MANE VOLJE

SADRŽAJ


Uvod 3

1. Pojam nevaljalosti pravnog posla 4

2. Mane volje 6
2.1. Svjesni nesklad 6
2.1.1. Školski primjer 6
2.1.2. Šala 7
2.1.3. Simulacija 7
2.1.4. Prijetnja 8
2.1.5. Mentalna rezervacija 9

2.2. Nesvjesni nesklad 10
2.2.1. Zabluda 10
2.2.2. Neznanje 11
2.2.3. Nesporazum 11
2.2.4. Prevara 12

3. Zaključak 14

4. Bibliografija 15



UVOD


Pravni poslovi, po svojoj važnosti spadaju (ukoliko je uopšte moguće izvršiti takvu klasifikaciju) u najvažniju oblast građanskog prava. Bez njih ne bi bilo ni pravnog prometa niti većine instituta koje danas poznajemo.

Obzirom da postoje mnogi načini prekida ugovora, postoje i mnogi načini na koje se oni mogu okončati. Međutim, postoje u pravu i načini nastanka ugovora putem kojih ukoliko su ugovori nastali (barem po shvatanju stranaka), njihovi se učinci mogu osporiti ili pak potpuno poništiti, kao i njihovo postojanje. Ovdje prvenstveno mislim na ugovore koji su nastali pod manama volje.

Ovaj će seminarski rad dati uvid kako u pojam i vrste mana volja, tako i posljedice koje one proizvode.


1. POJAM NEVALJANOSTI PRAVNOG POSLA


Pravni posao, bilo da se radi o ugovoru ili kakvom drugom poslu , ima određene učinke. No, ti učinici mogu biti dvostruke prirode: jedna su grupa namjeravani pravni učinci dok drugu grade nenamjeravani pravni učinci.
Nenamjeravani učinci u potpunosti su podređeni zakonu i nastupaju po volji zakona (ex lege), dok namjeravani ovise od ponašanja stranaka, jer, na kraju krajeva, to i jesu učinci koje stranke namjeravaju postići pravnim poslom. Da bi ovi posljednji učinci mogli nastati, građansko pravo predviđa određene pretpostavke za valjanost pravnog posla koje moraju biti ispunjene. Tako te pretpostavke postaju primarne i od njihovog ispunjenja zavisi hoće li nastupiti učinici koje stranke i žele postići.
Pojam valjanosti odnosno nevaljanosti ima nekoliko odrednica koja ga određuju kako na opštem tako i na posebnom nivou. Općenito, pretpostavke valjanosti prema ZOO - u za ugovore su:
1. pravna i poslovna sposobnost subjekta ;
2. valjano i suglasno očitovanje volje ;
3. moguća, dopuštena, određena ili odrediva činidba ;
4. dopuštena osnova ;
5. određeni oblik pravnog posla (samo za određene vrste) .

Ispunjenje ovih pretpostavki traži se kumulativno, što znači da je dovoljno da jedna pretpostavka (uz izuzetak posljednje jer je ona sama po svojoj prirodi izuzetna) ne bude ispunjena odnosno bude ispunjena negativno pa da ugovor ne bude valjan.

No isto tako pojam nevaljanosti sadržava dva pobliže određena pojma: ništavost pravnog posla i pobojnost pravnog posla.

Često se govori kako ništavi pravni poslovi ne proizvode nikakve učinke, dok ih pobojni proizvode dok se ne pobiju – taj je stav većim dijelom nepravilan. Ništavi pravni poslovi, naime, ne proizvode one učinke koje stranke žele, odnosno one učinke koje bi trebali proizvesti da su valjani. S njima se postupa kao da ne postoje, odnosno kao da nikada nisu ni sklopljeni. No, oni proizvode druge pravne učinke.

Pobojni pravni poslovi proizvode pravne učinke kao i valjani pravni poslovi (dakle, uključujući i namjeravane učinke), ali se mogu poništiti na temelju razloga koje predviđaju propisi uz uslov da se to učini u određenom roku.

I ništavost i pobojnost nastupaju iz određenih, zakonom propisanih razloga. Ti razlozi nisu, u načelu, sistematizirani u neke posebne grupe, no jedna grupacija razloga zahvata obje kategorije – i ništavost i pobojnost. Ti se razlozi nazivaju mane volje.