Upravljanje znanjem u organizaciji - diplomski -hr

Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.


Danas kadrovsko osposobljavanje organizacije postaje jedan od najvažnijih oblika upravljanja i razvoja ljudskih resursa. Tržišna orijentacija kompanija sve više svojih materijalnih resursa - novca, vremena, informacija i energije posvećuje obrazovanju i stalnom obučavanju zaposlenika. Menadžment sve više shvaća da su kontinuirano obrazovanje i stručno usavršavanje jedan od najefikasnijih načina konkurentske prednosti, osnovna prednost kod ulaska u tržišnu utakmicu i nadmetanju s konkurentskim i sličnim tvrtkama.

Ta saznanja su rezultat velikih i brzih promjena u vanjskom i unutarnjem okruženju, gdje suvremene kompanije znanja ljudskih resursa stalno inoviraju, a sticanja novih stavljaju u pravi plan, smatrajući znanje osnovnim kapitalom i polugom razvoja. Brojna istraživanja ukazuju da konkurentne kompanije na Zapadu godišnje ulažu između 3 i 5 posto svoga prihoda na obrazovanje ljudskih resursa. Kod nekih su ta ulaganja i viša, ako je riječ o promjeni strategije, uvođenje programa poboljšanja kvaliteta i slično…

Znanje i upravljanje znanjem
Što je znanje

Znanje je višeznačan fenomen pa stoga ne iznenađuje veliki broj različitih pristupa u njegovom predstavljanju i operacionalizaciji. Među autorima iz oblasti obrazovanja ističe se da znanje sadrži najmanje četri posebna značenja: prvo, znanje u smislu vještine stečene inteligencijom, drugo, znanje koje podrazumijeva poznanstvo ili bliskost s drugim osobama tj.poznavanje susjedstva ili rodnog mjesta, treće, znanje stečeno posrednim učenjem od drugih, i četvrto razumsko ili znanstveno znanje.

Šire obrazlažući ovu koncepciju znanja naglašava se inteligencija u procesu sticanja znanja koristi se samo sekundarno, jer služi kao sredstvo postizanja kontrole nad stvarima, iu funkciji je boljeg upoznavanja s njima i pravilnijeg shvaćanja i razumijevanja stvari i događaja o kojima su nas drugi izvijestili. Inteligencija ne služi u korist izvora znanja jer kada su informacije sakupljen i sistematizirane, neki pojedinci postaju izrazito zainteresirani, ne samo za biskost već i za racionalno pokazivanje i otkriće, na temelju čega nastaje četvrta vrsta znanja.

I ruski autor Ginecinski smatra da je sadržaj pojma znanja mnogoznačan:
znanje je rezultat, završni proizvod saznanja dok je samo saznanje beskonačan proces približavanja istini
• saznanje je oblik i način ssticanja znanja, što predpostavlja da je znanje dio saznanja koje se može realizirati kroz subjektivne forme
• znanje je način proizvodnje u sazanju idividualnog i kolektivnog subjekta ....
• znanje se ostvaruje kroz mnoštvo formi injihovih izraza, dok je njegov predmet jedinstvo individualog i socijalnog.
• znanje podrazumijeva jedinostvo osjetilnog i racionalnog kao i konačnog i beskonačnog
• znanje je neizbježno povezano sa sredstivima.


S A D R Ž A J

UVOD 3
1 Znanje i upravljanje znanjem 4
1.1 Što je znanje 4
1.2 Vrste znanja 5
1.3 Što je upravljanje znanjem 6
1.4 Povijest upravljanja znanjem 8
2 Modeli upravljanja znanjem 9
3 Strategije upravljanja znanjem 11
3.1 Generičke strategije upravljanja znanjem 11
3.1.1 Strategija socijalizacije 11
3.1.2 Strategija eksternalizacije 12
3.1.3 Strategija kombinacije 12
3.1.4 Strategija internalizacije 12
3.2 Opšte strategije upravljanja znanjem 13
3.2.1 Strategija razvoja i transfera najbolje prakse 13
3.2.2 Strategija kreiranja nove industrije iz postojećeg znanja 13
3.2.3 Strategija oblikovanja korporativne strategije oko znanja 13
3.2.4 Strategija generisanja i komercijalizacije inovacija 13
3.2.5 Strategija kreiranja standarda oslobađanjem sopstvenog znanja 13
4 Upravljanje znanjem u poduzeću X 15
4.1 Korporacijski projekt upravljanja znanjem u Plivi 17
Zaključak 19
Literatura 20