Izvozni podsticaji iizvozni porezi - medjunarodna ekonomije

POJAM IZVOZA I POREZA

Izvoz

Izvoz (engl. exportation, njem. Export, Ausfuhr) je klasična strategija nastupa na inostranim tržištima putem prodaje proizvoda i usluga na tržištima izvan nacionalnog. Prodaja, prevoz, osiguranje u prevozu i plaćanje posebno su regulisani jer je kupac u drugoj državi. Proizvodi se moraju registrovati na carini pri izlazu iz domaće zemlje (iz čega proizlazi priliv deviza) i pri ulazu u odredišnu zemlju (pri čemu se podmiruju fiskalne obaveze i proizlazi obaveza plaćanja u inostranstvo). Kao klasična strategija međunarodnog marketinga izvoz je početak saradnje jednog nacionalnog poduzeća sa inostranstvom.

Povećanjem internacionalizacije poslovanja i prelaskom od nacionalnog do preduzeća međunarodnog značenja, preduzeće povećava udio složenih strategija a na račun smanjenja izvoza, u ukupnoj poslovnoj djelatnosti sa inostranstvom. Indirektni izvoz (engl. indirect exporting) – proizvođač koji se odluči za ovaj oblik izvoza moraće se obratiti specijalizovanom izvozniku koji, obično, djeluje kao međunarodni zastupnik većeg broja međusobno nekonkurentnih domaćih proizvođača. Izvoznik vodi direktnu promociju, prodaju, dostavu i financijske transakcije. Za svoj rad dobija proviziju kojom proizvođač honorise sve poslove obavljene u njegovo ime. Izvoznik može biti pojedinac ili društvo.

Direktni izvoz (engl. direct exporting) – postavlja složenije zahtjeve proizvođaču. Moraće naći posrednika u odredišnoj zemlji:

a) agenta, sa sjedištem u zemlji ili regiji u kojoj želi poslovati, koji obično zastupa veći broj međusobno nekonkurentskih dobavljača i prima od njih naređenja uz određenu proviziju nemajući nikakvih finansijskih odgovornosti;
b) distributera ili uvoznika na veliko, a to su, po pravilu, nezavisni trgovci koji rade za svoj račun. Uvoze i preprodaju. Često su specijalizovani za jedno usko područje (npr. farmaceutski proizvodi) pa je moguće davanje ekskluzivnog prava uvoza, a u zamjenu će pristati da ne radi s drugim konkurentskim markama;
c) prodavača na malo, posebno kad je riječ o potrošnoj robi koju ovi direktno uvoze,
d) trgovinska poduzeća koja se najčešće ne bave samo uvozom nego i izvozom.

Porez

Pojam

Porez je finansijska naplata, ili druga nametnuta obaveza, koju svaki pojedinac ili pravni entitet mora plaćati državi ili funkcionalnom ekvivalentu državi. Porezi su najizdašniji dio javnih prihoda.

Pojmovno određivanje poreza po pravilu polazi od toga da se radi o opstem, prinudnom i bez protivnaknade davanja u novcu, koje se utvrđuje prema poreskoj snazi obaveznika, a čija sredstva se koriste od strane države radi pokrića opstih potreba i interesa.

Postoje različite vrste poreza koji se mogu kvalifikovati prema različitim kriterijumima. U tom smislu treba voditi računa o poreskoj snazi i drugim subjektivnim okolnostima, s obzirom na to porezi se dijele na:
1) subjektivne (porez na dohodak pojedinca ili domacinstva) i
2) objektivne (porez na neki dio imovine).

Postoji nekoliko vrsta poreznih oblika:
1)Porez na dohodak
2)Porez na dobit
3)Porez na dodatu vrijednost
4)Porez na promet
5)Porez na imovinu
6)Akcize

Takođe dijele se na: 1)neposredne i
2)posredne.

Neposredni porezi su oni kod kojih se porezni obveznik oporezuje i gdje je porezni obveznik istovremeno i porezni destinator, tj. osoba koja bi trebala da snosi teret poreza.

Posredni porezi imaju negativan uticaj na raspodjelu dohotka, i oni zastupaju stanovište da su porezni obveznik i porezni destinator različite osobe. Porezi se dalje dijele na: 1)specifične i 2)ad valorem poreze.

Specifični porezi se plaćaju po jedinici proizvoda, a ad valorem u postotnom iznosu porezne osnovice.

Prema redistributivnom učinku porezi se dijele na proporcionalne, progresivne i regresivne.Kod progresivnih poreza porezna stopa raste brže od porezne osnovice, kod proporcionalnih taj je rast isti, dok je kod regresivnih porezni rast stopa sporiji od rasta porezne osnovice.


Također se može navesti i vrsta poreza koji se nazivaju paušalni, to su oni koji se plaćaju unaprijed u utvrđenom iznosu, pa zbog toga njihova visina ne zavisi o ponašanju poreskih obveznika.

Svrha oporezivanja

Osnovna svrha oporezivanja je finansiranje budžeta i propisanih nadležnosti države i njenih jedinica. Porezi su najvažniji izvor budžeta i bez njih država ne bi mogla da funkcioniše i finansira javna dobra i zajedničke potrebe, kao što su odbrana, zaštita svojine i prava građana, javni red i mir, obrazovanje, zdravstvo, infrastruktura i slično. Pored ovog glavnog cilja, drugi ciljevi oporezivanja su:
a) redistribucija dohotka ili imovine, gde se neki građani opterećuju porezom više, a drugi manje,
b) destimulisanje neželjenog ponašanja, kao potrošnje duvana i alkohola kroz visoke akcize, i/ili v) ugradnja stabilizatora ukupnog dohotka zemlje kroz progresivno oporezivanje, kako vjeruju neki ekonomisti.
Važna osobina pojedinih poreza je vrsta poreske stope. Ona može biti proporcionalna, kada stopa ostaje ista bez obzira na rast dohotka, progresivna, kada stopa raste sa povećanjem dohotka, i regresivna, kada se stopa smanjuje sa povećanjem dohotka.

Opsta pravila oporezivanja

Važno mjesto u poreskoj teoriji i politici zauzimaju i opsta pravila oporezivanja koja je u finansijskoj teoriji istakao Adam Smith, a najšire su u upotrebi načela A. Wangera.

A. Wanger je istakao svoja četiri poznata poreska načela, a to su:
- finansijsko
- ekonomsko-političko
- socijalno-političko
- administrativno-političko

Finansijsko načelo, odnosi se na finasijsko oporezivanje. Postoje dva zahtjeva ovog načela a to su:izdašnost poreza, treba da obezbjedi dovoljno radi pokrića javnih prihoda
elastičnost poreza, oni trebaju da automatski budu u skladu sa konjukturnim kretanjima u privredi.

Ekonomsko političko načelo, insistira na ekonomskom efektu oporezivanju. Imaju dva zahtjeva:izvor poreznog izvora, što znači da forme oporezivanja treba da budu racionalne i da se ne mijenjaju kako ne bi došlo do poremećaja u prevredi, i
vođenje računa o učincima pojedinih poreza, tj. porezi trebaju da budu stimulativni.
Socijalno-političko načelo, odnosi se na oduzimanje moći poduzeća i građana od strane države.