24-02-2012, 09:13 PM
100% Kvalitetni diplomski radovi. 65000 Gotovih radova spremnih za download. Gotovi seminarski i diplomski radovi, izrada novih unikatnih seminarskih.
Uvod
Sadržaj
Uvod
Krivično djelo čini jedinstvo objektivnog neprava i krivice kao subjektivnog elementa. Samo prouzrokovanje neprava, ako se ono ne može u činiocu subjektivno uračunati nije dozvoljeno na prjekor i nastupanje krivičnopravne kažnjivosti. Prema shvatanju koje je postalo vladajuče u modernoj nauci krivičnog prava za postojanje krivice traži se i svjest o protivpravnosti.
Učinilac koji nije nikako mogao da zna za zabranjenost svog djela ne postupa skrivljeno. Drugim rječima, neotklonjiva pravna zabluda isključuje krivicu. Takvo jedno rješenje je u skladu sa principom induvidualne subjektivne odgovornosti i zahtjevima pravne države.
Nasuprot njemu stoji kruto pravilo, zasnovano na fikciji da građani poznavaju svo pravo, da nepoznavanje prava škodi, a koje je nužna posljedica usvajanja čisto psiholoških teorija krivice. Naime prema ovim teorijama, krivica predstavlja subjektivni (psihički) odnos učinioca prema svom djelu, koji se ispoljava kroz svijest i volju, tj. to je relacija između psihe učinioca i protivpravne posljedice koju pozitivno pravo smatra kažnjivom.
Krivica se, u stvari, svodi na dva elementa, umišljaj i nehat, dok je svijest o zabranjenosti djela potpuno irelevantna za njeno postojanje. Nastale u ranijoj njemačkoj doktorini, psihološke teorije su sve do početka dvadesetog vjeka bile jedino učenje o krivici. One polaze od prirodnog sadržaja krivice, ali lišene normativnog elementa, nemoćne su u pokušaju da pod jedinstven pojam krivice povedu nesvjesni nehat, koji je duboko obilježen vrjedonosnom kriterijem.
Učinilac koji nije nikako mogao da zna za zabranjenost svog djela ne postupa skrivljeno. Drugim rječima, neotklonjiva pravna zabluda isključuje krivicu. Takvo jedno rješenje je u skladu sa principom induvidualne subjektivne odgovornosti i zahtjevima pravne države.
Nasuprot njemu stoji kruto pravilo, zasnovano na fikciji da građani poznavaju svo pravo, da nepoznavanje prava škodi, a koje je nužna posljedica usvajanja čisto psiholoških teorija krivice. Naime prema ovim teorijama, krivica predstavlja subjektivni (psihički) odnos učinioca prema svom djelu, koji se ispoljava kroz svijest i volju, tj. to je relacija između psihe učinioca i protivpravne posljedice koju pozitivno pravo smatra kažnjivom.
Krivica se, u stvari, svodi na dva elementa, umišljaj i nehat, dok je svijest o zabranjenosti djela potpuno irelevantna za njeno postojanje. Nastale u ranijoj njemačkoj doktorini, psihološke teorije su sve do početka dvadesetog vjeka bile jedino učenje o krivici. One polaze od prirodnog sadržaja krivice, ali lišene normativnog elementa, nemoćne su u pokušaju da pod jedinstven pojam krivice povedu nesvjesni nehat, koji je duboko obilježen vrjedonosnom kriterijem.
Sadržaj
Uvod 3
Obrada teme 4
Pravna zabluda 5
Stvarna zabluda 9
Stvarna zabluda u užem smislu 9
Stvarna zabluda u širem smislu 11
Zaključak 13
Literatura 14
Obrada teme 4
Pravna zabluda 5
Stvarna zabluda 9
Stvarna zabluda u užem smislu 9
Stvarna zabluda u širem smislu 11
Zaključak 13
Literatura 14