Mirovinski fondovi

S A D R Ž A J


UVOD 3
1 MIROVINSKI FONDOVI 5
1.1 Općenito o mirovinskim sustavima u svijetu 7
1.2 Mirovinski sustav i socijalna skrb 8
2 MIROVINSKI FONDOVI U RH 8
2.1 Zakonodavni okvir 9
2.1.1 Zakon o mirovinskom osiguranju 9
2.1.2 Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima 9
2.1.3 Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje 9
2.1.4 Zakon o doprinosima za obvezna osiguranja 10
2.2 Obvezni mirovinski fondovi 11
2.3 Dobrovoljni mirovinski fondovi 12
3 MIROVINSKA REFORMA U HRVATSKOJ 13
3.1 Cilj mirovinske reforme 13
3.2 Novi mirovinski sustav 13
3.3 Prvi stup mirovinskog osiguranja 14
3.3.1 Drugi stup mirovinskog osiguranja 17
3.4 Mirovinska osiguravajuća društva 21
3.4.1 Treći stup - dobrovoljno mirovinsko osiguranje 24
4 INSTITUCIJE U POSLOVANJU MIROVINSKIH FONDOVA 26
4.1 HZMO 26
4.2 HAGENA 27
4.3 REGOS 28
4.4 Društva za upravljanje mirovinskim fondovima / Mirovinska društva 28
4.5 Mirovinski fondovi 29
4.6 Banka skrbnik 29
ZAKLJUČAK 30
LITERATURA 32



UVOD

Mirovinski sustav, socijalna skrb i drugi socijalni programi sastavni su elementi sustava socijalne sigurnosti, kojem je osnovni cilj prevladavanje socijalnih rizika, ostvarivanje socijalne pravde i socijalne solidarnosti nužne za održanje i razvoj društva. Sustavi socijalne sigurnosti uglavnom se financiraju doprinosima i porezima, odnosno sekundarnom distribucijom dohotka, u kojoj središnju ulogu ima država. Socijalna sigurnost u društvu ovisi
0 stanju gospodarstva, ali se isto tako gospodarstvo teško može razvijati bez potrebne razine socijalne sigurnosti građana.
Sustav socijalne sigurnosti je danas u vrlo teškom stanju zbog gospodarske krize, tehnološke revolucije, demografskih promjena, promjena u strukturi obitelji, masovne nezaposlenosti, fleksibilizacije rada, globalizacijskog pritiska za smanjenje socijalnih troškova i si.
Sredinom devedesetih godina u mnogim je zemljama došlo do krize mirovinskog osiguranja, pa zahtjevi za sveobuhvatnom reformom sustava osiguranja umirovljenika postaju sve glasniji. Starenje stanovništva uglavnom je osnovni razlog porasta pritiska na financijska sredstva mirovinskih fondova. Početkom pedesetih godina osobe starije od 65 godina činile su 8 posto ukupnog stanovništva svijeta. Sredinom devedesetih godina taj se postotak penje na oko 10 posto, dok se procjenjuje da će u sljedećih 35 godina udio ostarjelih činiti 16 posto ukupnog svjetskog stanovništva. U industrijaliziranim zemljama koje su prve ušle u razdoblje demografske tranzicije starenje stanovništva započelo je ranije nego u zemljama u razvoju.
Većina sadašnjih sustava obveznog mirovinskog osiguranja u svijetu zasniva se na sustavu protočnog računa, što znači da zaposleni danas uplaćuje doprinos kako bi se isplatile mirovine sadašnjim umirovljenicima. Uplaćeni doprinosi se ne zadržavaju na računima mirovinskog fonda, već se odmah isplaćuju umirovljenicima. No ovakav sustav osiguranja u većini zemalja u svijetu zapada u probleme. Kada je stanovništvo mlado, tada mnogo mladih ljudi uplaćuje doprinos za malo umirovljenika. No kako stanovništvo stari, tako malo mladih treba plaćati velike doprinose da bi mogle biti isplaćivane tekuće zakonske