09-09-2010, 02:13 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz medjunarodne špedicije.
Već je poznato da kod distrribucione prodaje robe,koja je karakteristična za međunarodni promet,prodavac šalje robu kupcu nekim prevoznim sretstvom: brodom, željeznicom,kamionom ili, u novije vrijeme sve češće,avionom. U savremenim uslovima transporta robe to nije ni malo jednostavan zadatak.Prodavac treba da izabere sredstvo prevoza i prevcozni put koji iziskuje najmanje troškove a da, pritom, roba ne bude izložena riziku gubitka ili oštećena. Potrebno je poznavati posebne posebne uslove prevoza koji važe za posebne grupe roba i proizvoda (kao na pr, za lako kvarljive i opasne robe). Moraju se uzeti ponude različitih prevozioca, kako bi se ustanovilo koja je od njih najpovoljnija i to ne samo sa stanovišta cijene prevoza ,već i ponuđenih uslova prevozioca. Ako prodavac izvozi ili uvozi robu, potrebno je potrebno je da pripremi obimnu dokumentaciju o robi i obavi carinjenje. Sve navedeno traži od njega dodatan utrošak vremena,novca i radnog angažovanja,pri čemu prodava ili kupac najčešće nema dovoljno znanja i iskustva da obavi navedene poslove. I sve ovo navedeno je uslovilo razvitak međunarodne špediterske djelatnosti koja se sve više koristi i primjenjuje, pored ovoga svi i vidovi prevoza robe i transportno osiguranje. Takođe je bitno navesti da se špediterska djelatnost počela razvijati, u savremenom smislu, sredinom prošlog vijeka, što je vezano za komercijalno korišćenje ali i usavršavanje železnice i parobroada i pojačani promet dobara između evropskih država i tadašnjih kolonija u Aziji, Africi, Australiji i Americi. A na našim prostorima do razvoja špedicije došlo je nešto kasnije, a o špediterima, odnosno filijalama stranih (njemačkih i austriskih) šprditerskih preduzeća moglo bi se govoriti tek u periodu između dva svjetska rata.
Što se tiče osiguranja to je veoma star institut koji se prvo pojavljuje kao oblik obezbjeđenja od štete i u okviru trgovačkih ugovora. Ipak o transportnom osiguranju u savremenom smislu riječ možemo govoriti tek od razvoja pomorskog osiguranja kao posebnog pravnog posla i od osnivanja LOJD-a. Njegovu formu možemo pratiti još od 2250 g.p.n.e. od Vavilonaca(Hamurabijev zakon) do rimskog civilnog zakona (Corpus iuris civilis) oko 100 g.p.n.e.
POSLOVI MEĐUNARODNE ŠPEDICIJE
Međunarodni špediter, po pravilu, u svoje ime a za račun nalogodavca organizuje i koordinira opremu i dopremu robe od polazne do odredišne tačke. Budući da postoji čitav niz učesnika u prevoz robe onda je i zadatak špeditera da posreduje između domaćih i inostranih uvoznika (odnosno izvoznika), proizvođača i krajnih korisnika, vozara, carinskih i drugih organa. Na ovaj način špediter olakšava pravilno funkcijonisanje proizvodnje i trgovine s jedne strane i imeđunarodnog transporta s druge strane.
Međunarodni špediter mora da dobro poznaje princie i tehniku međunarodne trgovine, međunarodne i unutrašnj transportne uslove,carinske propise i propise
koji regulišu materiju osiguranja robe. Troškovi transporta značajno utiču na cijenu robe pa od sposobnosti špeditera i značaja špeditera u mnogome i zavisi konačnacijena robe.
Kako se razvijala međunarodna špedicija tako je sve visše dolazilo do izrazaja potreba za stvaranjem međunarodne organizacije koja bi obuhvatala i koordinirala rad nacionalnih udruženja špeditera. U Beču je 1929 godine osnovan Međunarodni savez udruženja špeditera(FIATA) čiji je zadatak da štiti interese na međunarodnom planu. Nesumljivi su rezultati FIATA na donošenju jedinstvenih obrazaca FCR-špediterske potvrde, FCI- špediterske transportne potvrde, FBL-špediterske teretnice, FWR-špediterske potvrde uskladištenja. Poseban značaj ima špediterska teretnica(FBL (fiata combined transport bill of landing).Kod redovnih špediterskih poslova kao i pri izdavanju špediterskih potvrda međunarodni špediter ne odgovara za rad prevozioca i drugih učesnika u transportu već samo za njihov pravilan izbor. Međutim, kada međunarodni špediter izda FBL špeditersku teretnicu, onda preuzima i obavezu da će izvršiti čitav transport robe od mjesta preuzimanj do mjesta isporuke i to prema uslovima navedenim u teretnici. Zbog toga se FBL teretnica moze poistovjetiti i sa transportnim dokumentom jer špediter preuzima odgovornost prevozioca.
