Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Reč "determinizam" u filozofiji označava teoriju po kojoj je svaki događaj ili stanje u svetu neizbežan ishod prethodnih uzroka. Ova teorija ima posledice po filozofiju morala, naučnu misao i psihologiju. Što se tiče morala, ako je ova teorija istinita, onda su izbor i slobodna volja iluzorni i ljudska bića se ne mogu smatrati uračunljivim i odgovornim za svoje radnje. U psihologiji, determinizam predstavlja ugaoni kamen i frojdove i bihejviorističke teorije i prakse. I dok niko ne može ozbiljno da dokazuje kako događaji i stanja nisu određeni onim što im prethodi, ili da u nauci i psihologiji poriče vrednost proučavanja i razumevanja uzročnih odnosa između događaja, ipak izgleda da su teorija i pristup potpunog determinizma naučno neodrživi i u praksi suviše restriktivni.
Determinizam svoje osnove pronalazi u genetici. NJen osnivač bio je Gregor Mendel. Eksperimentišući sa običnim graškom, Mendel je razvio ukrštene sojeve sa specifičnim karakteristikama i posmatrao je šta se sa tim karakteristikama dešava tokom nekoliko generacija. Pronašao je da se one nasleđuju prema preciznim pravilima i pretpostavio da u reproduktivnoj ćeliji moraju postojati posebne "jedinice naslednosti", koje prenose pojedinačne karakteristike. On je svoje nalaze objavio 1865. godine, ali su naučnici tek početkom prve decenije ovoga veka počeli da shvataju da zakoni nasleđivanja, koje je formulisao Mendel, važe za sva živa bića, uključujući i ljude. Tada je ViIjem Bejtson (Bateson) skovao termine "gen", za Mendelovu "jedinicu naslednosti", i "genetika", za novu nauku. Genetika je nudila rešenje fundamentalnog problema darvinističke teorije evolucije kako dolazi do uspostavljanja korisnih varijacija kod vrsta.
...Treba još istaći da ono što se kod naučnika shvata kao pristrasnost, kod umetnika se pripisuje vizionarstvu. NJegov stav prema religiji bio je podjednako redukcionistički. Po njemu, religija je "jedna od neuroza čovečanstva". Značajno je istaći da, po Frojdu, super-ego ne predstavlja duhovnu ili kreativnu instancu ličnosti, niti neku "višu sopstvenost" u bilo kom pozitivnom smislu te reci, već pre cenzurišuću i ograničavajuću roditeljsku figuru. Svoje psihološke ideje Frojd je razvio u okviru jedne socio-političke filozofije. Frojd, tako, zaključuje da čovek može potisnuti svoje fundamentalne potrebe za samozadovoljenjem i zadovoljstvom kako bi obezbedio uživanje u blagodatima civilizacije, ali takvo potiskivanje nije dragovoljno, dovodi do frustracija i povremeno se manifestuje kao "tanatos", instinkt smrti i razaranja. To jeste bila jedna pesimistička filozofija, ali to je bila filozofija njegovog doba. I kada je Frojd umro, u predvečerje II svetskog rata, prebegavši godinu da na ranije iz Beča u London, izgledalo je kao da je sama istorija potvrdila njegove ideje ...
Sadržaj :
UVOD 3
1.1 Sigmund Frojd 5
1.2 Biološki determinizam u psihologij i u teoriji ličnosti S.Frojda 7
1.3 Infantilna seksualnost, revolucija i skandal 9
1.3.1 Transformacije puberteta 12
1.4 Značaj biološkog determinizma S. Frojda za razumevanje ljudske prirode i ponašanja 13
1.4.1 Psihoanalitički koncepti teorija ličnosti 15
1.5 Egopsihologija 18
ZAKLJUČAK 20
LITERATURA 21