi te disproporcije, taj „jaz“ između relativno razvijenih kapaciteta savremenog transporta na kopnu u odnosu prema zaostalom razvoju takvih kapaciteta na našoj obali (sada obali Crne Gore) najbolje osećamo i zbog toga imamo znatnih poteškoća. Racionalizacija prometa robe uz upotrebu raznih savremenih transportnih sistema