Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadžmenta, marketinga, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planova, makroekonomije, mikroekonomije, preduzetništva, upravljanja ljudskim resursima, carine i porezi.
Spoljnotrgovinsko poslovanje predstavlja komunikaciju sa spoljašnjim svijetom, odnosno prekogranični promjet roba i usluga. Za svaku zemlju je jako bitan momenat odnosa sa inostranstvom, kao vrlo značajan dio ekonomske aktivnosti svake zemlje. U savrijemenom svjetu nijedna zemlja bez obzira na svoje razvojne potencijale i uslove nije sama sebi dovoljna, posebno ne u ekonomiji i ekonomskom razvoju. Zbog toga kažemo da su sve zemlje ekonomski upućene jedna na drugu, odnosno u stanju su međusobne uslovljenosti i zavisnosti. Priroda ekonomskog života i ekonomske aktivnosti ruši sve prepreke-pa čak i međudržavne granice i to i onda kada su one razdvojene političkim ili nekom drugim činiocima. Savrijemena ekonomska teorija i praksa, međunarodnim ekonomskim odnosima i spoljnotrgovinskom poslovanju pridaju posebnu pažnju i značaj. U osnovi toga stoje ekonomski interesi država i njihova ekonomija. Iz međunarodnog ekonomskog okruženja dolaze brojni uticaji koji su od naročitog značaja za privredni razvoj i tekuću ekonomsku stabilnost svake zemlje. Možemo reći da u osnovi međunarodnih ekonomskih odnosa stoje tri razloga zbog kojih zemlje pojedinačno učestvuju u njima:
1. Razlike u uslovima proizvodnje među zemljama i područijima svijeta
2. Opadajući troškovi proizvodnje
3. Različitost u ukusima-veća ponuda na tržištu i potpunije zadovoljavanje potreba.
Zbog toga svaka zemlja nastoji da u svojoj spoljnotrgovinskoj aktivnosti iskoristi komparativne prijednosti koje ima u proizvodnji odrijeđenih proizvoda i usluga u odnosu na druge zemlje sa kojima održava ekonomske odnose. Te prijednosti se ispoljavaju kao korišćenje sopstvenih povoljnih uslova za njihovu proizvodnju, niži troškovi proizvodnje, bolji kvalitet proizvoda, viši stepen primjene tehnike i tehnologije. U krajnjem to omogućava viši nivo produktivnosti rada i doprinosi rastu dohotka. Sve zemlje savrijemenog sveta, manje ili više ekonomski su upućene jedna na drugu, odnosno stoje u međusobnoj ekonomskoj zavisnosti i uslovljenosti. Danas nema apsolutno autarhičnih privreda koje bi same sebi bile dovoljne. Ni jedna državna zajednica ne podmiruje svoje materijalne potrebe isključivo svojom proizvodnjom, dio tih potreba podmiruje uvozom materijalnih dobara iz drugih zemalja, a dio sopstvene proizvodnje namijenjen je zadovoljavanju potreba u inostranstvu. Ako bi se upitali zašto je to tako, moramo prije svijega ukazati na brojne činioce koji konkretnije obrazlažu nužnost uspostavljanja i razvijanja ekonomskih odnosa sa inostranstvom svake zemlje posebno.
Poznato je da su prirodna bogatstva kao što su energetski izvori, rudna i mineralna bogatstva, prirodni i klimatski uslovi-kao faktori proizvodnje, neravnomijerno rasporijeđeni u svijetu. Nijedna zemlja ma koliko ona bila velika ne raspolaže u dovoljnim količinama i u odgovarajućem kvalitetu svim tim uslovima. Postoje zemlje koje imaju velike izvore nafte, ali ne i dovoljno pitke vode, zemlje koje imaju rude gvožđa ali nemaju električne energije, postoje zemlje koje imaju povoljne uslove za proizvodnju industrijskih ali ne i poljoprivrednih proizvoda i obrnuto, klimatski uslovi diktiraju mogućnosti i strukturu poljoprivredne proizvodnje ali i strukturu potrošnje. Ako bi svaka zemlja pojedinačno zasnivala svoju proizvodnju samo na sopstvenim prirodnim uslovima i iazvorima, onda bi struktura te proizvodnje bila vrlo siromašna, ekonomski vrlo neracionalna, a proizvodnja mogih proizvoda nemoguća.
