Autokrakija i Demokratija

OSNOVNI OBLICI DEMOKRATIJE I NJIHOVO OSTVARIVANJE

Kao što nema jedinstvene definicije demokratije, tako ne postoji jedinstvena, ili približno jedinstvena, njena klasifikacija. Tako se demokratija razvrstava po oblicima, vrstama, modelima, formama i tipovima.
Gledano sa stanovišta učešća građana u vlasti, tj. povezivanja i ostvarivanja narodne volje sa državom, demokratiju promatramo preko osnovnih oblika demokratije: 1) oblik posredne demokratije, 2) oblik neposredne demokratije, 3) oblik poluneposredne demokratije.

1) Oblik posredne demokratije. Ovaj oblik naziva se i predstavnička demokratija pošto se volja naroda ostvaruje preko izabranih predstavnika u organima vlasti.

Građani slobodno i neposredno biraju svoje predstavnika i na njih prenose ostvarivanje svog suvereniteta. Predstavničko tijelo, koje sačinjavaju izabrani narodni predstavnici vrši vlast u ime naroda, pa ta vlast ne pripada tome predstavničkom tijelu (ili izabranim predstavnicima pojedincima) već pripada narodu. Sistem predstavničke demokratije ne ugrožava načelo narodne suverenosti, jer narod ostaje i dalje suveren, a na slobodnim (demokratskim) izborima bira svoje predstavnike koji vrše vlast (sudjeluju u vršenju vlasti). Dakle, narod bira one za koje misli da će najbolje vršiti (predstavljati) njegovu volju, tj. da će radici onako kako bi to radio sam narod.

2) Oblik neposredne demokratije. Osnovno obilježje ovog oblika demokratije je neposredno učešće građana u vlasti. Ovo je najneposrednije ostvarivanje narodne volje, narodne suverenosti, pošto ovim putem građani u cjelosti (bez posrednika) učestvuju u vršenju vlasti. Međutim, od kada postoje takvi oblici demokratskog odlučivanja i vršenja vlasti, postavilo se pitanje u kojim slučajevima se može primjenjivati ovaj oblik, a kada to nije moguće. Izdiferencirali su se neki oblici koji se mogu primjenjivati, a to su: masovne skupštine, plebiscit, referendum, narodna inicijativa i dr. Ali neposredno odlučivanje građana u državnim organima je nemoguće. Kako bi mogli svi građani odlučivati u skupštini, u vladi, u pravosuđu itd. Ako ustavi utvrđuju da vlast pripada narodu, to ne znači da vlast vrši svaki pojedinac (građanin) već narod u cjelini. Prema tome, integralna potpuna neposredna demokratija gdje bi svaki pojedinac učestvovao u vlasti je neostvariva. Ona je u sferi teorijskih pretpostavki. Kada se pojedinci (građani nađu u vlasti, oni su samo organ naroda, i ne ostvaruju svoju vlast.

3) Oblik polu-neposredne demokratije.
Na prvi pogled se vidi da je ovaj oblik demokratije sinteza posredne i neposredne demokratije. Suština ovog oblika je u učešću i naroda i narodnih predstavnika u vlasti i odlučivanju. Naime, izabrani predstavnici u parlamentu, vladi i drugim organima donose sve odluke izuzev nekih koje se smatraju bitnim a donosi ih sam narod (referendumom, plebiscitom ili na neki drugi neposredan način). Taj mješoviti sistem ostvarivanja demokratije je vrlo čest i javlja se u ogromnoj većini država, jer čistih oblika učešća samo građana ili samo izabranih predstavnika građana nema Ustav SRJ utvrđuje:
"U Saveznoj Republici Jugoslaviji nlast pripada građanima. Građani vrše vlast neposredno i ireko slobodno izabranih predstavnika" (čl. 8. Ustava). Dakle, sasvim je jasno ustavno utemeljenje poluneposredne demokratije u vršenju vlasti jer je esplicitno utvrđeno:
1) da građani vrše vlast neposredio i tako ostvaruju svoju suverenost, 2) da građani vrte vlast i preko slobodno izabranih predstavika.