Konkurentnost gospodarstva

Maturski, seminarski i diplomski radovi iz medjunarodnih odnosa.

Na Svjetskom gospodarskom forumu održanom 2003. godine, Hrvatska je od ukupno 102 zemlje sudionice iz cijeloga svijeta zauzela zauzela 53. mjesto po indeksu mikroekonomske konkurentnosti i 62. mjesto po indeksu koji mjeri rast konkurentnosti.
Hrvatska namjerava poboljšati svoju mikroekonomsku bazu i ulagačku klimu, kako za inozemne tako i domaće ulagače, te tako povećati konkurentnost na globalnom i regionalnim tržištima. USAID podupire te napore kroz pružanje stručne pomoći Nacionalnom vijeću za konkurentnost (NVK), osiguravanje neposredne poduzetničke potpore drvnim i turističkim proizvodnim grupacijama (clusterima), gospodarski razvoj manjih gradova i edukaciju javnosti.

2. KONKURENTNOST

«Konkurentnost nije više ograničena samo na one s prestižnim nasljeđem.»
«Nacije odabiru prosperitet ako stvore takve politike, zakone i institucije koji
podupiru rast produktivnosti.»

Konkurentnost danas zauzima središnje mjesto u ekonomskim razmišljanjima kako razvijenih tako i zemalja u razvoju. Prema definiciji OECD -a, konkurentnost je mjera sposobnosti zemlje da u slobodnim i ravnopravnim tržišnim uvjetima proizvede robe i usluge koje prolaze test međunarodnog tržišta, uz istovremeno zadržavanje i dugoročno povećanje realnog dohotka stanovništva.

2.1. ZAŠTO KONKURENTNOST

Tradicionalno, međunarodna konkurentnost država objašnjavala se teorijama međunarodne razmjene koje potječu od Adama Smitha. No, današnja globalna ekonomija je prekomplicirana da bi se objasnila tradicionalnim teorijama. Rezultat toga je klasik «Konkurentska prednost nacija» («The Competitive Advantage of Nations») harvardskog profesora Michaela Portera, u kojem je predložio novu teoriju konkurentnosti, prema kojoj nacionalno blagostanje nije naslijeđeno, već stvoreno strateškim izborima. Dok se u prošlosti razvitak zemlje zasnivao na komparativnim prednostima, poput jeftine radne snage i prirodnih resursa, danas se osnovom za ekonomski razvitak smatraju napredni faktorski uvjeti zasnovani na znanju i razvijenoj infrastrukturi, visokoj tehnologiji te inovacijama. Za Portera nije važno koje proizvode proizvodite, već kako ih proizvodite.
Iako su po svojim osnovnim ulogama različiti, javni i privatni sektor međusobno su povezani u stvaranju produktivnog i konkurentnog gospodarstva. Koliko god su dobra fiskalna i monetarna politika, efikasni pravni sustav te stabilne demokratske institucije neophodni za uspješnu ekonomiju, oni nisu dovoljni. U konačnici, bogatstvo nastaje na mikroekonomskoj razini gospodarstva, koje je utemeljeno na kvaliteti mikroekonomskog poslovnog okruženja te operativnim praksama i strategijama na razini tvrtke. Konkurentnost je višedimenzionalni fenomen – nužno prisutan na razini poduzeća, sektora i nacije u cjelini.

