American Diabetes Association izmijenila smjernice

American Diabetes Association (ADA) je preradila preporuke za kliničku praksu zbog toga što dijagnoza dijabetesa promovira hemoglobin A1c (A1c) kao brži, lakši dijagnostički test koji može pomoći da se smanji broj pacijenata kojima nije utvrđena dijagnoza i bolje identifikovati pacijente sa predijabetesom. Nove preporuke su objavljene 29. decembra u januarskom izdanju Diabetes Care.

"Vjerujemo da će korištenje A1c, zbog toga što ne zahtijeva post, ohrabriti više ljudi da se testiraju na dijabetes tipa 2 i pomoći da se dodatno smanji broj ljudi kojima nije dijagnostikovana, ali žive sa tom hroničnom i potencijalno po život opasnom bolesti, " rekao je u vijestima Richard M. Bergenstal, MD, ADA novoizabrani predsjednik medicine & nauke. "Osim toga, rano otkrivanje može napraviti ogromnu razliku u kvaliteti života osobe. Za razliku od mnogih hroničnih bolesti, dijabetes tipa 2 se može spriječiti, ukoliko se promijene životne navike dok je nivo glukoze krvi još u stadiju predijabetesa."
A1c test, koji mjeri prosječne razine glukoze u krvi za period i do 3 mjeseca, ranije je korišten samo za vrednovanje kontrole dijabetesa u nekom periodu vremena. A1c nivo od oko 5% ukazuje na odsutnost dijabetesa, a prema revidiranim smjernicama zasnovanim na dokazima A1c rezultat od 5,7% do 6,4% označava predijabetes, dok nivo A1c od 6,5% ili više označava prisustvo dijabetesa.
Za optimalno kontrolisanje dijabetesa preporučeni cilj ADA za većinu ljudi sa dijabetesom je A1c nivo ispod 7%. Očekuje se da bi postizanje ovog cillja moglo spriječiti ozbiljne komplikacije vezane uz dijabetes, uključujući nefropatiju, neuropatiju, retinopatiju i bolesti desni.
Za razliku od testiranja glukoze u plazmi i oralni test tolerancije glukoze, A1c testiranje ne zahtijeva post preko noći. Usklađenost sa skriningom zbog toga može biti poboljšana upotrebom A1c testa, koji se može utvrditi iz jednog uzorka krvi osobe koja nije postila.

