Istraživanje tržišta u funkciji donošenja odluke o nabavi robe iz uvoza

Maturski, seminarski i diplomski radovi iz marketinga.

1. UVOD ……………………………………………………………………………3
1.1. Općenito o vanjskoj trgovini i vanjskotrgovinskom poslovanju ……………….3
1.2. Važnost uvoza i izvoza ………………………………………………………...4
1.3. Značajni čimbenici vanjske trgovine …………………………………………..5
2. UVOZ …………………………………………………………………………….6
2.1 Poslovi uvoza ……………………………………………………………………6
2.2 Sudionici uvoza …………………………………………………………………6
3. ISTRŽIVANJE TRŽIŠTA ……………………………………………………..7
3.1 Procjena ponude i konkurencije ..........................................................................9
3.2. Tržište prodaje uvoznog proizvoda ....................................................................10
3.2.1. Istraživanje zadovoljstva kupaca …………………………………………….10
3.2.2. Segmentacija tržišta ………………………………………………………….11
3.2.3. Istraživanje za potrebu određivanja cijene …………………………………..12
3.3. Tržište nabave ....................................................................................................12
3.4. Marketing …………………………………………………………………..13
3.5. Metodologija istraživanja tržišta ………………………………………….14
4. PRAKTIČNI RAD ……………………………………………………………...15
5. ZAKLJUČAK …………………………………………………………………..17
6. LITERATURA ………………………………………………………………….18

1.UVOD

1.1. O vanjskoj trgovini i vanjskotrgovinskom poslovanju općenito

Vanjska je trgovina gospodarska djelatnost koja obuhvaća razmjenu roba i usluga s inozemstvom, odnosno sveukupnu razmjenu materijalnih i nematerijalnih dobara između zemalja.
U užem smislu vanjska trgovina obuhvaća samo promet između gospodarskih subjekata iz različitih zemalja, pa je predmet vanjskotrgovinske razmjene samo ona roba koja prelazi državnu granicu, odnosno carinsku crtu jedne ili više zemalja.
U širem smislu vanjska trgovina, uz međunarodnu robnu razmjenu, obuhvaća i razmjenu gospodarskih usluga, promet kapitala, promet ljudi, prijenos vijesti.
Dok pod vanjskom trgovinom podrazumijevamo ukupnost razmjene jedne zemlje s drugim zemljama, međunarodnu trgovinu možemo definirati kao ukupni opseg razmjene između zemalja cijelog svijeta, odnosno, ukupnost razmjene na globalnom tržištu. Ukratko rečeno: vanjska je trgovina dio prometa roba u kojem predmet kupoprodaje prelazi carinsku crtu, napušta teritorij zemlje prodavatelja i ulazi na teritorij zemlje kupca. U tom slučaju, s gledišta prodavatelja govorimo o izvozu, a s gledišta zemlje kupca o uvozu.
Uz razmjenu materijalnih dobara, vanjska trgovina obuhvaća i obavljanje različitih proizvodnih i neproizvodnih usluga prema nalogu i na račun inozemnih državljana odnosno, inozemnih gospodarskih subjekata. To su: transportne usluge, špediterske usluge, skladišne usluge, lučke i aerodromske usluge te usluge ostalih prometnih raskrižja u međunarodnom prometu, usluge osiguranja protiv robnih, financijskih, transportnih i drugih rizika, bankovne usluge, turističke usluge, davanje gospodarskih informacija, propagandne akcije, izdavačke usluge, usluge oplemenjivanja robe i usluge popravaka, izvođenja investicijskih radova u inozemstvu, zastupanje stranih poslovnih partnera, usluge provjere kvalitete i količine robe, tranzitne usluge, usluge međunarodnog trgovačkog posredovanja i dr.
Sveukupnost razmjene robe i usluga s inozemstvom nazivamo poslovima vanjskotrgovinskog prometa.
Trgovina posreduje između proizvođača i potrošača, tj. između fizičkih ili pravnih osoba koje se pojavljuju jednom u proizvodnji u svojstvu organizatora i izvršitelja proizvodnog procesa neke robe, a drugi put kao potrošaći na tržištu, u prodavaonicama, na tržnici i sl. koji kupuju robu.
Trgovina povezuje mjesta proizvodnje i mjesta gdje je potražnja za robom. Trgovina obavlja sve poslove i snosi rizik koji se pojavljuje kad se roba prevozi iz jednog mjesta u drugo, bilo u unutarnjem, bilo u međunarodnom prometu.
Osnovni je zadatak vanjske trgovine da se po najpovoljnijim uvjetima kupuje, odnosno, uvozi roba koje ili uopće nema ili je nema u dovoljnim količinama na domaćem tržištu te da se po najpovoljnijim uvjetima prodaje, tj. izvozi domaća roba i gospodarske usluge na inozemno tržište.

