Klasteri i zadruge kao modeli povezivanja u agroturizmu i poljoprivredi

Poljoprivreda, ribarstvo, bankarstvo, osiguranje, potrošnja, stanovanje, energija, turizam i zdravlje, samo su neke od područja u kojima zadružne ideje i načela, u suvremenim uvjetima, nalaze svoju primjenu. Svi oblici zadrugarstva se danas mogu svrstati u 3 sektora i 16 subsektora: Primarni sektor za proizvodnju hrane, koja uključuje tri subsektora: poljoprivreda, ribarstvo i šumarstvo; Sekundarni industrijski sektor s dva subsektora: mala i srednja kooperativna industrija i zanatstvo, i tercijalne sektor (sektor usluga), koji pokriva jedanaest subsektora: bankarstvo, kreditne unije i osiguranje (ova tri čine financijski podsektor), potrošnja, neovisna trgovina na malo sa veletrgovinom, stanovanje, zdravstvo, socijalna zaštita, transport, komunalije i ostale aktivnosti koje spadaju u nespecifikovane sektore, gdje se mogu osnovati na primjer multifunkcionalne, obrazovne, izdavačke, turističke i druge vrste zadruga.

Iako od svog formiranja nisu funkcionirale bez problema, prvo signifikantno udaljavanje od suštine zadružne ideje u poljoprivrednim zadrugama na ovim prostorima uslijedilo je tek poslije Drugog svjetskog rata. U cilju ostvarivanja ideoloških interesa, država je u tom periodu počela sa značajnim uplitanjem u sve segmente gospodarstva, pa tako i u zadružni sektor. Uspostavljanje socijalističkih proizvodnih odnosa i formiranje državnog sektora poljoprivrede trebalo je da se ostvari, pored ostalog, i na osnovama novog zadružnog sustava. Jedan od najvažnijih elemenata tog sustava bile su Seljačke radne zadruge, u kojima se najbolje oslikavala činjenica da u novostvorenim uvjetima zadruga upravlja poljoprivrednicima, a ne oni zadrugom. Zadruge su postale instrument u službi prisilnog otkupa poljoprivrednih proizvoda i ekonomskog uništavanja imućnih seljaka. Naime, otkup poljoprivrednih proizvoda, kao i nabavka repromaterijala, ostvarivani su pod uvjetima kojima su bili osigurani ekonomski interesi zaposlenih u zadrugama, dok je interes nositelja proizvodnje potpuno marginaliziran.

1 UVOD 2
2 Multifunkcionalnost poljoprivrede i agroturizam regija 3
3 Unapređenje marketinga klastera i branding regiona 4
4 Strategija razvoja agroklastera Vojvodine 5
5 Mogućnosti poljoprivrednih i nepoljoprivrednih aktivnosti udruga u istočnoj Hrvatskoj 7
6 Literatura 10