Već je poznato da kod distrribucione prodaje robe,koja je karakteristična za međunarodni promet,prodavac šalje robu kupcu nekim prevoznim sretstvom: brodom, željeznicom,kamionom ili, u novije vrijeme sve češće,avionom. U savremenim uslovima transporta robe to nije ni malo jednostavan zadatak.Prodavac treba da izabere sredstvo prevoza i prevcozni put koji iziskuje najmanje troškove a da, pritom, roba ne bude izložena riziku gubitka ili oštećena. Potrebno je poznavati posebne posebne uslove prevoza koji važe za posebne grupe roba i proizvoda (kao na pr, za lako kvarljive i opasne robe). Moraju se uzeti ponude različitih prevozioca, kako bi se ustanovilo koja je od njih najpovoljnija i to ne samo sa stanovišta cijene prevoza ,već i ponuđenih uslova prevozioca. Ako prodavac izvozi ili uvozi robu, potrebno je potrebno je da pripremi obimnu dokumentaciju o robi i obavi carinjenje. Sve navedeno traži od njega dodatan utrošak vremena,novca i radnog angažovanja,pri čemu prodava ili kupac najčešće nema dovoljno znanja i iskustva da obavi navedene poslove. I sve ovo navedeno je uslovilo razvitak međunarodne špediterske djelatnosti koja se sve više koristi i primjenjuje, pored ovoga svi i vidovi prevoza robe i transportno osiguranje. Takođe je bitno navesti da se špediterska djelatnost počela razvijati, u savremenom smislu, sredinom prošlog vijeka, što je vezano za komercijalno korišćenje ali i usavršavanje železnice i parobroada i pojačani promet dobara između evropskih država i tadašnjih kolonija u Aziji, Africi, Australiji i Americi. A na našim prostorima do razvoja špedicije došlo je nešto kasnije, a o špediterima, odnosno filijalama stranih (njemačkih i austriskih) šprditerskih preduzeća moglo bi se govoriti tek u periodu između dva svjetska rata.
Što se tiče osiguranja to je veoma star institut koji se prvo pojavljuje kao oblik obezbjeđenja od štete i u okviru trgovačkih ugovora. Ipak o transportnom osiguranju u savremenom smislu riječ možemo govoriti tek od razvoja pomorskog osiguranja kao posebnog pravnog posla i od osnivanja LOJD-a. Njegovu formu možemo pratiti još od 2250 g.p.n.e. od Vavilonaca(Hamurabijev zakon) do rimskog civilnog zakona (Corpus iuris civilis) oko 100 g.p.n.e.
POSLOVI MEĐUNARODNE ŠPEDICIJE
Međunarodni špediter, po pravilu, u svoje ime a za račun nalogodavca organizuje i koordinira opremu i dopremu robe od polazne do odredišne tačke. Budući da postoji čitav niz učesnika u prevoz robe onda je i zadatak špeditera da posreduje između domaćih i inostranih uvoznika (odnosno izvoznika), proizvođača i krajnih korisnika, vozara, carinskih i drugih organa. Na ovaj način špediter olakšava pravilno funkcijonisanje proizvodnje i trgovine s jedne strane i imeđunarodnog transporta s druge strane.
Međunarodni špediter mora da dobro poznaje princie i tehniku međunarodne trgovine, međunarodne i unutrašnj transportne uslove,carinske propise i propise
koji regulišu materiju osiguranja robe. Troškovi transporta značajno utiču na cijenu robe pa od sposobnosti špeditera i značaja špeditera u mnogome i zavisi konačnacijena robe.
Kako se razvijala međunarodna špedicija tako je sve visše dolazilo do izrazaja potreba za stvaranjem međunarodne organizacije koja bi obuhvatala i koordinirala rad nacionalnih udruženja špeditera. U Beču je 1929 godine osnovan Međunarodni savez udruženja špeditera(FIATA) čiji je zadatak da štiti interese na međunarodnom planu. Nesumljivi su rezultati FIATA na donošenju jedinstvenih obrazaca FCR-špediterske potvrde, FCI- špediterske transportne potvrde, FBL-špediterske teretnice, FWR-špediterske potvrde uskladištenja. Poseban značaj ima špediterska teretnica(FBL (fiata combined transport bill of landing).Kod redovnih špediterskih poslova kao i pri izdavanju špediterskih potvrda međunarodni špediter ne odgovara za rad prevozioca i drugih učesnika u transportu već samo za njihov pravilan izbor. Međutim, kada međunarodni špediter izda FBL špeditersku teretnicu, onda preuzima i obavezu da će izvršiti čitav transport robe od mjesta preuzimanj do mjesta isporuke i to prema uslovima navedenim u teretnici. Zbog toga se FBL teretnica moze poistovjetiti i sa transportnim dokumentom jer špediter preuzima odgovornost prevozioca.