Distribucija i ovjera ključeva

Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz informatike.

U modernoj eri informatike, kada se podaci obrađuju, prenose i čuvaju u elektronskoj formi, informacije postaju izložene čitanju, kopiranju i neautorizovanoj promjeni. Savremene računarske mreže se, skoro u potpunosti, zasnivaju na Internet tehnologijama. Slabosti koje su uočene u arhitekturi mreža Internet tipa sa aspekta bezbjednosti su da protokoli na kojima se Internet zasniva (TCP/IP) nisu projektovani da zadovolje zahtjeve za zaštitom informacija koje se preko njih prenose. Rješenje ovog problema dinekle pruža kriptologija, nauka koja razmatra različite aspekte obezbjeđivanja tajnosti informacija.

Kriptologija je termin koji potiče od grčke riječi kriptos (skriven, tajan) i logos (nauka), i označava naučnu disciplinu koja se bavi sigurnim (tajnim) komunikacijama. Dvije osnovne, tijesno povezane grane kriptologije su: kriptografija i kriptoanaliza.

Predmet kriptografije je, prije svega, sinteza postupaka za obezbjeđivanje tajnosti informacija, tzv. kripto-zaštitu informacija.

Predmet kriptoanalize je razmatranje metoda kojim se kompromituju („razbijaju“ od strane neovlašćenih korisnika) postupci kripto-zaštite informacije. Primjenom kriptografije realizuju se četiri osnovna bezbjedonosna zahtjeva (servisa):

• tajnost – obezbjeđuje da informacioni sadržaj poruke bude dostupan samo ovlašćenim korisnicima
• integritet – obezbjeđuje otkrivanje neovlašćene izmjene informacionog sadržaja poruke
• autentičnost – omogućava provjeru identiteta učesnika u komunikaciji
• neporečivost – spriječava mogućnost poricanja realizacije određenih aktivnosti učesnika u komunikaciji (kao što su slanje poruke, transakcija i dr.)

Simetrična kriptografija ili tzv. kriptografija tajnih ključeva je najstariji oblik kriptografije, stara gotovo koliko i ljudska komunikacija. Ona se razvijala i koristila kao alat u zaštiti informacija, naročito u vojnim, diplomatskim i državnim komunikacijama. Za proces kriptovanja u simetričnoj kriptografiji potrebno je znati algoritam kriptovanja i tajni ključ, a sigurnost zavisi od sigurnosti algoritma i dužine ključa. Najpoznatiji simetrični algoritmi su DES (eng. Data Encryption Standard), koji koristi ključeve dužine 56 bita i AES (eng. Advanced Encryption Standard), koji koristi ključeve dužine 128, 192 i 256 bita.

Osnovni nedostatak simetričnih algoritama, odn. sistema zasnovanih na simetričnoj kriptografiji jeste upravljanje ključevima tj. njihova distribucija. Prije početka sigurne komunikacije subjekti komunikacije moraju razmijeniti ključeve. Budući da se sigurnost svih zaštićenih (kriptovanih) informacija zasniva na sigurnosti ključa, razmjena ključeva postaje vrlo ozbiljan problem, koji se usložava ako se komunikacija odvija na većoj udaljenosti i u njoj učestvuje više subjekata. Za n subjekata u komunikaciji potrebno je