Međutim, zahvalujući spoljnoj trgovini dolazi do prevazilaženja neravnomijernosti u rasporedu prirodnih bogatstava i uslova, kao činioca razvoja proizvodnje. Zemlje koje nemaju svoje izvore nafte uvozom iz drugih zemalja podmiruju potrebe za njom, isto to čine zemlje koje nemaju prirodnih bogatstava u gvožđu, obojenom metalima, mineralnim sirovinama i dr. Zahvaljujući spoljnoj trgovini i međunarodnoj razmeni ponuda poljoprivrednih proizvoda gotovo je ista u svim zemljama svijeta bez obzira na postojanje velikih prirodnih i klimatskih razlika koje opredeljuju mogućnosti proizvodnje pojedinih poljoprivrednih proizvoda u tim zemljama pojedinčno.Tako, na primjer, tropsko voće i povrće danas se gotovo podjednako nalazi na tržištima poljoprivrednih proizvoda zemalja u kojima se ono gaji kao i zemljama gdje ne postoje prirodni uslovi za njihovu proizvodnju.
Međunarodni ekonomski odnosi i, posebno, spoljna trgovina dovode do ubrazanja naučnog i tehničko-tehnološkog razvoja u svijetskim razmjerama i svakoj zemlji posebno. Inovacije u nauci, tehnici, i tehnologiji danas se brzo šire svijetom čime se prevazilazi neravnomernost u tehničko-tehnološkom napretku. Na taj način se doprinosi ubrzanju razvoja proizvodnje ali i potrošnje u svijetu. Taj proces ima naročit značaj za one zemlje koje nisu u stanju da same razvijaju nauku i naučna istraživanja kao pretpostavke razvoja svoje proizvodnje. Spoljna trgovina i uopšte međunarodni ekonomski odnosi, prijenose znanja iz jednog u druge dijelove svijeta koja su sadržana u novim mašinama, proizvodnoj opremi, proizvodima namienjenim zadovoljavanju različitih potreba i na druge načine. Te njihove funkcije čine međunarodne ekonomske odnose veoma značajnim faktorom tehničko-tehnološkog progresa u svijetu.
Kako će se privreda jedne zemlje razvijati u velikoj mjeri zavisi od veličine njenog unutrašnjeg tržišta. U zavisnosti od njega vrši se dimenzioniranje i strukturiranje domaće proizvodnje na globalnom makroekonomskom planu kao i optimizairanje proizvodnih i drugih kapaciteta za proizvodnju pojedinačnih proizvoda na mikroekonomskom nivou. Bez spoljne trgovine u mnogim zemljama ne bi bilo ekonomski racionalno organizovati proizvodnju onih proizvoda čija se racionalnost postiže njihovom masovnom i velikoserijskom proizvodnjom ili za čiju proizvodnju je potreban veliki kapital. U svim tim slučajevima veličina ili bolje reći malo unutrašnje tržište, javlja se kao limitirajući faktor razvoja proizvodnje u malim zemljama.Ali u uslovima razvijene spoljne trgovine moguće je i u malim zemljama dimenzionirati obim proizvodnje i strukturirati je prema zahtevima ne samo sopstvenog-domaćeg, već i međunarodnog tržišta. Time se produbljuje proces specijalizacije i međunarodne podijele rada, a sve to ima pozitivan uticaj na rast i razvoj proizvodnje u svakoj zemlji pojedinačno i u svjetskim razmjerama.
Spoljnom trgovinom, konkretnije uvozom i izvozom roba i usluga, utiče se na regulisanje odnosa ponude i tražnje na domaćem tržištu. Uvozom se povećava obim ponude roba na tom tržištu, odnosno menja struktura te ponude i usklađuje se sa zahtevima tražnje. Na drugoj strani, izvozom roba i usluga smanjuje se njihova pojedinačna ponuda na tržištu. Izvozom se omogućuje rast njihove proizvodnje iznad nivoa potreba domaćeg tržišta. Putem spoljnotrgovinske razmjene viškovi jednih proizvoda pretvaraju se u one proizvode kojih nema dovoljno na domaćem tržištu, što je značajno sa stanovišta zadovoljavanja potreba
Sadržaj :
UVOD 3
1.1.1 Cilj rada 5
1.1.2 Metod rada 5
1.1.3 Hipoteza od koje polazi istraživanje 5
1.1.4 Ciljna grupa 6
1.1.5 Personalna motivacija 6
1.1.6 Ključne reči 6
1.1.7 Kratak pregled sadržaja rada 6
1.2 Pojam međunarodnog dokumentarnog akreditiva 7
1.2.1 Odnosi iz međunarodnog dokumentarnog akreditiva 8
1.2.2 Osnovna pravila dokumentarnog akreditiva 10
1.2.3 Robni dokumenti 10
1.2.4 Vrste dokumentarnog akreditiva 10
1.3 Bankarske garancije 12
1.3.1 Elementi bankarske garancije 13
1.3.2 Pojam samostalne garancije 17
1.3.3 Osnovna pravila samostalne garancije 18
1.3.4 Indirekta garancija (kontragarancija) 18
1.3.5 Vrste samostalne garancije 18
1.4 Odnos dokumentarnih akreditiva i bankarskih garancija 19
1.5 Odnos između regulative dokumentarnog akreditiva u UCP 500 i UCP 600 28
ZAKLJUČAK 32
LITERATURA 34