mirovine umirovljenicima. Stope doprinosa zato trebaju rasti. Visoke stope doprinosa poskupljuju rad što ima mnogobrojne posljedice po tržište rada. Visoke stope doprinosa također potiču evaziju. Da bi se izbjegla uplata doprinosa sve više radnika radi «na crno». Veliki udjeli izdataka za javne mirovine toliko opterećuju državne proračune nekih zemalja da istiskuju one državne rashode koji bi doprinijeli rastu, kao što su ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje
1 zdravstvo. Mnogi ekonomisti smatraju da sustavi protočnog računa zapravo smanjuju štednju. Naime oni transferiraju dohodak od onih koji rade i koji imaju visoku sklonost štednji prema onima koji su umirovljeni i imaju nižu sklonost štednji.
Kako su protočni mirovinski sustavi u većini zemalja zapali u probleme, sve su glasniji zahtjevi za reformom javnog sustava mirovinskog osiguranja. No u praksi se reforme vrlo teško provode. Naime, državi je često teško ukinuti prava koja je jednom dodijelila. Strukture mirovinskih prava u mnogim su se zemljama raširile: veliki broj prijevremenih i invalidskih mirovina prema raznim osnovama, smanjenje dobne granice odlaska u mirovinu i si. Politički je riskantno, a socijalno bolno drastično rezati dodijeljena prava.
Prijedlozi za reformu mirovinskog osiguranja zasnivaju se na podjeli funkcija koje ono mora zadovoljiti, a to su funkcija štednje, funkcija preraspodjele dohotka starijim siromašnim članovima zajednice, te funkcija osiguranja. Te su funkcije obično bile objedinjene u sustavu javnog mirovinskog osiguranja. Objedinjavanje sve tri funkcije u jednom sustavu nije dalo zadovoljavajuće rezultate. Zato se prijedlozi za reformom zasnivaju na tri stupa od kojih se svaki ostvaruje u odvojenom sustavu osiguranja.
Javno mirovinsko osiguranje koje se financira porezima, a njime se preraspodjeijuje dohodak starim ljudima koji bi bez te pomoći živjeli u siromaštvu. Ovaj bi sustav sličio današnjim sustavima javnog mirovinskog osiguranja, a bio bi usmjeren na pomaganje umirovljenicima čije su zarade u vremenu radnog vijeka bile niske ili su njihova ulaganja u privatni fond propala.
Obvezno mirovinsko osiguranje koje uplaćuju svi zaposleni za svoje vlastite mirovine. Oni tako štede za svoju vlastitu starost. Osiguranje mora biti obvezno da bi se izbjegao problem onih koji se zbog svoje vremenske kratkovidnosti ne bi željeli osigurati. Privatno upravljanje ovim sredstvima osigurava da se ona ulažu prema najvećim prinosima. Mnoga su istraživanja pokazala da se javnim mirovinskim fondovima ne upravlja uvijek na najracionalniji način.
Dobrovoljno mirovinsko osiguranje za one koji žele više štedjeti i imati više mirovine. Dobrovoljno osiguranje pruža dodatnu sigurnost za one koji žele imati veći dohodak u starosti.
Cilj funkcioniranja i poboljšanja mirovina je da građani u trećoj dobi i oni upućeni na društvenu brigu i skrb mogu mirno i dostojanstveno, a ne u oskudici, živjeti i biti prihvaćeni u društvu, a da sustavi budu ekonomski održivi i socijalno prihvatljivi, te transparentni.
Globalni trend je razvitak više stupova skrbi za starost da bi se spriječila kriza koja može nastati zbog nepovoljnih demografskih i gospodarskih kretanja.