2.2. NACIONALNO VIJEĆE ZA KONKURENTNOST

Hrvatsko gospodarstvo u zaostatku je za gospodarstvom ostatka svijeta. Suočavanje Hrvatske s nezaustavljivim procesom globalizacije, tranzicijom, tržišnim gospodarstvom, te željom za priključenjem Europskoj uniji, dovelo je do odluke da se osnuje Nacionalno vijeće za konkurentnost. Na taj način kreira se potpuno nova razvojna politika kojim će Hrvatska pratiti svjetske gospodarske trendove 21. stoljeća. Takva politika Hrvatskoj bi donijela stvaranje otvorenog i konkurentnog gospodarstva i osiguranje dugoročno održivog rasta gospodarstva i životnog standarda.
U veljači 2002. godine Vlada Republike Hrvatske imenovala je 21 člana Nacionalnog vijeća za konkurentnost, koje predstavlja jedinstveno tijelo takve vrste u Hrvatskoj jer obuhvaća predstavnike četiri različite interesne strane, ključne za održivi rast i razvoj Hrvatske: gospodarstvo, Vlada, sindikat te znanost i obrazovanje. Predsjednik Vijeća je Darko Marinac.
Međusobna suradnja članova Vijeća vrlo je važna jer osigurava cjelovito sagledavanje razvojnih problema i mogućnosti razvojnih politika, te se vodi računa da svi članovi aktivno sudjeluju u radu Vijeća. Glavni cilj Nacionalnog vijeća za konkurentnost je trajna promocija i poticanje razvoja konkurentnosti i produktivnosti hrvatskog gospodarstva što će u konačnici rezultirati kontinuiranim održivim rastom životnog standarda i kvalitete življenja građana. U realizaciji tog cilja Vijeće potiče dijalog između privatnog i javnog sektora, širi razinu svijesti i znanja o važnosti konkurentnosti i produktivnosti hrvatskog gospodarstva, razvija konsenzus o glavnim ekonomskim pitanjima s kojima je Hrvatska suočena, identificira jakosti i slabosti hrvatskog gospodarstva, te njihove osnovne uzroke, preporučuje politike za povećanje konkurentnosti Hrvatske.

2.2.1. Program rada Nacionalnog vijeća za konkurentnost

1. Međunarodna mjerljivost i usporedivost konkurentnosti Hrvatske. Vijeće organizira anketu «Ispitivanje mišljenja rukovoditelja» kojom se prikupljaju stavovi i mišljenja rukovoditelja hrvatskih poduzeća o stanju i problemima konkurentnosti Hrvatske.
2. Benchmark analiza konkurentnosti Hrvatske. Analiza kojom se omogućava identifikacija područja u kojima Hrvatska ima ključne potencijale za konkurentnost, kao i ona u kojima zaostaje. Rezultate ove analize Vijeće objavljuje jednom godišnje u publikaciji «Izvješće o globalnoj konkurentnosti: Analiza Hrvatske».
3. «Godišnje izvješće o konkurentnosti Hrvatske». Publikacija koja se izrađuje jednom godišnje i koja predstavlja realan barometar stanja u glavnim područjima nacionalne konkurentnosti, te daje objektivnu ocjenu stanja, identificira jakosti i slabosti hrvatske konkurentnosti u odnosu na druge zemlje u tranziciji u regiji te prepoznaje njihove uzroke.
4. Preporuke za povećanje konkurentnosti Hrvatske. Vijeće definira prioritete u rješavanju problema konkurentnosti Hrvatske te za njih predlaže okvire njihovih promjena. Za ovaj rad Vijeće osniva stručne skupine te rezultate njihovog rada objavljuje u dokumentu s preporukama mjera za povećanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva.

1. UVOD..................................................................................................... 3
2. KONKURENTNOST............................................................................. 3
2.1. ZAŠTO KONKURENTNOST........................................................... 3
2.2. NACIONALNO VIJEĆE ZA KONKURENTNOST........................ 4
2.2.1. PROGRAM RADA NACIONALNOG VIJEĆA ZA
KONKURENTNOST.................................................................... 4
3. KONKURENTNOST POLJOPRIVREDE............................................ 5
3.1. OPĆE ZADAĆE POLJOPRIVREDE................................................ 5
3.2. CILJEVI RAZVOJA POLJOPRIVREDE......................................... 6
3.3 KONKURENTNOST POLJOPRIVREDE........................................ 11
4. ZAKLJUČAK........................................................................................ 13
5. LITERATURA...................................................................................... 14