Izvori financiranja

Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.

Financiranje predstavlja dinamički proces koji obuhvaća:
1. Pribavljanje novca kao osnovnu komponentu financiranja.
2. Novac se pribavlja da bi se vršilo njegovo ulaganje u materijalnu, financijsku i drugu imovinu. Na ovaj način novac se privremeno imobilizuje transformira i vezuje u različite oblike osnovnih i obrtnih sredstava. Pribavljeni novac treba racionalno ulagati i koristiti ga za one potrebe koje su optimalne.
3. U fazi vraćanja novca uloženi novac se oslobađa iz kružnog toka poslovanja i ponovno ulaže sukladno potrebama poduzeća.
4. U poslovanju poduzeća stalno se događaju promjene u imovini i izvorima. Ove promjene treba oblikovati i vršiti usklađivanje izvora financiranja u pasivi sa ulaganjem u aktivi po obimu i roku što bi trebalo dovesti do sinkronizacije novčanih primanja i izdataka radi osiguravanja solventosti poduzeća.

Prema roku raspoloživosti izvora, financiranje se može podijeliti na:
* Kratkoročno čiji izvori su raspoloživi do jedne god. Ovaj vid financiranja se koristi za ulaganja u obrtna sredstva
* Srednjoročno financiranje od 1 do 5 god. i pogodan je oblik za srednjoročna ulaganja u osnovna sredstva.
* Dugoročno financiranje je ono koje je duže od 5 god.


Prema svom porijeklu izvori financiranja se dijele na:
* Interne koje je ostvarilo samo poduzeće (amortizacija, zadržana dobit, pričuve) i
* Eksterne kao emisija kratkoročnih i dugoročnih HOV ili uzimanje kredita i sl..

Prema vlasništvu izvori mogu biti:
* Vlastiti (neročni) i
* Tuđi (ročno)

Burza

Počeci, nastanak i razvoj burze

Razvoj burzi i trgovanja na njima posljedica je razvoja konkretnog tržišta. Burza je nastala spontano, iz samog tržišta, odnosno iz njegovih potreba. Iz tog se razloga nastanak, širenje i razvoj burzi i poslovanja na njima poklapa sa širenjem i osvajanjem novih tržišta, kako prostorno, tako i tehnološki.

Korijeni prve trgovine iz koje je burza dobila ime, vezuju se za Flandriju, grad Bruges i XVI. stoljeće. Međutim, današnje velike burze nastale su nešto kasnije. Počeci Njujorške burze vezuju se za 1792. godinu, kada se 24 brokera okupilo i potpisalo Batonvudski sporazum, koji predstavlja osnivački akt najveće svjetske burze.

Nekoliko godina kasnije, točnije 1801, osnovana je još jedna velika burza -- Londonska. Pored ovog formiranja burzi u institucionalnom smislu, paralelno su tekli tokovi kreiranja predmeta trgovanja. Tako su prve emisije "akcija" nastale polovinom XVI. stoljeća, kada su se prikupljala sredstva za trgovačke ekspedicije. Firme su umjesto uzimanja kredita, emitirale potvrde (preteče akcija) i tako prikupljale novac za provedbu skupih putovanja.

Time su kupci "potvrda" postali i vlasnici robe koja treba biti predmet trgovanja, a sa njom i svih rizika i benefita koje putovanje i trgovina donosi. Vlasnicima "akcija" je ostalo da se nadaju očekujući dobar poslovni rezultat i tako ostvaren osobni dobitak.

Razlozi nastanka institucije burze najbolje se mogu sagledati ako se isprati razvoj elemenata burzanskog poslovanja. Jedan od osnovnih jeste prikupljanje manjih svota kapitala koje su se nalazile u više ruku, kako bi se ta sredstva koncentrirala radi financiranja skupih projekata. Drugi bitan element jeste premošćivanje vremenskog razdoblja od ulaganja do profitiranje, što se često u literaturi označava kao kapitalizacija očekivanja. Odnosno, mogućnost prodaje Hov prije nego ona dospije na realizaciju.

Terminske transakcije su zabilježene još na glinenim pločicama, odnosno obveza jedne strane da svoje dugovanje namiri određenom robom u nekom budućem razdoblju. U trenutku kada je vjerovnik - posjednika dokumenta o budućoj isporuci robe, preprodao taj dokument da bi zaradio na razlici u cijeni, dobili smo i prvi posao koji bi se mogao nazvati burzanskom špekulacije.

Kao ni elementi burzanskog poslovanja, tako ni sama pravila ponašanja u trgovini, kao krucijalan uvjet burze, nisu morala čekati flamanske trgovce da bi bila izmišljena. U vidu običajnog prava postojala su otkada i sama trgovina, ali su se prvi pisani dokazi pojavili u starom Rimu. Ustaljena praksa sastajanja na jednom mjestu dozvolila je da se formiraju prva pravila trgovanja, ali i prvi standardi robe

Pravila koja su nastala iz običajnog trgovinskog prava, naslonjena i na pravila kojih su se pridržavali antički trgovci, a prije svega rimski, unose u organizirano trgovanje dva načela, koja su i danas nerazdvojna od razvoja institucije burze - povjerenje i sigurnost. Ova dva načela postaju neophodni uvjeti burzanskog načina trgovanja, nešto bez čega je ono nezamislivo.