Boris Dežulović - J*** sad hiljadu dinara

IMAM listu ljudi koji su mi bili od neprocjenjive pomoći pri višegodišnjem istraživanju i rekonstrukciji događaja. Zahvalnost i spomen najmanje je čime mogu uzvratiti dobroti i susretljivosti gospode like Rebac i blagajevačkog novinara Gordana Kušljebrke, dr. Josipa Severa i dr. Ja-vorke Mijačić iz blagajevačkog Doma zdravlja, Volodera, Goje, Kmera, Ješe, Rumenigea i Paje iz 119. brigade HVO-a, prof Svemira Pripuza iz blagajevačke Srednje metalske škole, Redžepa Mehmetija i inž. Nermina Uruzovića iz "Brezovačkih rudnika'', Hamdije Morića i Irfana Preče, te uprave Fudbalskog kluba "Rudar" iz Koviljače, generala Fuada Hamilovića, nekadašnjeg zapovjednika 78. Brigade Armije BiH, Istoka i Tijane Knezović iz Beograda, estradne umjetnice Šonje Hodžić, vukovarskih branitelja Predraga Gašparovića i Natka Vrgoča, prognanika u Zagrebu, te gospodina Aljoše Dimitrovića iz Clevelanda. Zahvaljujem na ovom mjestu i prijateljima koji su čitali rukopis, pomagali savjetima, ukazivali na pogreške i upozoravali da nema u Koviljači fakulteta niti u kolovozu trešanja, da se krvopoljski nogometni klub zvao "Ustani-čki" I da taliban ne znači "student" nego "učenik". Posebnu zahvalnost za izvanredne crteže, dragocjeno i jedinstveno nijemo svjedočanstvo o tim događajima, dugujem Dinu Crnopoljcu, pripadniku Voda za specijalne namjene pri 119. brigadi HVO-a, te dr. Uršuli Humboldt i osoblju Psihijatrijskog odjela splitskog Kliničkog bolničkog centra Firule. Ova knjiga poklon je za 12. rođendan mojoj Dori, rođenoj 29. kolovoza 1993.,
iste one nedjelje kad se odvijala drama upisana kao "incident u Muzaferovim Kućama".

Odijelo ne čini čovjeka.
(narodna poslovica)
Već obrnuto.
(autor)