1 MIROVINSKI FONDOVI

Mirovinski fondovi su vrsta ugovorno štedne organizacije. U svijetu doživljavaju brzi napredak i među najznačajnijim su institucionalnim investitorima na financijskim tržištima.
Novčana sredstva pribavljaju uplatama - doprinosima članova za vrijeme njihova radnog vijeka, obećavajući im redovne mjesečne isplate tako ušteđenih sredstava zajedno s prinosima poslije njihova odlaska u mirovinu. Prikupljena sredstva ulažu najviše u dionice poduzeća, korporacijske obveznice, državne vrijednosnice, ponekad u osigurane hipotekarne vrijednosnice, a drže i velike oročene depozite kod banaka. Lako održavaju likvidnost i ulažu u dugoročne instrumente tržišta kapitala jer su im izvori (obveza uplata članarina po određenoj dinamici) i priljevi od otplata glavnica kao i ostali prihodi, predvidivi u budućnosti.
Mirovinski fond financijskom institucijom ne čini samo njegova pasiva (mogućnost ulaganja i štednje), već još više njegova aktiva. Veličinom i strukturom ulaganja ovi fondovi postaju pojedinačno, uz banke, najvažnijim financijskim intermedijarima. Strukturom portfelja oni se pojavljuju kao vlasnici i financijeri privrede i kreditori države.
S druge strane, strukturiranje portfelja financijskih ulaganja postaje najvažniji dio njihove poslovne politike. Ulagači - članovi očekuju da im fond do odlaska u mirovinu ne samo očuva realnu vrijednost uloga već i ostvari određeni prinos. Odlazak u mirovinu je financijsko, socijalno pa čak i političko pitanje. Stoga je razumljiv poseban interes države i nadzor koji ona uspostavlja nad mirovinskim fondovima, a posebice nad njihovim ulaganjima.
Prvi mirovinski fond osnovan je u SAD 1875. na željeznici (American Express Company).
Poslije Drugog svjetskog rata naglo se razvijaju u svim razvijenim zemljama, brže privatni od državnih. Mirovinski fondovi u SAD imali su 2003. čak 5.900 milijardi dolara aktive, od toga privatni 3.658 milijardi. Mirovinski fondovi najviše ulažu u dionice poduzeća (45,8% aktive) i u zadužnice države i poduzeća (25,1%). Krajem 2002., sudjelovali su sa 14,9%o u aktivi svih financijskih institucija, od čega državni sa 9,7%. Mirovinski su fondovi nakon 1996. u SAD nekoliko godina veličinom aktive pretekli do tada vodeće banke da bi 2002. pali na treće mjesto.
U europskim zemljama različito je značenje privatnih mirovinskih fondova. Sveukupno ih je 2000. g. bilo 6479. Prosječan broj članova po jednom fondu najveći je bio u Švedskoj (18042 člana), a najmanji u Danskoj (424 člana).
Najveći mirovinski doprinosi po jednom članu u jednoj godini iznosili su u Švicarskoj (5328 eura), Portugalu (3411 eura), Danskoj (2009 eura).
Većinu plasmana privatnih mirovinskih fondova u Portugalu, Islandu, Švedskoj, Norveškoj i Danskoj predstavljaju zadužnice, dok kod britanskih i irskih fondova su to dionice poduzeća.
Austrijski fondovi većinu ukupnih investicija drže u investicijskim fondovima.
Naglom širenju mirovinskih fondova pridonosi više činitelja: služe poduzećima za privlačenje obrazovanih radnika, ulozima u mirovinske fondove poduzeća plaćaju radnike izbjegavajući ograničenja visine nadnica, poreze i si. Njihovu rastu pomaže i to što član trajno zadržava pravo na ušteđeni iznos, neovisno o tome napušta li poduzeće, kao i mogućnost da svoje pravo prenese na drugu osobu.
Posebni razlog njihove ekspanzije je u tome stoje radni vijek sve kraći, populacija je sve zdravija, duže živi pa se tako povećava dio života koji se provodi u mirovini.
Dio mirovinskih fondova uključuje socijalno osiguranje i osiguranje života za svoje članove.
Mirovinski fondovi su privatni (u okviru velikih proizvođačkih korporacija, trgovinskog i uslužnog sektora, sindikalnih udruženja) i državni ili pod pokroviteljstvom države (obrazovanje, sudstvo, policija, vojska). Fondovima, u pravilu, upravlja banka, osiguravateljno društvo ili druga financijska institucija kao povjerenik. Fondovi su zapravo modeli štednje za starost.
Ovo vrijedi za mirovinske fondove koji djeluju na načelu obvezne ili dobrovoljne kapitalizacije uplata članova. Ti fondovi imaju sve osobine financijske institucije koja nastoji uvećati primljene uplate plasmanima na financijskom tržištu.
Postoje fondovi koji djeluju na načelu generacijske solidarnosti pri čemu se uplate zaposlenih koriste za isplatu mirovina trenutnih umirovljenika.
Mirovinski fondovi su neoporezovane institucije jer im je cilj očuvati realnu vrijednost i ostvariti prihode na prikupljena sredstva članova radi većih isplata po njihovu odlasku u mirovinu.

1.1 Općenito o mirovinskim sustavima u svijetu

Postoje tri osnovna načina pružanja sigurnosti u starijoj dobi:
• kroz subvencije
• kroz osiguranje (tzv. UN-FUNDED ili PAYG) sustav međugeneracijske solidarnosti u kojem se tekuća izdvajanja za mirovine koriste za podmirenje tekućih mirovina, odnosno nema štednje za buduća vremena, već je sustav solidarnosti u kojem mi plaćamo za mirovinu svojih roditelja i time "kupujemo obećanje"da će i naša djeca plaćati za našu mirovinu
• kroz štednju novca (tzv. FULLY-FUNDED) ili sustav kapitalizacije dobiti u kojem mi danas izdvajamo doprinose na svoje račune u fondu koji upravlja tim sredstvima tokom našeg radnog vijeka kako bi kada steknemo uvjete za mirovinu mogli dobivati adekvatnu mirovinu
Različite zemlje imaju različite sisteme, no tradicionalno Europske zemlje temelje svoj obvezni mirovinski sustav na PAYG sustavu. Dva su osnovna tipa ovog sustava:
a) sustav osiguranja minimalne mirovine kod kojeg mirovina ne ovisi niti o zaradama tokom radnog vijeka niti o izdvojenim doprinosima, već je jednaka za sve i dovoljna za podmirenje osnovnih životnih potreba
b) sustav u kojem mirovine ovise o plaći, ali postoji minimum koji osigurava podmirenje osnovnih životnih potreba