Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.
Evropski projekat, koji traje već više od 50 godina, koji danas obuhvata 25 zemalja I 450 miliona stanovnika veoma je specifičan zbog institucionalne structure i načina funkcionisanja i do sada kao takav nije vidjen. U svakom slučaju nećemo pogrešiti ako kažemo da smo savremenici jedne specifične supranacionalne organizacije čiji institucionalni i funkcionalni osnov predstavlja splet nadnacionalnih i međuvladinih organa i procedura za donošenje odluka različite sadržine i obavezujućeg karaktera.
Zakonodavni sistem Evropske unije, zajedno sa njenom politikom, rezultat je međusobne saradnje institucija koje po svom sastavu, organizaciji i nadležnostima najbolje oslikavaju složenost i atipičnost ove organizacije.
Za razliku od drugih konfederacija, federacija I drugih državnih oblika, u Evropskoj uniji sve zemlje članice zadržavaju svoj nacionalni suverenitet, ali u nekim pitanjima se odriču svog suvereniteta zarad sticanja snage I svetskog uticaja, koji samostalno nikada ni jedna od njih ne bi mogla da poseduje.
Kako bi Evropska unija mogla kontiunuirano da obavlja ciljeve svojih politika, nužno je postojanje institucija koje imaju ulogu zakmonodavnih, izvršnih, nadzornih, konsultativnih I sudskih funkcija. Tri najznačajnije institucije Evropske Unije su Evropski parlament, Savet ministara Evropske Unije I Evropska komisija.
Savet ministara EU kao institucija
Savet ministara EU je glavno telo za donošenje odluka u EU. Kao I Evropski parlament, Savet ministara je imenovano osnivačkim ugovorima od 1950-ih godina i predstavlja zemlje članice.
Savet ministara je zakonodavno telo koje podržava nacionalne interese, za razliku od Evropske komisije, koja reprezentuje interese Evropske Unije. Da bi se pronašlo zajedničkorešenje ili stav vrlo je značajan dijalog između ova dva tela. Savet ministara je zakonodavno telo Evropske unije i kao takvo ono deluje na osnovu predloga Evropske komisije. U slučaju da predlog Evropske komisije ne postoji, rad Saveta i Evropske Unije je onemogućen.
Ministar iz svake od nacionalnih vlada članica EU prisustvuje sastancima Saveta. Od teme sastanka zavisi koji resorni ministar će mu prisustvovati. Ako, na primer, Savet ministara raspravlja o stavovima vezanim za zaštitu životne okoline, sastanku će prisustvovati Ministri za zaštitu životne sredine iz svake države Evropske unije, i biće predstavljen kao Savet ministara za zaštitu životne sredine.
Odnosi Evropske Unije I ostalog sveta se sprovode preko Saveta za opšte I spoljne poslove. Osim ovog, delokrug rada ovog Saveta je mnogo veći, tako da sastancima ovog Saveta prisustvuje bilo koji ministar ili državni sekretar koga vlada imenuje.
Postoji devet različitih resora Saveta:
•Savet ministara za opšte I spoljne poslove
•Savet ministara ekonomije I finansija (ECOFIN)
•Savet ministara pravde I unutrašnjih poslova (JHA)
•Savet ministara za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravlje I zaštitu potrošača
•Savet za jačanje konkurentne sposobnosti
•Savet ministara za transport, telekomunikaciju I energetiku
•Savet ministara poljoprivrede I vodoprivrede
•Savet ministara za zaštitu životne sredine
•Savet ministara obrazovanja, omladine I kulture
Svaki ministar u Savetu je opunomoćen da predstavlja svoju vladu. Drugim rečima, ministrov potpis je potpis cele vlade jedne članice. Takođe, svaki ministar u Savetu je odgovoran svojoj nacionalnoj skupštini I građanima koje ta skupština predstavlja. To je osiguranje da postoji demokratski legitimitet odluka koje donosi Savet ministara..
Do četiri puta u toku godine, predsednici i/ili premijeri država članica se, zajedno sa predsednikom Evropske Komisije sastaju kao “Evropski Savet”. Ovi samiti obuhvataju