Maturski, seminarski i diplomski radovi iz menadžmenta.
Primarna funkcija većine banaka i mnogih njihovih bliskih konkurenata nije da kupuju i prodaju obveznice, već da odobravaju zajmove preduzećima i pojedincima. U stvari, zajmovima se pomažu poslovne investicije i veća potrošnja u lokalnom regionu. Ovim zajmovima na kraju se obezbeđuje posao i dohodak za hiljade rezidenata u regionu, a mnogi od njih nisu zajmoprimaoci sredstava iz finansijskog sistema, ali svakako indirektno imaju korist od zajmova koje finansijske institucije odobravaju u njihovom regionu.
Kupovina i prodaja obveznica ipak imaju svoje mesto jer sva sredstva jedne finansijske institucije na mogu da se raspodele na zajmove. Pre svega, mnogi zajmovi su nelikvidni – oni se ne mogu lako prodati pre dospeća ako je banci ili drugoj instituciji – zajmodavcu hitno potreban gotov novac. Drugi problem je što zajmovi spadaju u najrizičnija sredstva, obično sa najvišim kamatnim stopama za neizvršene obaveze po bilo kojoj vrsti kredita. Pored ovoga, male i srednje banke, kao i štedne institucije, najveći deo zajmova uglavnom dobijaju iz lokalnog regiona. Prema tome, svaki znatan pad ekonomske aktivnosti u regionu utiče na kvalitet najvećeg dela portfelja prosečnog zajma. Tada obično prihod po zajmu komercijalnih banaka i drugih selektiranih finansijskih institucija u SAD i u mnogim drugim zemljama podleže oporezivanju, pa se zbog toga javlja potreba za poreskom zaštitom u periodima kada je visoka stavka čistog prihoda po zajmu.
Iz svih ovih razloga komercijalne banke i štedionice shvatile su da treba da prenesu znatan deo svog portfelja kapitala – obično nešto između petine do trećine ukupnog kapitala – u neku drugu značajnu kategoriju prihoda: investicije u hartije od vrednosti kojima upravljaju službenici za investicije. Pored toga, nekoliko nebankarskih finansijskih institiucija, osiguravajuće kompanije, penzijski fondovi i investicioni fondovi prenose čak i veći deo svog kapitala u investicione hartije od vrednosti. U stvari, nekoliko pomenutih nebankarskih firmi veći deo svog kapitala drži u vidu investicionih hartija od vrednosti. Ovi instrumenti obično obuhvataju državne obveznice i menice, korporacijske obveznice, menice i komercijalne papire, hartije od vrednosti garantovane kapitalom koji je obezbeđen odobravanjem pozajmica, domaće i eurovalutne depozite i neke vrste običnih i prioritetnih akcija gde je to zakonom dozvoljeno.
Posedovanjem hartija od vrednosti obavlja se niz vitalnih funkcija u portfelju kapitala banaka i njihovih najbližih konkurenata, obezbeđujući prihod i likvidnost kada su gotovinska sredstva najpotrebnija, diversifikaciju da bi se smanjio rizik i zaštitu od poreza bar za jedan deo čiste dobiti. Investicije takođe treba da stabilizuju čist prihod banaka i drugih zajmodavaca obezbeđujući dopunski prihod kada su u padu drugi izvori prihoda (posebno kamata po zajmovima).
Da bi obavljao poslove za banku ili drugu finansijsku firmu službenik za investicije treba da ima široko stručno obrazovanje ako preko investicionog portfelja treba da pomogne instituciji da realizuje svoje dugoročne ciljeve. The World Wide Web je dodao širok spektar korisnih instrumenata koje su primenjivali službenici za investicije tokom poslednjih godina.
Na primer, ako jedan menadžer za investicije želi da prikupi podatke za prihod/rizik u vezi sa određenim hartijama od vrednosti, koji bi mu pomogli u odlučivanju da li da kupi ili proda te hartije od vrednosti, sledeći web sajtovi mogu da budu vrlo korisni:
http://www.multexinvestitor.com i
http://www.wsrn.com. Menadžment portfeljom obvezinica može da se pretražuje na webu preko sajtova kao što je:
http://www.investingbonus.com,
http://www.munidirect.com,
http://www.riskgrades.com/retail/myportfolio/ i
http://www.publicdebt.treas.gov/sec/secfaq.
Da bi se utvrdilo kako jedan portfelj investicija banke upoređuje sa drugim, menadžer banke za investicijemože da konsultuje web sajt Federalne korporacije za osiguranje depozita označeno Statistics on Depository Insitiusions na www3.fdic.gov/sdi gde se može dobiti izveštaj za pojedinačne institucije, bankarske holding kompanije i slične grupe definisane po veličini i/ili vrsti ovlašćenja. Propisi koji se primenjuju na dozvoljene bankarske investicije mogu se naći na http:/www.fdic.gov/regulations/resources. Na kraju, ako želite da sagledate mogućnost karijere kao menadžer za investicije proučite veb sajt za popularna radna mesta na mreži za nacionalne bankarske i finansijske usluge, možete se informisati na http:/www.banking-financjobs.com/jobs.html.
Instrumenti investicija koje su na raspolaganju bankama i drugim finansijskim firmama
Broj finansijskih instrumenata kojima raspolažu finansijske institucije uz portfelj hartija od vrednosti je sve veći. Svaki finansijski instrument ima različite karakteristike u pogledu rizika, podložnosti inflaciji i nepoštovanja državne politike i ekonomskih uslova. Da bi se ispitali različiti raspoloživi instrumenti, korisno je da se podele u dve široke grupe:
1.Instrumenti tržišta novca, sa dospećem u roku od jedne godine, sa niskim rizikom i visokom prođom na tržištu i
2.Instrumenti tržišta kapitala, sa rokovima dospeća preko godinu dana, koji obično imaju višu očekivanu stopu prihoda i veću mogućnost kapitalne dobiti.