Čiča Gorio - ( Honore de Balzac )

HONORE DE BALZAC:
OTAC GORIOT / ČIČA GORIOT



Bilješka o piscu:
Honorč de Balzac je jedan od najvećih predstavnika realističkog romana
u svjetskoj književnosti, rodio se 20. V. 1799. u Toursu,
a umro 18. VII. 1850. u Parizu. Trebao je postati bilježnik ili odvjetnik,
ali se za rana dao na književni rad. Napisao je stotinjak romana i
pripovijedaka, ocrtao sve društvene slojeve svog doba i stvorio preko
dvije tisuće lica. Njegova djela: “Les choauans”, “Etudes des moeurs”,
“Le scenčs dela vie privče”, “Le curč de Tours”, “L’ illustre gaudissart”.

Bilješke o djelu:
»Čestit čovjek – građanski pansion – 600 franaka rente – lišio se svega u
korist svojih kćeri, od kojih svaka ima po 500 000 franaka rente, umire
kao pas.« Balzac je paralelno razvio dvije fabule, jedna je bijedan pansion
gđe Vauquer a druga je u bogatim i elegantnim salonima pariških četvrti.
Balzac najprije daje detaljan opis same sredine u kojima se njegovi likovi
kreću, opis okoliša, kuće, opis vanjskog izgleda zgrade, opis unutarnjih
prostorija i onda postepeno razvija atmosferu u kojoj se pojavljuju i sami
likovi. I u opisu likova Balzac najprije polazi od vanjskog opisa koje veže s
psihološkim osobinama, onda karakter pojedinog lika, njegovo matrijalno
stanje, njegovo porijeklo…

U Čiči Goriotu nailazimo na tri fabule:

Prva fabula vezana je uz nesretnu sudbinu bivšeg tvorničara rezanaca,
koji se odrekao svega samo da bi bogato udao svoje dvije kćeri.
Međutim one nakon što su postigle uspjeh počinju se stidjeti vlastitog oca
i pošto su mu izvukle i poslijednji novčić puštaju ga da umre u bijedi i
samoći kao napušten pas.

Druga fabula je priča o mladom provincijskom plemiću Eugčne de
Rastignacu, koji je došao u Pariz pun ideala i očaran pariškom gospodom
odlučuje da napusti svoje ideale i da se suoči sa životom kakvim ga on
želi.

Treća fabula se vrti oko bivšeg robijaša Vautrina koji uvjerivši se u
pokvarenost ljudskog društva odlučuje uzeti pravdu u svoje ruke ne
posustajući ni pred ubojstvom ako je potrebno za postizanje ciljeva.
U tako komplicirano razrađenom romanu teško je raspoznati koji je od
njih glavni lik.



Kratki sadržaj:
Djelo počinje opisom penziona gđe Vauquer. Pisac pomno opisuje
penzion, okoliš, prostorije u penzionu itd. U Pariz je došao mladić iz
plemićke obitelji koji želi studirati pravo, nastanio se i on u penzion.
U penzionu se nalaze još i bivši proizvođač rezanaca čiča Goriot te bivši
trgovac Vautrin. Na početku su se svi divili čiči Goriotu na njegovoj
odjeći i na srebrnini koju je imao u ormaru, ali nakon nekog vremena on
se preselio iz skuplje sobe u onu jeftiniju. Čiča Goriot ima i dvije kćeri koje
je uspio udati u bogato društvo, i na njih je potrošio i zadnji novčić.
Mladi Rastignac napušta svoje ideale i okreće se Parizu i njegovom
otmjenom društvu. On doznaje da u Parizu ima rođakinju po imenu
Beausčant i od nje traži pomoć da mu ona pokaže put do uspjeha u
bogatom društvu. Ona ga upoznaje sa jednom od kćeri čiče Goriota,
Anastasie. Grofica Anastasie je imala svog ljubavnika Maxa koji je dolazio
kod nje. Jednom prilikom dok je kod nje bio Rastignac iz jedne prostorije
izađe Čiča Goriot i Rastignac je upita šta ona ima s Goriotom, i od tada su
vrata za Rastignaca zatvorena kod gđe de Restaud. Kad je Rastignac to
ispričao svojoj rođakinji kako se gđa de Restaud ponijela prema njemu,
ona odluči da će ga upznati sa drugom Goriotovom kćerkom groficom
Delphine de Nucingen. U međuvremenu pojavio se tu i Vautrin koji
savjetuje Rastignaca kako uspjeti do svog cilja, on mu savjetuje da ako
treba ubiti neka ubije samo da ostvari svoj cilj. Vautrin je pronašao i žrtvu
koja bi to mogal biti, trebao je to biti brat gđice Victorine.
Međutim Rastignac nije htio niti čuti za to. Jedne se večeri u talijanskoj
operi upoznao sa Delphine, a ona ga je očarala na prvi pogled.
Od tog dana Rastignac je mnogo vremena provodio kod nje razgovarajući
o njenom ocu. A kad je dolazio doma odmah je odlazio reći čiči Goriotu šta
je rekla za njega, a on je bio presretan, iako su ga obje kćerke odbacile on
je živio samo za njihovu sreću. Vautrin se nije slagao s Rastignacovim
načinom na koji on pristupa tom svijetu jer je rekao da je svijet pokvaren
i ako ti njega ne uništiš da će on tebe. Rastignac je tražio novac i od
majke i od sestara da mu posude da uspije u tom visokom društvu,
one su mu poslale i zaželile mu sreću. Nakon toga u penzionu se doznalo
da je Vautrin odbjegli robijaš i prijavili su ga, tako da je Vautrin zauvijek
nestao iz penziona. Delfine nikad nije dolazila vidjeti oca, tek pred njegovu
smrt ga je došla vidjeti. Goriot je cijelo vrijeme mislio na njh kako se
zabavljaju, kako je sretan zato jer su i one, a nikad nije rekao ništa protiv
njih iako su ga »pokrale«. Kad je umro čiča Goriot na pogreb su došle
samo prazne kočije njihovih kćeri sa slugama unutra jer one nisu mogle,
jer su došle rano ujutro sa plesa i morale su spavati. Mladi Rastignac
platio je i pogreb jedinom prijatelju koji nije nikad protiv nikog rekao ništa
loše, i vidio je da je Vautrin imao pravo da protiv takvog svijeta ne možeš
ići »pješice« i okrene se prema veličanstvenom Parizu i reče:
»Sad je na nama dvoma red!«

