Difrakcija i polarizacija

Maturski, seminarski i diplomski radovi iz fizike.

Prva naučna razmatranja o prirodi svjetlosti poti ču od nizozemskog fizičara Kristijana Hajgensa (1629. – 1695.) 1678. godine i britanskog fizičara Isaka Njutna 1704. godine (1643. – 1727.) Hajgens opisuje širenje svjetlosti talasnom teorijom u svjetlonosnom eteru. Eter se tada smatralo hipotetičkom tvari koja bi trebala ispunjavati svemir i služiti kao medij prostiranja svjetlosti. Nasuprot tom modelu, Njutn je zastupao čestični model, smatrajući da je svjetlost roj čestica. Prema čestičnoj teoriji svjetlosti, čestice svjetlosti izlijeću iz izvora i zatim silnom brzinom putuju kroz prozirna sredstva. Zbog velike brzine gibanja staze su pravci – zrake svjetlosti. Te se čestice na ogledalima odbijaju, a na prelazu iz jednog sredstva u drugo njihov smjer gibanja naglo se mijenja, lomi. Upravo na tim opažanjima temelji se geometrijska optika i veliki dio savremene računarske grafike. S druge strane, postoji čitav niz optičkih pojava koje se ne mogu protumačiti takvim jednostavnim modelom. To su pojave difrakcije ili ogiba, interferencije i polarizacije svjetlosti.

OPĆENITO O SVJETLOSTI

Još od 1888. godine pa sve do današnjih dana neprestano traje proučavanje elektromagnetskih talasa, njihovih svojstva i njihove moguće primjene. Talasne dužine opaženih elektromagnetskih talasa protežu se od sitnih 10-13 metara pa sve do 105 metara.
U tom širokom talasnom području, svoje je mjesto našla i svjetlost.
Svjetlost je elektromagnetski talas, odnosno dio elektromagnetskog spektra u području talasnih dužina od 380 nm do 780 nm (prikazano na slici).

Svjetlost možemo shvatiti kao zračenje koje djeluje na mrežnicu oka i izaziva osjet vida. Ostale vrste elektromagnetskih zračenja (toplinsko, ultraljubičasto, mikrotalase, radiotalase) naše tijelo osjeća na drugi način. Ponekad kažemo kako svjetlošću nazivamo svo zračenje koje emitiraju izvori svjetlosti (Sunce osim vidljivog "zračenja" emititra ultraljubičasto i infracrveno zračenje, užarena tijela emitiraju toplinsko zračenje itd...) pa kažemo da svjetlost obuhvata ultraljubičasto, vidljivo i infracrveno zračenje.