Izmjene preporuka za 2010
Određene promjene u preporukama za kliničku praksu za 2010. godinu (2010 Clinical Practice Recommendations) su slijedeće:
• Dio o dijabetesu koje se odnosi na cističnu fibrozu dodano je u "Standarde medicinske njege kod dijabetesa" (Standards of Medical Care in Diabetes). Novi dokazi su pokazali da je rana dijagnoza cistične fibroze povezane sa dijabetesom i agresivno liječenje inzulinom suzilo jaz u mortalitetu kod pacijenata sa cističnom fibrozom sa i bez dijabetesa, te da je eliminisalo razliku između polova kada su u pitanju stope smrtnosti. Nove preporuke za kliničko kontrolisanje cistične fibroze povezane sa dijabetesom, zasnovane na konsenzus konferenciji 2009, bit će objavljene 2010. godine u izvještaju konsenzusa.
• Revizija dijela "Dijagnoza dijabetesa" (Diagnosis of Diabetes) sada uključuje korištenje nivo A1c za dijagnozu dijabetesa, sa graničnom tačkom od 6,5%.
• Dio koji se ranije zvao "Dijagnoza predijabetesa" (Diagnosis of Pre-diabetes) je sada pod nazivom "Kategorije povećanog rizika za dijabetes" (Categories of Increased Risk for Diabetes). Kategorije koje ukazuju na povećani rizik od dijabetesa sada uključuju A1c u rasponu od 5,7% do 6,4%, kao i poremećene nivoe glukoze na tašte i tolerancije glukoze.
• • Izmjena dijela "Detekcija i dijagnoziranje GDM [gestacijski dijabetes mellitus]" (Detection and Diagnosis of GDM [Gestational Diabetes Mellitus]) sada uključuje raspravu o mogućim budućim promjenama u ovoj dijagnozi, u skladu sa međunarodnim konsenzusom. Odabrane preporuke za gestacijski dijabetes koriste se za analizu faktora rizika i oralni test tolerancije glukoze, ako je pogodno. Žene sa dijagnozom gestacijskom dijabetesa bi trebale biti pregledane zbog dijabetesa 6 do 12 sedmica nakon porođaja, te bi trebale imati naknadni skrining za razvoj dijabetesa ili predijabetesa.
• Brojne izmjene dijela "Edukacija o samostalnom kontrolisanju dijabetesa" (Diabetes Self-Management Education) zasnovane su na novim dokazima. Ciljevi edukacije o samostalnom kontrolisanju dijabetesa su poboljšanje adherentnosti uz standard njege, edukovanje pacijenata o odgovarajućim glikemijskim ciljevima i povećanje procenta pacijenata sa ciljnim nivoima A1c.
• Brojne izmjene dijela "Antikoagulanti“ sada odražavaju dokaze iz nedavnih ispitivanja sugerirajući da je kod pacijenata sa umjerenim ili niskim rizikom upitno da li imaju korist od aspirina kada je u pitanju primarna prevencija kardiovaskularnih bolesti. Izmjene preporuka se odnose na razmatranje tretmana aspirinom kao primarne strategije prevencije kod pacijenata sa dijabetesom koji imaju povećani kardiovaskularni rizik, definisan kao 10-godišnji rizik veći od 10%. Pacijenti sa povećanim kardiovaskularnim rizikom uključuju muškarce starije od 50 godina ili žene starije od 60 godina sa najmanje jednim dodatnim velikim faktorom rizika.
• Fotografija fundusa može se koristiti kao strategija skrininga za retinopatiju, kao što je opisano u dijelu "Skrining i liječenje retinopatije" (Retinopathy Screening and Treatment). Međutim, iako kvalitetne fotografije fundusa većinom mogu otkriti klinički značajnu dijabetičku retinopatiju, oni ne bi trebale biti zamjena za inicijalni i dilatirani sveobuhvatani pregled očiju. Retinalne preglede treba obaviti jednom godišnje ili barem svake 2 do 3 godine kod pacijenata sa niskim rizikom sa normalnim rezultatima pregleda očiju od ranije.
• Brojne izmjene dijela "Njega pacijenata sa dijabetesom u bolnici" (Diabetes Care in the Hospital) sada preispituju korist od vrlo uskih ciljeva glikemijske kontrole kod kritično bolesnih pacijenata, na temelju novih dokaza.
• Brojne izmjene dijela "Strategije za poboljšanje njege pacijenata sa dijabetesom“ (Strategies for Improving Diabetes Care) su zasnovane na novijim dokazima. Uspješne strategije za poboljšanje njege pacijenata sa dijabetesom koje su rezultirale poboljšanjem procesa mjerenja, kao što je mjerenje A1c nivoa, nivoa lipida i krvnog pritiska, uključuju slijedeće:
o Pružanje edukacije o samostalnom konrolisanju dijabetesa.
o Usvajanje smjernica u praksi od strane liječnika, te njihova dostupnost na mjestu pružanja usluga.
o Korištenje kontrolnih lista za ocjenjivanje smjernica, što pomaže adherenciju sa standardima njege.
o Sistemske promjene, uključujući automatske podsjetnike za liječnike i pacijente, kao i reviziju i povratne informacije o procesu i rezultatima.
o Programe za poboljšanje kvaliteta, u kojima su kombinovani kontinuirani programi poboljšanja kvaliteta i intervencije sa podacima o performansama.
o Sistemi za praćenje pomoću elektroničkih medicinskih zapisa ili registara pacijenata za poboljšanje adherentnosti sa standardima njege.
o Dostupnost usluga za kontrolu od strane medicinskih tehničara, farmaceuta i drugih zdravstvenih profesionalaca, uz praćenje detaljnih algoritama pod nadzorom liječnika.

Izvor:
Diabetes Care.