Načini ugrožavanja i spašavanja životne sredine

Sadržaj



1. Uvod 3

2. Predmet, cilj, metode pisanja i hipoteza 4

3. Ugrožavanje čovjekove životne sredine 5

4. Ekološka efikasnost 6

5. Ekološka adaptibilnost 6

6. Mogućnosti i šanse savremenog čovjeka 7

7. Akcidenti u čovjekovoj životnoj sredini 8

8. Tehničko-tehnološke opasnosti 10

• Bespravna gradnja i posljedice 10
• Nuklearni energetski reaktori 12
• Uticaj na životnu sredinu i sigurnost pogona nukleranih elektrana 13
• Hemijska kontaminacija vode 14
• Akcidentni hemijski udesi 16
• Požari 17
• Saobraćajne nesreće 17
• Rudarske nesreće 18

9. Borbena sredstva kao opasnosti za čovjekovu životnu sredinu 18

• Konvencionalno oružje 18
• Hemijsko oružje 18
• Biološko oružje 19
• Meteorološko oružje 19
• Nuklearno oružje 19

10. Zaključak 20

11. Literatura 21




1. Uvod

Životna sredina je prirodni okvir u kome sva živa bića žive i djeluju, mnogostruko povezana uzajamnim uticajima, a označava prostor u kojem organizmi provode svoj život u stalnim međusobnim odnosima i interakcijama.
Vrijednost čovjekove životne sredine uslovljena je nizom elemenata koji su nastali prirodnim razvojem i djelovanjem čovjeka, uslovima za život, stanovanje, rad i odmor u prirodnoj i izgrađenoj sredini.
Životna sredina podrazumijeva ukupnost prirodnih faktora i društvenih činilaca koji obrazuju čovjekov okvir života kao prirodno–kulturno–sociopsihološkog bića. U tom smislu, od pomoći su nam brojne prirodne i humanističke naučne discipline, kako bi se povećala kvaliteta čovjekovog okvira života.
Čovjek je osnovni faktor životne sredine, tako da je čovjekova životna sredina manje ovisna od svih unutrašnjih i spoljašnjih faktora, uključujući tu i sav živi svijet, jer je čovjek razvojem svoje tehnologije uspio da mnoge odnose i procese u sredini prilagodi, stvori ili usmjeri u korist zadovoljenja sopstvenih potreba i želja.
Savremeni privredni razvoj odvija se u uslovima prostorne disperzije zagađujućih materijala kroz bilo koji element životne sredine, a ako se on odvija izvan kontrole, onda čovjek više nije u stanju da utiče na zakonitosti razvoja prirode.
Ekologija pokušava da pronađe odgovor i rješenje brojnim problemima okoliša koji nas sve više okružuju. Nažalost, mnogi problemi današnjice su ljudskog porijekla. Prijevoz, termoelektrane i sagorijevanje fosilnog goriva za razne svrhe su odgovorni za više od 50% zagađenja zraka. Vode i tla sadrže sve veće količine raznih teških metala i pesticida. Nuklearne elektrane proizvode velike količine radioaktivnog otpada čija manipulacija i odlaganje zahtijeva vrlo precizne mjere i standarde. Ovakvi problemi su samo par primjera ugrožavanja čovjekove životne sredine.
Socijalna ekologija kao najšira društvena nauka u čijem je naučnom fokusu čovjekova životna sredina, proučavajući komponente čovjekove sredine, ima zadatak da otkriva čovjeku nepodnošljivu sredinu, otkriva one koji ugrožavaju i narušavaju zdravlje ljudi, a time i njihov životni integritet.



2.Predmet, cilj, metode pisanja i hipoteza

Predmet

Predmet ovog rada je predstavljanje načina ugrožavanja i spašavanja životne sredine.

Cilj

Cilj rada je pojasniti pojam životne sredine, načine njenog ugrožavanja, ukazati na glavne izvore, uzroke zagađivanja, kao i načine za spašavanje čovjekove životne sredine.

Metoda

U toku istraživanja i potvrđivanja pretpostavljenih činjenica koristila sam metod teorijskog objašnjenja.


