Biodizel - Hr

Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz biologije , ekologije i hemije.

Najznačajnije obilježje 20 stoljeća svakako je apsolutna dominacija nafte, kao pogonskog goriva za transport i mehanizaciju. Nafta je prije svega, značajna zbog velike toplinske moći, prilične rasprostranjenosti nalazišta i relativno jednostavne eksploatacije i manipulacije. Pogodna je za različite vidove prerade pa se iz nje može dobiti široka lepeza proizvoda za vrlo različite namjene.

Pored toga nafta je značajna sirovina u kemijskoj industriji. Sa razvojem industrije, osobito kemijske potrošnja nafte je sve više rasla, a njena cijena na tržištu uzrokovala je ekonomske poremećaje koji su doveli do poskupljenja osnovnih životnih nanirnica što je neminovno dovelo do pada životnog standarda stanovništva, a svijet neminovno podijelila u dvije kategorije na one koji je imaju i one koji je nemaju.

Dobiva se iz fosilnih ostataka, dakle neobnovljivih izvora tako da stručnjaci predviđaju skoro iscrpljivanje njezinih izvora, što je svrstalo naftu u red strateških sirovina. Najrazvijenije zemlje koje su ujedno i najveći potrošači nafte odavno su počeli razvijati programe za proizvodnju alternativnih goriva koje bi smanjilo uporabu nafte i možda čak njenu potpunu zamjenu i to kroz uporabu alternativnih izvora energije koji se dobiva od obnovljivih izvora.

Istraživanja su pokazala da su najperspektivnija alternativna goriva tzv. biogorivo, odnosno goriva dobivena iz biomase. Jedno od alternativnih goriva koje se dobiva iz obnovljivih izvora, svakako je biodizel. Biodizel je komercijalni naziv za metil - estar (ME) bez dodanog mineralnog goriva. Biodizel je stardardno tečno nemineralno gorivo. Biodizel je potpuno biorazgradive, nije toksičan, reducira štetne plinove koji stvaraju efekt staklenika. Danas se masovno koriste dvije vrste goriva alkohol i biodizel. I jedno i drugo gorivo mogu se upotrebljavati samostalno ili uz dodatak konvekcionalnim gorivima. Biodizel je danas dostupno alternativno gorivo koje se priprema iz biljnih ulja i koristi u dizelskim motorima. Ipak, ovo nije nova tehnologija. Kada je Rudolph Diesel konstruirao svoj motor prije više od 100 godina, očekivao je da će ga pokretati ulje kikirikija, ali je benzin postao jeftinija alternativa koja je zamijenila biljna ulja.

Na sreću, biološki stvoren dizel nije zaboravljen. On je čist, učinkovit i nastaje iz obnovljivih izvora. Opasnost dizela, kao i drugih fosilnih goriva, leži u nastanku štetnih plinova koji zagađuju okoliš. Rezultat emisije ovih štetnih plinova u atmosferu je neuravnoteženost plinova koji štite život na Zemlji. Štetne emisije biodizela znatno su niže u usporedbi s dizelskim gorivom. Njegovo korištenje smanjuje emisiju ugljika (zato jer kisik u biodizel omogućuje potpunije sagorijevanje CO2) i smanjuje sudjelovanje sulfata (biodizel sadrži manje od 24 ppm sumpora) dok je topive, tj. .. ugljovodonični frakcija ista ili povećana. U biodizel nema aromata, a sumpora ima samo u tragovima što rezultira ukupnom redukcijom SO2 emisije, kao i sulfatnih aerosoli.

U testovima biodizel pokazuje znatno manju emisiju CO, čađi i policikličnih aromatskih ugljikovodika. Emisije kisikovih oksida mogu biti nešto veće, ovisno od koncentracije biodizela u gorivu, ali s prilagođenim ubrizgavanjem goriva moguće ih je smanjiti. Štetne emisije su proporcionalno manje s povećanjem udjela biodizela u gorivu, a najbolje smanjenje štetnih emisija postignuto je kod 100% biodizela....