Analiza likova:
Eugčne Rastignac:

Citat: (str. 34.)
“Eugčne de Rastignac, tako se zvao, bio je jedan od onih mladića koji se iz
nevolje privikavaju na rad, koji od najranije dobi shvaćaju nade što ih
roditelji u njih polažu, te sebi pripremaju lijepu budućnost već sada
proračunavajući buduće kretanje društva, kako bi bili prvi koji će ga
dokraja iskoristiti.”

Citat: (str. 38.)
“Eugčne de Rastignac imao je posve južnjačko lica, bijelu put, crnu kosu,
plave oči. Njegov način izražavanja, ponašanje i uobičajeno držanje
odavali su sina plemenite obitelji gdje su prvim odgojem bile obuhvaćene
samo tradicije dobrog ukusa. Ako se i štedio na odjeći, ako je u obične
dane i nastojao pohabiti odjela sašivena prošle godine, svejedno je
pokatkad mogao izaći i kao otmjen mladić. Obično je nosio stari kaput,
iznošen prsluk, neuglednu crnu, izblijedjelu, nemarno svezanu studensku
kravatu, hlače u skladu s ostalim i zakrplljene čizme.”

Čiča Goriot:

Citat: (str. 41.)
“Čiča Goriot, starac otprilike od šezdeset i devet godina“

Citat: (str. 43.)
“Uostalom, njegovi su mesnati, nabrekli nožni listovi, kao i dugi istaknuti
nos, nagovještali neke duševne osobine do kojih je udovicama, čini se,
bilo stalo, koje je potvrđivalo njegovo mjesečasto i bezazleno,
dobrodušno lice. Mora da je bio čvrsto građena životinja kadra da svoj
duh izoštri u osjećaju. Kosa, počešljana na razdjeljak, koju mu je
vlasuljar politehničke škole svako jutro dolazio naprašiti, na pet mu se
mjesta spuštala na nisko čelo i lijepo ukrašavala lice. Premda je djelovao
malčice neotesano, bio je tako pomno dotjeran, tako je obilato trošio
duhan, pušio ga kao čovjek siguran u to da će mu kutija za duhan uvijek
biti puna makube.”

Vautrin:

Citat: (str. 34.)
“... čovjek od svojih četrdesetak godina koji je nosio crnu vlasulju, boji
zaliske, izdavao se za bivšeg trgovca, a zvao se gospodin Vautrin.”

Citat: (str. 40.)
“Znao je ili je ponešto nagađao o poslovima onih koji su ga okruživali,
dok nitko nije mogao proniknuti ni u njegove mislini ni u njegove
poslove.”

Dojam o djelu:
Djelo je po meni fantastično jer se u njmu isprepleću ljubav koja nije uzvraćena i želja za uspjehom koja je tako blizu a tako daleko. U čemu je Goriot pogriješio da je za uzvrat umjesto ljubavi kćerka dobio to da se one njega srame. Dali su se one osjećale kao psi na uzicama od prevelike ljubavi ili je tu pitanje odgoja, previše popuštanja i udovoljavanja njihovim hirovima? Na to je pitanje teško dati odgovor. S druge strane dolazi teška borba mladog studenta koji nema neko bogatstvo da uspije u društvu gdije je glavna sreća novac. Da je on iz jedne obitelji koja ima novaca za njemu priuštiti toliko da se on zabavlja i troši koliko želi sigurno se ne bi spominjala borba za uspijeh, nego bi bilo puno lakše imao bi onu “otskočnu dasku “koja omgućava uspjeh. Teško je razdvojiti ono što je bitno u djelu. Ali ono šta je sigurno točno to je ono da je i danas takvo stanje u svjetu. Ako ti previše poklanjaju ljubavi i pažnje da ćeš se osjećati kao u kavezu i da ćeš pobjeći, isto tako ako imaš moć i novac dobar i ugodan život ti je zajamčen, a ako ne onda se moraš boriti za postić makar pola od onog o čemu sanjaš.