Multipleksiranje komunikacijskog kanala - hr

Multipleksiranje komunikacijskog kanala predstavlja takvu vrstu prijenosa kod koga se jedan isti sustav koristi za prijenos više neovisnih poruka. Samo multipleksiranje označava takav prijenos podataka putem komunikacijskog kanala pri kojem se komunikacijski kanal treba iskoristiti na što bolji način.

Multipleksirano signali mogu biti analogni ili digitalni, pri čemu razlikujemo dvije vrste multipleksiranja: multipleksiranje s frekvencijskom raspodjelom kanala i multipleksiranje s vremenskom raspodjelom kanala. Ovo nisu jedine vrste multipleksiranja komunikacijskog kanala i o tome će više biti reči u nekom od narednih poglavlja.
Multipleksiranje s frekvencijskom raspodjelom kanala bazirano je na translaciji spektra svakog od više nezavisnih signala iz njihovog prirodnog opsega učestanosti u određeni položaj na skali učestalosti. Ovo spektri mogu tako da se razmjeste tako da se u novom položaju nalaze jedan do drugog bez preklapanja. Signali koji njima odgovaraju mogu sada nezavisno da se prenose jednim istim prijenosnim sustavom.

Multipleksiranje s vremenskom raspodjelom kanala bazirano je na poznatoj teoremi o odabiranju. Diskretizacije svakog neovisnog signala uzimaju se u točno određenim sukcesivnim trenucima vremena njihovi odbirci koji se u obliku impulsa prenose sustavom za prijenos. Na izlazu propusnik niskih učestanosti iz povorke impulsa rekonstruirati originalan kontinuirani signal.
Ova dva principa za obrazovanje multipleksnog prijenosa teorijski temelje na dva načina predstavljanja neke funkcije. Jedan je onaj kojim se Fourierovom transformacijom funkcija predstavlja u domeni učestalosti i tada su signali iz svih kanala istovremeno prisutni na liniji, ali se mogu frekvencijski razdvojiti zahvaljujući različitom položaju njihovih spektara, i to je frekvencijska raspodjela kanala.

1 UVOD 4
2 POJAM KOMUNIKACIJSKOG KANALA 5
2.1 Osnovne karakteristike komunikacije 5
2.1.1 Pojam efektivnog komuniciranja 5
2.1.2 Vrste komunikacije 6
2.2 Komunikacijska šema 6
2.3 Ukljanjanje prepreka 8
2.4 Komunikacijski kanal kao elemenat komunikacijskog procesa 8
3 KOMUNIKACIJSKI SUSTAV 10
3.1 Osnovni elementi komunikacijske mreže 10
3.2 Globalna telekomunikacijska mreža 11
3.3 Dizajniranje komunikacijskog sustava 13
3.4 Referentni OSI model 14
4 KARAKTERISTIKE KOMUNIKACIJSKOG KANALA 16
4.1 Prijenos i transfer informacija 16
4.2 Modeli kanala 17
4.3 Komutacija kanala 18
4.4 Brzina kanala 18
4.5 Primjeri komunikacijskih kanala 19
4.6 Primjeri u praksi 20
5 VRSTE KOMUNIKACIJSKOG KANALA 21
5.1 Prijenosni kanal 21
5.2 Kodni kanal 22
6 MULTIPLEKSIRANJE KOMUNIKACIJSKOG KANALA 24
6.1 Frekvencijsko multipleksiranje – FDM 25
6.1.1 Obilježja FDM-a 26
6.1.2 Primjer FDM-a 27
6.2 Vremensko multipleksiranje – TDM 27
6.2.1 Načelo vremenskog multipleksiranja analognih i digitalnih signala 29
6.2.2 Obilježja TDM-a 30
6.3 Statistički TDM 31
6.3.1 Obilježja statističkog TDM-a 32
6.3.2 Primjer TDM-a 32
6.4 Valno multipleksiranje –WDM 33
6.5 Prostorno multipleksiranje 34
6.6 Kombinacija frekvencijskog i vremenskog multipleksa 35
6.7 Kodno multipleksiranje 36
7 TRANSMULTIPLEKSER 38
8 HIJERARHIJE U DIGITALNIM SISTEMIMA PRIJENOSA 44
8.1 Širokopojasna mreža integriranih usluga 45
8.2 Prijenosni sustav SDH/SONET 47
8.3 Prednosti i osnovna svojstva SDH 47
9 ZAKLJUČAK 49
10 LITERATURA 50