O biodizelu

Biodizel je obnovljivo gorivo (obnovljivi izvor energije) koje se može proizvoditi od algi, biljnog ulja, životinjskih masnoća ili iz recikliranih restoranskih masnoća. Biodizel se može proizvoditi lokalno u većini država.

Biodizel nije isto što i biljna ulja koja se koriste u nekim dizel vozilima (sama ili pomiješana s pravim dizel gorivima). Biodizel se proizvodi kemijskim procesom nazvanim transesterifikacija u kojoj se glicerin odvaja od masti i biljnog ulja. Procesom se dobiju dva proizvoda - metilni esteri (kemijsko ime za biodizel) i glicerin. Glicerin je vrijedan nusprodukt koji se koristi za proizvodnju sapuna i sličnih proizvoda.

Biodizel je biorazgradiv, nije otrovan i tipično proizvodi oko 60% manje emisije ugljičnog dioksida gledajući cijeli životni vijek. To je zbog toga jer prilikom rasta biljke uzimaju iz atmosfere određeni dio ugljičnog dioksida u procesu koji se zove fotosinteza. Biodizel je općenito skuplji za kupnju od normalnih fosilnih dizel goriva, ali ta bi razlika mogla nestati zbog ekonomije veličine, rastućih cijena goriva i poreznih poticaja od strane država. U Njemačkoj je na primjer biodizel općenito jeftiniji od normalnog dizela na benzinskim postajama koje prodaju oba goriva.

Biodizel koriste milijuni vlasnika automobila u Europi, osobito u Njemačkoj. S tržišnim udjelom od skoro tri posto njemačkog tržišta dizelskim gorivima, biodizel je postao alternativno gorivo broj jedan i upotreba tog goriva će se zasigurno povećavati. Udio sumpora u biodizel je gotovo zanemariv (<0,001%). Uz to biodizel je lako biorazgradiv i ne predstavlja opasnost u vidu onečišćenja tla i podzemnih voda u slučaju nezgode. Energetska vrijednost biodizela je oko 90% energetske vrijednosti običnog dizela.

Dobivanje bio dizela

Izbor osnovne sirovine za dobivanje biodizela ovisi od specifičnih uvjeta i prilika u konkretnim zemljama (klima, zastupljenost pojedinih poljoprivrednih kultura, ekonomski razvoj zemlje, navike stanovništva u pogledu sakupljanja sekundarnih sirovina i sl.).. U Europi se za proizvodnju biodizela najviše koristi ulje uljane repice (82,8%) i ulje suncokreta (12,5%), dok se u Americi najviše koristi ulje soje. U azijskim zemljama intenzivno se koristi i palmino ulje (najčešće kokosove palme). Metil-estar repičinog ulja najčešće se označava akronimi meru ili MER, a metil-estar suncokretovog ulja, akronimi mesu. Suncokret je u našem narodu odavno poznat kao koža, najviše zato što je njegovo ulje najrasprostranjenije među jestivim uljima. Široj javnosti je uglavnom poznat i postupak uzgoja i prerade suncokreta. Uljana repica nije toliko poznata široj javnosti, a praktički je najznačajnija među sirovinama za dobivanje biodizela. Zato će u daljnjem tekstu biti iznijete osnovne informacije o ovoj biljnoj kulturi i načinu njene prerade

Sadržaj :
UVOD 3
1.1 O biodizelu 4
1.2 Dobivanje bio dizela 6
1.3 Bioplin 8
ULJE U PROIZVODNJI BIOGORIVA 11
1.4 Iskorištavanje recikliranog ulja za proizvodnju biodizela 11
1.5 Proizvodnja bioplina iz jestivog otpadnog ulja 13
1.6 Financijska isplativost proizvodnje biodizela iz otpadnog jestivog ulja 14
1.7 Prednosti i nedostaci u proizvodnji biodizela u odnosu na standardno gorivo 16
ZAKLJUČAK 20
LITERATURA 22