Fiskalna politika u RH u razdoblju od 1990-1995

Fiskalna se politika može definirati kao svjesna promjena državnih prihoda i rashoda kojima je svrha ostvarivati makroekonomske ciljeve ekonomske politike, poput pune zaposlenosti, stabilnih cijena, zadovoljavajuće stope rasta gospodar-stva i ostvarivati eksternu ravnotežu. Tipično se utjecaj fiskalne politike na gospodarstvo odražava kroz utjecaj javne potrošnje, tj. proračunskih rashoda. Proračunska potrošnja financira se porezom, tj. proračunskim prihodima i proračunskim deficitom koji se pokriva zaduživanjem kod nefinancijskog i financijskog sektora.

U tom smislu, ravnotežni proračun podrazumijeva jednakost proračunskih prihoda i rashoda. Ako su proračunski rashodi veći od proračunskih prihoda tada govorimo o deficitu. U suprotnom slučaju, govorimo o suficitu. Za one koji donose odluke ekonomske politike veoma je važno poznavati efekte fiskalne politike na gospodarstvo zemlje. Naime, povećanje proračunskih rashoda ekspanzivna je fiskalna politika koja se očituje povećanjem državne potrošnje, a povećanje proračunskih prihoda uz nepromijenjenu državnu potrošnju restriktivna je fiskalna politika. Iz ovoga se jasno nazire utjecaj fiskalne politike na gospodarske cikluse u gospodarstvu. Dosadašnja istraživanja makroekonomskih efekata fiskalnog transmisijskog mehanizma uglavnom su nedovoljno istražena. U literaturi gospodarskih ciklusa nalazimo dva značajnija pristupa, tj. škole - neoklasičnu i kejnezjansku. Prema oba pristupa pozitivan šok fiskalne potrošnje vodi povećanju BDP, a pozitivan šok fiskalnih prihoda vodi smanjenju BDP.

Neoklasični modeli tipično predviđaju smanjenje privatne potrošnje uzrokovano smanjenjem blagostanja pojedinaca zbog povećanja državne potrošnje, a kejnezjanski modeli predviđaju povećanje privatne potrošnje. Ekstremne slučajeve moguće je pronaći kod Ricardovog pristupa koji ne predviđa nikakve efekte fiskalne politike. Najnovija empirijska istraživanja fiskalne politike, koja uključuju upotrebu ekonometrijskih metoda, dokazala su navedene utjecaje fiskalne politike na gospodarstvo. U domaćoj literaturi postoje i radovi u kojima se empirijski nastoji analizirati djelovanja fi skalne politike. Stabilizacijskim programom iz listopada godine 1993. stvoreni su uvjeti za razvitak gospodarstva i za provedbu tranzicijskoga procesa. Reforma poreznoga sustava započela je godine 1994., kada su doneseni Zakon o porezu na dohodak i Zakon o porezu na dobit i uvedene su trošarine kao indirektni porezi. Cilj je reforme bilo stvaranje modernoga tržišno usmjerenoga poreznog sustava, u skladu s preporukama međunarodnih institucija, a zasnovanoga na načelima neutralno-sti, pravednosti, progresivnosti, široke porezne osnovice, potrošnje kao glavne osnovice oporezivanja i povećavanja javnih prihoda.

Kretanje nacionalnog gospodarstva, bez izrazitih cikličkih poremećaja, naročito u smislu padajuće faze, čini glavnu karakteristiku stabilizirane nacionalne privrede.Potpuna ili djelomična stabilizacija gospodarskih kretanja i odnosa uspostavlja se na dva osnovna načina: putem stihijskog djelovanja ekonomskih zakona i prirodne težnje pojedinih sfera gospodarskog života za uravnoteženjem, te putem svjesnog koordiniranja i razrade strategije, stabilizacijskog programa, kako bi se potakla što veća aktivnost gospodarstva u cilju njegovog razvoja. Osnovna svrha stabilizacijske politike upravo je u stabilizaciji gospodarskih kretanja i ekonomskih odnosa. Raznim državnim intervencijama, investicijama i drugim mjerama nastoje se ukloniti drastični poremećaji u privredi te osigurati uravnoteženi ekonomski razvitak zemlje.

UVOD
1 Fiskalna politika Republike Hrvatske 4
1.1 Fiskalna decentralizacija u Hrvatskoj 4
1.2 Proces fiskalne politike u Hrvatskoj 6
2 Fiskalna politika u periodu od 1990 do 1995 7
ZAKLJUČAK 10
LITERATURA 12