KOMANDNA ODGOVORNOST U MEĐUNARODNOM KRIVIČNOM PRAVU

1. UVOD 1
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja 1
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze 1
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja 2
1.4. Naučne metode 2
1.5. Struktura rada 2
2. NASTANAK KOMANDNE ODGOVORNOSTI 3
2.1. Razvoj doktrine komandne odgovornosti do II svjetskog rata 3
2.2. Lajpciško suđenje 4
2.3. Slučaj Jamašita 5
3. SAVREMENA RJEŠENJA 7
3.1. Dopunski protokol I Ženevske konvencije 7
3.2. Statut ICTY 9
3.3. Rimski statut ICC 10
4. PRAVNA NARAV KOMANDNE ODGOVORNOSTI 13
4.1. Posredna i neposredna komandna odgovornost 13
4.2. Elementi pojedinačne krivične odgovornosti 14
4.2.1. Odnos nadređeni-podređeni 15
4.2.1.1. Odgovornost nadređenih koji nisu vojna lica 16
4.2.1.2. Koncept nadređenih lica 16
4.2.2. Standardi saznanja 17
4.2.3. Obaveza sprečavanja ili kažnjavanja 18
5. ZAKLJUČAK 20
LITERATURA 22


1. UVOD
Pitanje komandne odgovornosti u poslednjih nekoliko godina zaokuplja veliku pažnju ne samo stručne već i šire javnosti, kako kod nas, tako i u svijetu. Tome su, svakako, najviše doprinijeli krivični postupci pred ICTY(Haškim tribunalom). Mišljenja o pravnoj utemeljenosti komandne odgovornosti, kao vrste individualne krivične odgovornosti, veoma su podjeljena i suprotstavljena u teoriji i praksi krivičnog i međunarodnog krivičnog prava. Naročito je sporan kriterij utvrđivanja odgovornosti nadređenog po ICTY "imao razloga da zna" koji u pozitivnom zakonodvstvu predstavlja nehat-kao oblik vinosti, ali i kriterij po ICC "trebali znati prema okolnostima slučaja" da su snage izvršile ili da su spremne da započnu izvršavanje krivičnog djela. Kod ovog oblika radi se o odgovornosti za nehatno postupanje, u pitanju je nesvjesni nehat, nadređeni nije svjestan što podređeni radi a bio je dužan toga biti svjestan, a problem može nastati u onim nacionalnim krivičnim zakonodavstvima koja ne propisuju mogućnost krivične odgovornosti po osnovu nehata za ratne i druge zločine.


1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Zbog izuzetnog značaja pitanja pravne utemeljenosti doktrine komandne odgovornosti u međunarodnoj regulativi, nedovoljna su naučno utemeljena saznanja i informacije u međunarodnom krivičnom pravu , što predstavlja i problem istraživanja.
Tako postavljen problem istraživanja determinira i predmet istraživanja: istražiti i naučno utemeljeno prezentirati sve važnije spoznaje o temeljnim karakteristikama komandne odgovornosti u međunarodnom krivičnom pravu.
S obzirom na problem i predmet istraživanja , objekti istraživanja su međunarodno krivično pravo ( statuti: ICTY i ICC).


1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze

U skladu sa problemom, predmetom i objektom istraživanja postavljena je radna hipoteza: istraživanjem relevantnih karakteristika komandne odgovornosti, moguće je ukazati na pravnu utemeljenost komandne odgovornosti kao vrste individualne krivične odgovornosti u postojećoj međunarodnoj regulativi.
Tako postavljena radna hipoteza implicirala je tri pomoćne hipoteze
(P.h.):
• P.h.1. : Istraživanjem nastanka komandne odgovornosti, moguće je
ukazati na određeni kontinuitet razvoja doktrine komandne odgovornosti u međunarodnom krivičnom pravu.
• P.h.2. : Putem savremenih rješenja u međunarodnom krivičnom
pravu, moguće je ukazati na uspostavu utemeljenosti komandne odgovornosti u međunarodnoj regulativi.
• P.h.3. : Pravna narav komandne odgovornosti ukazuje na
individualni karakter krivične odgovornosti.


1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

U vezi sa problemom i predmetom istraživanja , te postavljenom radnom i pomoćnim hipotezam, određena je i svrha istraživanja: prezentirati komandnu odgovornost u međunarodnom krivičnom pravu kao vrstu individualne krivične odgovornosti utemeljenu u međunarodnoj regulativi.
Cilj istraživanja je istražiti relevantne karakteristike i značaj komandne odgovornosti u međunarodnom krivičnom pravu, te primjereno i na jednostavan način predstaviti rezultate istraživanja.


1.4. Naučne metode

Prilikom istraživanja korištene naučne metode su : kvantitativan pristup uz analizu sadržaja Statuta ICTY i ICC, kvalitativna metoda, kompilacija, deskripcija, dedukcija i indukcija, analiza i sinteza.
Da bi se riješio problem, ostvario predmet i dokazale postavljene radna i pomoćne hipoteze, potrebno je naučno utemeljeno odgovoriti na ova pitanja:
1) Šta predstavlja doktrina komandne odgovornosti?
2) Kakav značaj ima "slučaj Jamašita"?
3) Koje su vrijednosti Dopunskog protokola I iz 1977.godine?
4) Kakva je distinkcija između "morao znati" i "mogao znati"?
5) Koje su vrste komandne odgovornosti?
6) Da li postoji komandna odgovornost po osnovu nesvjesnog nehata?
7) Što podrazumjeva obaveza sprečavanja i/ili kažnjavanja?
8) Šta predstavlja koncept "razumne mjere"?


1.5. Struktura rada

Rezultati istraživanja u ovom seminarskom radu predočeni su u pet međusobno povezanih dijelova.
U prvom dijelu, Uvodu determinirano je sljedeće: problem, predmet i objekt istraživanja, radna i pomoćne hipoteze, svrha i cilj istraživanja, korištene naučne metode i strukturu rada.
Nastanak komandne odgovornosti je naslov drugog dijela i sadrži: razvoj doktrine komandne odgovrnosti do II svjetskog rata, Lajpciško suđenje i slučaj Jamašita.
Na drugi dio logički se nadovezuje treći dio s naslovom Savremena rješenja sa sljedećim sadržajem: dopunski protokol I ženevske konvencije, statut ICTY i Rimski statut ICC.
Pravna narav komandne odgovornosti je naslov četvrtog dijela, sa sljedećim sadržajem: posredna i neposredna komandna odgovornost, elementi pojedinačne krivične odgovornosti (odnos nadređeni-podređeni, standardi saznanja i obaveza sprečavanja ili kažnjavanja).
U Zaključku, kao petom dijelu, se daje kratak presjek i sinteza provedenih istraživanja te dokazuju postavljene radna i pomoćne hipoteze.