: NEVERBALNA KOMUNIKACIJA U ORGANIZACIJI

SADRŽAJ






1. UVOD


2. OBRAZLOŽENJE TEME I CILJ SEMINARSKOG RADA


3.MATERIJAL RADA ISTRAŽIVANJA (LITERATURA)


4.ASPEKTI ISTRAŽIVANJA ŠTA JE VAŽNO U MATERIJALU,OBRADI

METODE ISTRAŽIVANJA( NA KOJI NAČIN SAM ISTRAŽIVALA)


5.KORPUS ISTRAŽIVANJA KLASIFIKACIJA I OPIS MATERIJALA


6.ZAKLJUČAK (KOJE TEHNIKE ŠTA PREPORUČITI)


7.BIBLIOGRAFIJA



Komunikologija!


(Iz knjige: "Smisleno vođenje promjena")

Htjeli mi to ili ne, svakodnevno komuniciramo na različite načine. Nemoguće je ne komunicirati. Svjesno ili nesvjesno šaljemo razne verbalne i neverbalne poruke slušatelju i takvo komuniciranje nazivamo interpersonalnom komunikacijom koja se događa u obitelji, školi, poduzeću, manjim ili većim sustavima.
Interpersonalnu komunikaciju treba razlikovati od masovne, medijske, javne, žurnalističke i političke komunikacije.
Interpersonalna je komunikacija namjerno ili nenamjerno, svjesno ili nesvjesno, planirano ili neplanirano slanje, primanje i djelovanje poruka unutar neposrednih "licem u lice" odnosa među ljudima (Brajša, 1994, 22).
Riječi su važan oblik međuljudskog komuniciranja.
Uz riječi u našoj komunikaciji s drugim ljudima, svjesno ili nesvjesno, kontrolirano ili spontano, koristimo mimiku, držanje tijela, geste, prostornu i vremensku situaciju u kojoj nešto priopćavamo, modulaciju glasa, stil odijevanja, itd., što sve ulazi u područje neverbalne komunikacije. Neverbalnu komunikaciju često nazivamo i govorom tijela.
Sve to prati naše riječi, određuje njihov smisao i služi kao osnova njihovog interpretiranja od strane naše okoline. Zbog toga je uvid u vlastitu neverbalnu komunikaciju i njeno kontrolirano korištenje jedan od preduvjeta kvalitetnog odnosa s drugima.
Svrha ovog poglavlja o kumunikaciji upravo je osvješćivanje važnosti komunikacije u stvaranju kvalitetnih odnosa sa sugovornicima.

Svaka komunikacija ima svoj sadržajni aspekt i odnosni aspekt. Sadržajni aspekt objašnjava prenošenje informacije o predmetu, osobi, događaju, dok odnosni aspekt objašnjava kako tijekom komunikacije prenosimo i odnos prema sadržaju i prema osobi s kojom komuniciramo. Naš odnos prema osobi i sadržaju komunikacije bitno utječe na prihvaćanje ili neprihvaćanje tog sadržaja od sugovornika.
Stav ili odnos prema sadržaju komunikacije možda nije toliko značajan kod prenošenja apstraktnih istina, ali je posebno značajan kod životnih i praktičnih istina, odnosno sadržaja koji imaju utjecaj na nečiji život, ponašanje i djelovanje.
Komunikacija teba biti dopunjavajuća. U njoj uvijek postoji netko tko nešto ne zna, a želi doznati, kao i netko tko nešto zna i želi drugom obznaniti. Bez spremnosti na to dopunjavanje, bez želje da nešto novo saznamo, što do sada nismo znali, bez prihvaćanja nepotpune vlastite informiranosti i znanja, naša komunikacija s drugima ostaje mrtvi kapital.


U V O D

ŠTA JE KOMUNIKOLOGIJA

Komunikologija je društvena nauka čiji su predmet izučavanja, u najširem smislu, poruke koje ljudi upućuju jedni drugima. Komunikologija ima korijene u antičkoj filozofiji i retorici, kao i u savremenim društvenim naukama poput psihologije, lingvistike i sociologije. Pored toga, komunikološke teme su bliske i prožimaju se i sa kulturološkim studijama. Komunikologja se izučava i pod nazivima komunikacijske studije i medijske studije.



Komunikacija može biti:

• Verbalna

• Neverbalna


Verbalna komunikacija su riječi koje govorimo.

Neverbalna komunikacija se odnosi na sve druge načine na koje komuniciramo osim riječi. Na primjer: organizacija vremena, govor tijela, izraz lica, geste i ton glasa.

Da bi poboljšali način na koji komuniciramo, a tako i odnose s drugim ljudima (pa onda i svoj uspjeh u životu), moramo učiti kako kvalitetno i verbalno i neverbalno komunicirati.




INTERNET


NEVERBALNA KOMUNIKACIJA


Može se postaviti pitanje zašzo ljudi koji već posjeduju tako razvijen komunikacijski sistem kao što je verbalna komunikacija, uopšte koriste neverbalni komunikacijski sistem.
Teoretičari za to navode pet razloga.

Prvo -, koriste ga zbog toga što je neverbalnim znakovima moguće izraziti neke pojave koje je verbalnim znakovima teško izraziti ili se njima ne izražavaju potpuno.

Drugo,- neverbalno izražavanje često je snažnije sretstvo saopštavanja,jer jasnije I oštrije ističe neku odliku stvari I ljudi nego riječ, I prije svega djeluje neposrednije I izaziva neposrednije reagovanje.


Treće,- neverbalni znakovi ,uopšte uzev,manje su kontrolisani su pa zato često otvorenije govore o osobi koja ih ispoljava.


Četvrto-,neverbalni znakovi često omogućavaju da se stavovi neizraze tako eksplicitno kao što bi to bilo da su iskazani riječima.


Peto,-neverbalna komunikacija, pored verbalne predstavlja još jedan ,dopunski način uzajamnog informisanja.