1.2. Važnost uvoza i izvoza

Postoje mnogi razlozi zašto je svaka zemlja zainteresirana za uključivanje u međunarodnu razmjenu. Najvažniji je taj što razvoj društvenih proizvodnih snaga izaziva specijalizaciju proizvodnje i proizvodnju robe u velikim količinama pa tržište postaje preusko za njihov plasman. Zbog toga je potrebno pronalaziti nova tržišta, što se postiže izvozom roba. Osim toga, izvozom se ostvaruju devizna sredstva, koja mogu poslužiti za uvoz deficitarnih roba ili proizvoda koji se u vlastitoj zemlji ne proizvode radi zadovoljavanja potražnje u zemlji.
Uvozom se može zadovoljavati potražnja za reprodukcijskim materijalom, strojevima, aparatima, uređajima i raznovrsnim gotovim proizvodima proizvodne ili osobne potrošnje. Vanjska trgovina, prema tome, svojom djelatnošću usklađuje materijalni sustav društvenog proizvoda s potrebama potrošnje zemlje. Ako neka zemlja raspolaže viškom energije, sirovina i drugih prirodnih bogatstava te ako postiže odgovarajuće cijene i druge uvjete prodaje na međunarodnom tržištu, logično je da će viškove nastojati prodati po najpovoljnijim mogućim uvjetima na stranom tržištu.
Za razliku od izvoza, uvoz se javlja u funkciji podmirivanja potreba domaćeg stanovništva i domaće privrede robom i uslugama kojih na domaćem tržištu uopće nema ili ih nema u dovoljnim količinama. Te se potrebe podmiruju kupnjom, odnosno uvozom tih proizvoda i gospodarskih usluga iz drugih zemalja, vodeći računa da se uvozne transakcije obave na najekonomičniji način, da se te kupnje obave pod najpovoljnijim uvjetima i sa što manje ulaganja deviznih sredstava potrebnih za plaćanje takvih uvoznih transakcija.
Sa stajališta zemlje uvoz se javlja kao ekonomska nužnost u svrhu ostvarivanja ciljeva ukupnog gospodarskog razvoja te osiguranja ravnomjerne javne, proizvodne i široke potrošnje. Uvoz je , sa stajališta države, važan čimbenik u ostvarivanju ciljeva dugoročne ekonomske politike zemlje, njenog razvitka te zaštite interesa domaćeg gospodarstva i pučanstva.
Trgovačka će poduzeća uvoziti samo onda ako im se uvoz isplati. Dakle, trgovačko će poduzeće uvoziti sve vrste roba i usluga čijim se uvozom može ostvariti cilj poslovanja.
Proizvođačka poduzeća uvoze onda kada potrebnu robu ne mogu nabaviti na domaćem tržištu ili je uvozna roba jeftinija i kvalitetnija od istovrsne ili slične domaće robe.
U vezi s izvozom i uvozom važni su pojmovi - trgovinska i platna bilanca zemlje.
Trgovinska bilanca odnos je vrijednosti ukupnog izvoza i ukupnog uvoza robe jedne zemlje za određeno vremensko razdoblje, obično za jednu godinu. Ona može biti aktivna ako je vrijednost uvoza veća od izvoza, a pasivna ako je vrijednost uvoza manja od izvoza. Uravnoteženost trgovinske bilance postoji onda kad su vrijednost uvoza i izvoza izjednačene.
Platna bilanca prikaz je ukupnih novčanih primanja i izdavanja jedne zemlje prema inozemstvu. Ona može biti aktivna ako je novčano primanje veće od izdavanja, pasivna ako je izdavanje novaca veće od primanja i uravnotežena ako se primanje novca izjednačuje i izvršenim izdavanjem.