Hipoteza
Čovjek svojim djelovanjem svjesno ili nesvjesno ugrožava životnu sredinu



3. Ugrožavanje čovjekove životne sredine

Ugrožavanje čovjekove životne sredine je permanentan proces sa dalekosežnim posljedicama. Generator je kulturno-civilizacijskih, socijalnih, fizičkih, fizioloških, bezbjedonosnih, zdravstvenih i ekonomskih problema savremenog svijeta.
Niko nije imun i pošteđen od ugrožavanja ekosistema i čovjekove životne sredine sa potencijalno katastrofalnim posljedicama. Zemlje sa prirodnim sirovinama i željne industrijskog razvoja, a siromašne kapitalom usljed prisustva prljavih tehnologija još su više ugrožene nego što su to ranije bile.
Pitanja ugrožavanja čovjekove životne sredine spadaju u najznačajnije probleme savremenog čovječanstva, budući da se njihovim rješavanjima omogućuje ne samo opstanak čovjeka nego i opstanak Zemlje.
Prirodna dešavanja u odnosima činilaca životne sredine (voda, vazduh, sunčeva svijetlost i dr.) u dužem vremenskom periodu ostavljaju vidnog traga na samu životnu sredinu. Ona se manifestuju promjenama u klimatskim karakteristikama, promjenama konfiguracije i strukture tla, vodenim tokovima i vodenim površinama, izmjenama u karakteristikama i sastavu biljnog životinjskog svijeta i dr. Međutim u kraćem vremenskom intervalu (vijeku čovjeka) one su doskora bile neznatno vidljive. Danas čovjek i u intervalu od samo desetak godina uočava vidne, čak i drastične klimatske promjene, izmjene režima vode, čistoće zraka, demografske promjene...
Ono što skreće pažnju na promjene u uslovima životne sredine jesu direktne ili indirektne, posljedice ljudskih aktivnosti u prirodi. Uglavnom, kao posljedica prilagođavanja prirode oko sebe sopstvenim potrebama koje ne rijetko gube obilježje zadovoljavanja potreba ljudske prirode. Pospješenju ovog prilagođavanja pogodovala je snažna industrijalizacija krajem prošlog i tokom ovog vijeka, kao i tehnološka i naučna revolucija koje su u toku. One su mogućnost čovjeka kod intervencija u prirodi (sječi, izgradnji saobraćajnica, izgradnji infrastrukture, crpljenju nafte, rude i dr.) podigle na zastrašujući nivo. Ovi momenti su uticali na snažnu industrijalizaciju i na prostoru Bosne i Hercegovine sa vidnim posljedicama po činioce životne sredine. Putevi ugrožavanja su višestruki. Moguća podjela je na direktne i indirektne. Direktno, bacanjem štetnih materija i otpadaka u neki od faktora životne sredine (vazduh, voda u i na zemlju i dr.), ili indirektno kada štetne materije, zbog kruženja vode u prirodi, kretanje materije i dr. prelazi iz jednog stanja u drugi ili jednog faktora u drugi.

Ovakav oblik ugrožavanja životne sredine čovjeka, iako u svojoj početnoj fazi (oslobađanja, izbacivanja, odlaganja) predstavlja svjestan čin, zbog ne uočavanja posljedica do kojih dolazi, u drugoj fazi (kruženje materije, neuništivosti materije i dr.) gdje se štetnost ovakvog odnosa vraća i samu čovjeku, ubrajamo u kategoriju nedovoljno svjesnih, odnosno nesvjesnih radnji.
Ugrožavanje činilaca životne sredine iz kategorije svjesnog čina sa neprijateljskim pobudama, odnosno namjerama, spada u domen specijalnog rata, meteo rata ili klasična rata kad se intervencijama u meteo uslovima (suša, padavine, vjetrovi, zemljotresi, požari, razaranja i dr.) želi destabilizirati određeni politički sistem, učiniti zavisnim od drugih sistema ili ekonomija i sl.

Evidentno je da savremeni svijet ne raspolaže alternativnom makroekonomskom doktrinom, koja bi bila prihvatljiva za respektabilne političke partije koje se bore za vršenje političke vlasti, a niti su u stanju političke partije sklone uvažavanju ekologije da izvedu svoje političke programe nakon što osvoje političku vlast ili steknu pravo da učestvuju u vršenju zakonodavne i izvršne vlasti. Dokaz tome u Evropi su tzv. zeleni, koji se nakon što osvoje političku vlast i uđu u zakonodavnu, izvršnu i administrativnu, odriču svojih izvršnih načela i izbornih obećanja. Najbolji primjer za to su zeleni u Njemačkoj.