Zakonik XII ploča - ij

Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.


U gentilnom uređenju društveni se život regulira stanovitim običajima, tj. pravilima ponašanja, kako na području privrede i zajedničkog obavljanja različitih poslova, tako i na području bračnih i obiteljskih odnosa. Takvi običaji nemaju još karakter prava. S pojavom države neki od tih običaja dobivaju sankciju države i pretvaraju se time u norme prava, tj. u običajno pravo.
Kao što i drugi narodi tako su i Rimljani u početku živjeli po običajnom (nepisanom pravu). I kada su se već javili pisani zakoni, zadržalo je običajno pravo značajnu ulogu, jer je zakonodavna djelatnost bila dosta rijetka. Staro civilno pravo ( ius civile ) ovog doba bilo je uglavnom običajno pravo, a i sam Zakonik XII tablica bio je samo kodifikacija dotadašnjeg prava...

ZAKONIK XII PLOČA
( Lex duodecim tabularum )

„Zakon XII tablica, iako skromnog obima, ipak predstavlja pravni zbornik, kodifikaciju, koja je prema definiciji zakonski tekst koji na iscrpan način regulira čitavu oblast društvenih odnosa“
Zakonik je nosio naziv Lex duodecim tabularum jer je bio urezan na dvanaest mjednih (bronzanih) pločica. Bio je javno izložen na rimskom Forumu oko 451. i 450.god. p.n.e., sve dok nije izgorio 390.god. p.n.e. kada su ga zapalili Gali.

NASTANAK I DONOŠENJE ZAKONIKA XII PLOČA

„Prvi povijesno sigurno zajamčeni rimski zakon je Zakonik XII ploča.On je donijet 44. god. pr. Kr. On je tek djelimično izazvan borbama patrijaca i plebejaca. Mnogo je važnija okolnost da su Rimljani Zakonikom XII ploča utvrdili osnovne norme kojih su se u gradu-državi morali pridržavati građani i magistrati.“
Zakon XII tablica je donesen na zahtjev plebejaca. Oni su tražili objavu prava i kalendar, da bi time spriječili zloupotrebe.
Plebejci su bili klasa građana sa manjim pravima u Rimu. Bili su uglavnom seljačkog porijekla. Razvojem trgovine i zanatstva, doseljavali su se i obrtnici i specijalizovali radnici. Tad su nastali cehovi, a sa njim i svijest o staleškom identitetu. Težnja plebejskih obitelji koje su se obogatile, tj. obitelji veleposlanika i trgovaca, da se uključe u politički život, udružila se sa nezadovoljstvom ekonomsko slabijih predstavnika ove klase.
Vladajuća klasa su bili patriciji (lat. pater- otac). Oni su uživali privilegije i zauzimali sve položaje u državnoj upravi. Nekoliko patricijskih obitelji je činilo rod, deset rodova je činilo bratstvo ili kuriju, a deset kurija tribu ili pleme. Ukupno je bilo tri tribe. Starješine patricijskih redova su činili starješinski savjet (senat). Svi odrasli muškarci su odlazili u kurijske skupštine gdje su raspravljali o najvažnijim pitanjima....