Jeanne Bourin - Igra iskušenja

Ljetno je jutro obilovalo obećanjima. Hoće li se i ostvariti? ozareno se pitala Marie.
Idući živahnim korakom putom koji je vodio od ladanjske kuće u kojoj je stanovao njezin svekar, do obližnjeg sela Gentillyja, mlada je žena zadovoljno proučavala razloge zbog kojih je radost prirode prešla i na nju. A bila su tri razloga za to: vrijeme je bilo lijepo, zajedno s djecom veselo se pripremala za proslavu, a na osobnom planu, bili su to blagotvorni učinci ljubavi... Što je ono prije nekoliko trenutaka rekao mjesni župnik tijekom uobičajene dnevne mise?
Tjelesni grijeh zapravo nije veliki grijeh, braćo moja, iako, razumije se, nije nimalo preporučljiv. Ali jedini pravi grijeh, jedini koji je opasan za naše zdravlje, jedini smrtni grijeh jest grijeh protiv Duha!

Mora da je Bog nadahnuo svoga svećenika. Usprkos tome što je noć provela u Comeovu zagrljaju, Marie se osjećala ispravno. Tijelo ispunjeno mirom i pročišćena duša, ne mogu ni u čemu biti sudionici Zla. Između pravilnih nabora bijeloga kolira kakvog su nosile udovice, živahno se pomaljalo lice, ispod čije je bijele puti kolala uzburkana krv....