Mobilni sukob zakona - ij

Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.


Područja u kojima se mobilni sukob zakona tradicionalno javlja su oblast statusnih i oblast porodičnih odnosa (posebno, bračnoimovinskog režima) i stvarnopravnih odnosa čiji su predmet pokretnosti. Mobilni sukob zakona može se javiti također u materiji ugovora, na primjer, ukoliko je stranama dopušteno da izaberu mjerodavno pravo poslije zaključenja ugovora (bez obzira na to da li su to prethodno učinile) ili ako ugovorne strane nisu izabrale mjerodavno pravo, ukoliko se od momenta zaključenja ugovora do momenta presuđenja promjeni prebivalište, odnosno sjedište nosioca karakteristične obaveze.

Rješenja mobilnog sukoba zakona

Da bi se problem mobilnog sukoba zakona mogao riješiti, neophodno je odrediti relevantan momenat vezivanja. NJegovim određivanjem vrši se fiksiranje (utvrđivanje u vremenu) činjenica na kojima se zasniva tačka vezivanja, usljed čega one sada vode prijmeni samo jednog mjerodavnog prava (na primjer, prava države ranijeg mjesta nalaženja stvari, prava države kasnijeg prebivališta i sl.)
Zanimljiv primjer ove situacije u uporednom pravu nalazimo u odluci Jednog njemačkog suda. Njemački i Jugoslovenski državljanin sudarili su se kolima u bivšoj Jugoslaviji. Oba automobila su bila registrovana u Njemačkoj. Njemački državljanin podnio je zahtjev za naknadu štete njemačkom sudu. Tuženik, jugoslovenski državljaiin, pozvao se na primjenu jugoslovenskog prava; pitanje je - koje je pravo mjerodavno? Prema (tadašnjem) njemačkom međunarodnom privatnom pravu, na pitanje građanske odgovornosti primenjivao se princip (bar u slučajevima kao što je bio ovaj, kada se radilo o licima različitog državljanstva), koji je ukazivao na primenu jugoslovenskog prava kao prava države u kojoj je je izvršena štetna radnja. Međutim, s obzirom na to da njemačko međunarodno privatno pravo prihvata ustanovu gepuog, njemački sudija nije odmah primjenio jugoslovensko supstancijalno pravo, već je potražio jugoslovenske kolizione norme u ovoj materiji. Naša koliziona norma u konkretnom slučaju nalazila se u stavu 2. člana 4. Konvencije o zakonu koji se primenjuje na drumske saobraćajne nezgode (1971), budući da je Jugoslavija bila članica ove konvencije. Navedena norma predviđa primjenu prava države registracije „ukoliko su sva vozila koja su učestvovala u nezgodi registrovana u istoj državi", dakle, primenu njemačkog prava. Njemački sud je prihvatio uzvraćanje na osnovu konvencijskih odredaba (jer ih je smatrao pravom koje važi u našoj zemlji u pogledu spornog pitanja) i konačno primjenio njemačko pravo...