Od kada je sveta i veka, čovek ima potrebu da komunicira sa ljudima u svojoj okolini. Sposobnost govora, koja nas razlikuje od svih ostalih bića na planeti, zajedno sa sposobnošću mišljenja, stvorili su jezik (e) i omogućile komunikaciju ljudi koji su i na različitim „krajevima” sveta.
Jezik i govor stoje u odnosu koda i poruke, sistema i procesa, govor je jezik u akciji. Komunikacija je moguća kada se učesnici služe istim jezičkim kodom. Kao društvena pojava, jezik postoji i menja se uglavnom nezavisno od volje pojedinaca koji ga nasleđuju od svojih predaka i predaju u nasledstvo potomcima.
Jezik i govor su neraskidivo povezani. Niti bi mogao postojati jezik, a da se praktično ne realizuje govorom, niti bi govornu komunikaciju bilo moguće ostvariti bez nekog jezika. Govor i jezik su u stalnom sadejstvu i prožimanju, usled čega se menjaju i jedno i drugo.
Mogućnost da čovek komunicira, a naročito da upotrebi, i to s lakoćom, jezičke simbole, veštinu organizovanog i prilagođenog korišćenja jezičkih simbola u različitim situacijama, zasnovana je na posbnim sposobnostima. Zbog nove elektronske tehnike, mogućnost opštenja je porasla. Neki smatraju da je glavno obeležje našeg doba suvišno komuniciranje. Činjenica je da čovek u sebi nosi duboko ukorenjenu potrebu zakomuniciranjem. Ako neka osoba malo govori, komunicira sa ljudima iz svoje okoline, zato postoje duboki razlozi, koji obično proističu iz načina života i neuspelog društvenog prilagođavanja.
Uspešna komunikacija u govorenju znatno je uslovljena i osećajnom pozadinom. Jezik je u velikoj meri apstraktna pojava. Međutim, samo poznavanje jednog sistema znakova još nije dovoljno za komunikaciju. Za verbalno opštenje je neophodno da se jezik materijalizuje, tj. učini dostupnim čulima. Zato se u svim situacijama jezičkog komuniciranja jezički sistem stavlja u pokret i realizuje, a realizacija jezika jeste govor. Tako je govor skup svih pojedinačnih ostvarenja jezika. Govoreći, mi pokrećemo mehanizme jezika na kojima se zasnivaju govorni činovi. A jezik je šema po kojoj se obrazuju rečenice koje svakodnevno izgovaramo .
Sadržaj
UVOD 1
1. GOVOR, JEZIK I KULTURA GOVORA 4
1.2. Jezik 6
1.3. Govor i jezik 10
1.4. Kultura govora 12
1.5. Govor i jezik u retorici 18
2. NEGOVANJE DOBROG GOVORA U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI 23
2.1. Razvoj govora 23
2.2. Metodika razvoja govora u predškolskoj ustanovi 30
2.3. Vaspitač kao govorni model 37
2.4. Govorne radionice u negovanju dobrog govora 40
3. NEGOVANJE DOBROG GOVORA I VASPITAČ 54
4. NEGOVANJE DOBROG GOVORA I VASPITAČ U PEDAGOŠKOJ PRAKSI 56
4.1. Značaj negovanja dobrog govora u predškolskoj ustanovi 56
4.2. Motivisanost vaspitača za negovanje dobrog govora u predškolskoj ustanovi 57
5. ZAKLJUČAK 58
6. LITERATURA 59