Eticki aspekti kloniranja

Maturski, seminarski i diplomski radovi iz biologije i ekologije.

Velika ideja o genima kao sudbini, navela je ljude koji su ih iščitavali da izjednače genetski identitet s osobnim identitetom. Čak i površno poznavanje para identičnih blizanaca pokazuje da klon s istim genetskim nasljeđem poput njegova ili njezina pretka neće biti ista osoba. Mi smo daleko više od zbroja gena što će postajati kasnije kako se ova knjiga bude razvijala. San o tome da bi nam kloniranje moglo omogućiti neku vrstu serijske besmrtnosti i predstavlja samo to - san.

Kloniranje je postupak koji postoji otkad je života na Zemlji, pa se može reci da i priroda sama klonira. Naime, mnoge se biljke prirodno razmnožavaju nespolno (kao npr. krumpir, jagoda, itd.). Od davnina sve su plemenite sorte vocaka i vinove loze zapravo klonovi – razmnožene su aseksualno, cijepljenjem (navrtanjem) izdanaka osobito vrijedne biljke na prikladnu podlogu, a ne seksualno, iz sjemenaka. Svaki ljubitelj cvijeca uzgaja prave klonove svojih omiljenih sorti, razmnožava ih reznicama, koje ce pod povoljnim uslovima zakorijeniti. Uostalom, tko god je ikada zasadio i iz grancice dobio novu biljku, bio je uključen u kloniranje.

Najjednostavniji životinjski organizmi koji se razmnožavaju dijeljenjem (nespolno), predstavljaju klonove. Kao primjer možemo spomenuti i jednostavne niže životinje kao, primjerice hidru, koja mitotskim diobama stvara na svojem tijelu pupove od kojih se razvija nova životinja, geneticki istovjetna roditeljskoj jedinki. Dakle, kloniranje je vrsta nespolnog razmnožavanja, koje je kod biljaka, kao i kod nekih nižih životinja, gotovo uobičajeno. Vladimir Delic definirajuci klon kaže: “Klon (grcki klon, grana, ogranak, cijepika, kalem, podmladak) oznacava skupinu jedinki ili pojedinih organizama, nastalih aseksualnim razmnožavanjem, iz jedne seksualnim nacinom dobivene jedinke. Stoga je kloniranje postupak dobivanja populacije klonskih jedinki.” Iz navoda s može zakljuciti kako termin kloniranje označava etičke procese kojima nastaju geneticki istovjetni organizmi.

Kod sisavaca, međutim, priroda ne zna za kloniranje, kod njih život nastaje samo iz oplođene jajne stanice. To znaci da u sisavaca novo bice nastaje miješanjem genetickog materijala, gena,4 dvaju roditelja pa je, stoga, neponovljivo i jedinstveno, osim u jednojajčanih blizanaca. Naime, kod svakog se stapanja ženske s muškom spolnom gametom geni međusobno miješaju i iznova kombiniraju prema određenim biološkim pravilima. Cini se da priroda teži genetičkoj raznolikosti, koja se osigurava spolnim razmnožavanjem, jer se,samo na taj način genske “karte” za igru života mogu stalno iznovađmiješati. To neprestano kombiniranje od naraštaja do naraštajađstvara raznovrsnost živih bica unutar vrste što ima veliki značaj zađevoluciju živih oblika.
.
Etički aspekti kloniranja

Etičnost kloniranja o kojem je riječ u načelu se čini vrlo jednostavnim. Geneticki materijal jedne stanice koja više nije totipotentna, bilo da se radi o embrionalnoj, fetalnoj ili jednoj diferenciranoj tjelesnoj stanici, prenosi se u jednu neoplođenu zrelu jajnu stanicu odmah nakon ovulacije, iz koje je prethodno odstranjen njezin geneticki materijal.

Pod snažnim se mikroskopom vrlo tankom cjevcicom (tzv. mikropipetom) jajna stanica probada kako bi se iz nje izvadili kromosomi, koji u toj fazi, dakle kratko nakon ovulacije, još nisu zatvoreni u stanicnoj jezgri, nego su slobodni u određenom podrucju stanicne plazme. Zbog toga se bez vecih poteškoca mogu usisati. U tu i takvu jajnu stanicu bez kromosoma naposljetku se unosi jezgra donatorske somatske stanice. Pri postupku prijenosa diploidnih jezgara nužno je sprijeciti oštecenja kromosoma i održati normalnu plodnost. Međutim, još uvijek nije poznato u kojem je dijelu stanicnog ciklusa prijenos jezgara optimalan.